[dropcap]P[/dropcap]očnimo ovu rasčlambu velikog tjedna iza nas i onoga što mu je prethodilo. Tjedna koji je presedan u ukupnoj povijesti civilizacije, a koji završava slikom iz dviju europskih dvorana. Prva je dvorana Euro-parlamenta u Bruxellesu, a ona druga je dvorana u Ženevi u kojoj se održala Konferencija UN-a o razoružanju. Video vezama u prvu dvoranu ušlo je jedno toplo lice, ispaćenog i u hipu odraslog ratnika, viteza svoje, dnu paklenih muka izložene, ljubljene mu Domovine, a u ovu drugu ledeno sotonsko lice sluge reinkarniranog Staljina u zloći još okorjelijeg.
Svi narodi u EU parlamentu nazočni putem svojih izabranih predstavnika, puninom podrške, suosjećanja i solidarnosti, duboko se klanjajući izraziše podršku mučenici i ljepotici Europe, njenim braniteljima i njenom poniženom narodu. Rečeno poniženje osobito vrijedi od vremena dolaska ukrajinskog naroda pod nož i čizmu zločinačkog boljševičkog poretka, prije nešto više od stotinu godina.
Na drugoj strani vrlo sofisticirano čudovište, ledenog lica izdanka boljševičke prvine, prvi sluga psihopata i okrutnog koljača nezapamćenog u povijesti roda ljudskog, popljuvan je s izrazima gađenja i okretanja mu stražnjice s porukom da je njegov put na ovoj zemlji okončan onog strašnog 24. veljače 2022., kad je razbojnički stroj udario na Ukrajinu, Europu i čitavu kuglu zemaljsku. Zajedno sa svojim poslodavcem bit će hodajući i raspadanju izloženi leševi, koji će nažalost još velika, velika zla iza sebe ostaviti.
Napravili smo ovaj podulji uvod potaknuti iznimnom radošću što nam je od Boga dano živjeti ovo vrijeme. Vrijeme u kojem se grandioznim prispodobama sluti kako konačno dolazi vrijeme trijumfa Dobra i loma Zla, koje je toliko ukorijenjeno u našim životima, narodima i sveukupnom svjetskom poretku. U naraštajima, napose krvavog XX. stoljeća na tlu Europe, s vjerom u svoje ideale izdisali su oni najbiraniji, umoreni diljem bojišta, u jamama ili gulazima. Svoje su ideale od mladosti sanjali, a potom su za njih u naše ime s Nebesa i molili.
Idealni uvjeti za bujanje monstruma i njegovih psihopatskih snova
Konac devete dekada tog strašnog stoljeća na trenutak je naviještao bolji Svijet, gdje će solidarnost, ljubav i ugodan suživot svakom homo sapiensu, Božijim promislom stvorenu, omogućiti radost postojanja, smisao i jednakost šansi bez obzira na svu raznolikost tog božijeg konglomerata.
I, ne bi tako! Nove podjele, razorni ratovi, stvaranje nakaradnog svijeta, ugnjetavanje pojedinaca, čitavih naroda i rasa, zastrašujuće migracije - sve se to nakon trenutka Nade pretvorilo u okrnutu zbilju.
Uz sva zla koje povijest bilježi, ono najzastrašujuće zločinom potvrđeno ostatade gotovo neokrznjeno, zamjenjujući „diktaturu proleterijata“ s oligarsima, visoko-korumpiranim birokratima i nepravednom podjelom prava te ograničenja pojedinaca i država.
Bijaše to idealno tlo i svi uvjeti odrastanja u moći glomaznog čudovišta - podrijetlom, dotadašnjim tijekom života te ambicijom i okolinom idealno skrojenog. Izdanak je to jednog proturiječnog europskog naroda, naroda neizbrisivog iz vremena poslije Krista i naroda koji baštini čudesno bogatu i raznoliku površinom najveću državnu tvorbu.
Nakon loma Sovjetskog saveza i njegove punine Kalvarije, nakon posve nove raspodjele globalne moći i sebičnosti te lutanja Zapada u sam osvit trećeg milenija stigao je idealni trenutak kako bi začeti i odrasli monstrum izrastao u čudovišnog giganta, koji će brutalno lomiti sve dobro. Ponajprije u svojoj neposrednoj blizini i čitavoj svojoj velikoj Rusiji. Potom snagom neupitnog diktatora maštati i u djelo provoditi obnovu „boljševičkog carstva“, ovaj put isključivo u ruskoj inačici i s ruskim pravoslavljem kao supstitucijom boljševičke ideologije. Od boljševika umoreno ono bolje unutar Ruske pravoslane crkve zamijenjeno je patuljcima svetih otaca i za to se bezrezervno stavilo u pokornost Diktatoru, a kojemu itekako godi ta neupitna lojalnost.
Za sve one koji su Putina i njegove postupke pratili od samog njegova početka neograničene moći, koji su se bavili analizom njegove diktature i infiltracije na trusna područja s neizgrađenim državnim poredcima u zemljama na svim kontinentima, nema velikih iznenađenja, u širokoj pukotini užarenog vulkana uzduž čitave teritorije sirotice Ukrajine. Na svu sreću, ova će zvijer uskoro pokazati kopita u zrak okrenuta, a ostaje tek nepoznanicom veličina zla, (vrlo moguće i apokaliptičkih razmjera) kojeg će on s krugom svojih podanika i perverznih poslušnika do tada realizirati.
Gospodarski rast i modernizacija vojske nabildali Putinove ambicije
Kriza i loše upravljanje američkih administracija, njihova vanjska politika usmjerena na enormna bogaćenja od fosilnih goriva za račun elita, eksplozija kineskog gospodarstva i globalna glad za robama i sirovinama sviju vrsta pogodavali su naglim profitima i rastu ruskog bruto prihoda te životnog standarda njenog stanovništva. Na drugoj strani ujedinjena Njemačka potrebita novca napose za koheziju dviju dojučerašnjih država te ranija Brandtova istočna politika, uskoro produbljena kadrovima iz DDR-a stvorit će evidentnu gospodarsku koaliciju s Putinovom Rusijom. Dogodio se nagli ulazak njemačkih tvrtki u velike ruske energetske, građevinske, strojarske i visoko tehnološke poslove, uključivo IT sektor. Najmoćnije europsko i jedno od vodećih svjetskih gospodarstava s uređenom javnom i državnom upravom tako pronalazi svoj eldorado, rijetko mareći za podjelu tog kolača s drugim EU gospodrastvima, posebice na polju plinskog biznisa uz istovremeno reformiranje i tehnološko snaženje ruskih gospodarskih sektora.
Na drugom planu Putinova Rusija, u međuvremenu potpuno izrasla u brutalnu autokraciju s oligarsima na jednoj i nevjerojatnoj moći Silovika - čuvra buzdevana, kolaca i vješala - na drugoj strani i na kraju tehnokrata, pretežito regrutiranih od Putinovih suboraca sa štakorima iz memlom okupanih poratnih podruma rodnog mu Lenjigrada. U komunističkim bestijalnim gulazima tj. mreži sigurnosno-saznajnih (SS) novoboljševičkih tajnih službi – Silovici, ti potpornji brutlane sile u surovoj pravdi u vrhovima su tri posebno istaknute, a međusobno sukobljene bande: FSB-u sljednici zloglasnog KGB-a, potom vanjska intelIigences služba, akronima SVR (tu je ravnateljem onaj popišani šonjo, štono drhti pred tiraninom i ne zna ponoviti da li je na dnevnom redu priznanje ili prisajedinjenje srao-karajina) i na koncu najbrojniji GRU, kompleksnija inačica Brozvog KOS-a, čija je zadaća kao i ovdje spomenute, obavljanje najprljavijih rabota od korupcija i kupovanja stranih kleptokracija do hibridnih udara sviju vrsta i potpune kontra obavještajne kontrole djelatnika vojske i ministarstva obrane.
Udvarajući se ruskim još postojećim kmetovima skromno podignutim standardom u cilju kupovanja socijalnog mira Putin učvršćuje nikada dovršeni feudalizam Rusije, napose na onom istočnom, prirodnim resursima bogatijem dijelu Rusije (osim energenata tu je mnoštvo rijetkih sirovina, voda i sl.).
Dio novca od enormnih prihoda prodaje resursa pokrao je sam Putin (nekoliko stotina milijardi dolara) potom njegova oligarskija mafija, a nešto skromniji bijahu Siloviki ti vječiti vojnici Partije i čuvari tenkovina Revolucije. Tehnokrati se pak hrane iz nekontroliranih kasica državnih ili s državom slijepljenih kompanija, pa nisu na budžetu ili kako bi naši poneki paraziti kazali: ne troše naš novac.
No, spomenute tisuće milijardi konvertibilnih dolara, tek su kap u moru impozantnih prihoda ruskog izvoza i trganja prirodnih resursa, a većina preostalog novca od dolaska diktatora na vlast se ulaže ponajprije u jačanje vojne moći. Tehnološki je u ovom sektoru razvoj baziran na krađi ili njemačkim donacijama visokih tehnologija na jednoj strani te vlastitim institutima, zavodima i kupljenim mozgovima iz Indije i drugih svjetskih bazena. Dakako i ponajviše iz „prirodnog bazena“ ili iz zemalja uginule Jugoslavije.
Osim vojno-namjenske Rusija gradi ozbiljnu i tehnološki respektabilnu industriju u atomskoj energetici (Rosatom) petrokemijskim postrojenjima uključivo i rafinerija te sve više modernizira automobilsku, poljoprivrednu i industriju prerade poljoprivrednih proizvoda. Ovo potonje doprinijelo je dostatnoj količini hrane za vlastito i solidnim količinama izvoza, ponajvećma na kinesko tržište.
Sva tehnološka saznanja i postignuća ugrađuju se primarno u vojnonamjenski proizvodni kompleks za vlastite potrebe, ali i za sve prisutniji izvoz ove grane industrije na globalna tržišta.
Značajna postignuća Raša je ostvarila u proizvodnji najnovijih tehnoloških generacija implementiranih u ratnom zrakoplovstvu i protuzračnoj obrani te u razvoju raketnog topništva kako onog dalekometnog tako i onog srednjeg dometa - podjednako za različite platforme i vidove vojske.
Naravno, ogromna se sredstva ulažu u zanavljanje postojećih i proizvodnju novih generacije nuklearnog oružja - ukljućujući i interkontinentalne rakete s jednom ili više nuklernih glava. Tu su i vrlo kvalitetna i skupa sredstava namjenjena elektronskom, laserskom i elektromagnetskom ratovanju te sredstva za cyber i hibridno ratovanje i obranu od njih.
Veliki dio efektiva Putin je spreman „isprazniti“ na vlastitom balvanu u oku i izmaklom ratnom trofeju, imena Ukrajina. I to radi sistematski uključujići i oružja zakonom i međunarodnim konvencijama zabranjena za uporabu u bilo kojim uvjetima, zbog njihova iznimno antihumanog učinka.
Nastojeći ostaviti dojam zemlje blistava razvitka nalik na razvijeni tip i standard
života zapadne kulture ruski gradovi sve više nalikuju onim u zapadnoj Europi, a u njima se prakticiraju: raskoš u modi i luksuzu, skupocjeni restorani, industrija zabave, u čemu konzumacija rapidno raste. Tim se blještavilom i lagodom nastoji ostaviti dojam sretne zemlje u kojoj je prestiž živjeti, napose u Moskvi, Petrovgradu ili primjerice Sočiju. Na drugoj strani, izumu li se jeftini energenti za sve društvene slojeve, danomice se pauperiziraju široki društveni slojevi poglavito oni najniži u društvenoj hijerarhiji.
Gospodarski kriminal i sumanute investicije u službi geopolitičkih dobitaka
Demonstrirajući svoju veličinu Putin je napravio ozbiljnu penetraciju u gospodarstvo „prirodnog okoliša“ i Balkana te u pojedinim zemljama Srednje i Južne Amerike.
Na rijetkim su destinacijama logični gospodarski rezoni jedne bogate zemlje, ali se tu najćešće radi o geoplitičkim implikacijama kroz gospodarstvo, uz potpuno nebitnu cijenu i opravdanost takvih investicija. Ovo napose vrijedi za Siriju, Kazahstan, Austriju, Mađarsku, Bugarsku, Rumunjsku, Srbiju, BiH, Sloveniju - barem u energetskom sektoru (Petrol i sl.), i navlastito Hrvatsku. Za nas je najvažnija priča energetika: izvoz i prodaja ugljikovodika, najvještaji gradnje plinskih TE-TO, petrokemiska industrija, maloprodaja, veleprodaja, transport i skladištenje nafte i naftnih derivata, turistički kompleks, napose termalni turizam i s njim povezani vele vrijedni geotermalni izvori, hoteljerska ekskluziva, poljoprivredni i vodeni resursi etc. Ponavljamo, naročito su im zamimljivi startup-ovi iz IT-a i drugih visoktehnoloških sektora. Osim inesticijom pijanog miljardera nastoji se producirati uloga kompanija u zajednici, ovo navlastito u športu i humanitarnim projektima. Uz iznimo koruptivne poslove koje za ruske interese u pravilu vode brojni ruski špijuni razasuti po „Regionu“ i to oni, vjerovali ili ne, iz vojnoobavještajne službe imena GRU. Zabilježena su iznimna postignuća ovih podlih rabota u vrbovanju lokalnih i državnih središta moći, do najviših razina vlasti i državnih institucija. Dvije ruske banke, ovih dana potecirana Sberbank i VTB obilato su sudjelovale u misiji investicije ekspanzije ruskih strateških interesa, kako kod nas tako i u Regionu ponajvećma u bratskoj Srbiji i njenoj tvorevini tzv. RS. Kad bi ovi potonji nesrednici znali kako ih baćuške u željeznom zagrljauju drže i gule do kosti, naravno uz potpunu „saradnju nacionalističkih elita“ brzo bi zaboravili na stoljećima hinjeno bratsvo s njihovim narodom! Upravo ovih dana najviše leleču nad sudbinom NIS-a, tog predatora u naftnom biznisu Balkana pod skutima Gazpronjefta, kćerke iz obitelji Gazpromova carstva. U ovom kaosu Rumunji i Bugari posegnuže za nacionalizaijom svoje narodne supstance, a Vučićev budžet ostaje prikraćen za barem trećinu prihoda. Pukla tikva, razbila se glava ili kako bi naš narod reko: „Vakat gradi kule po kotarim, vakat gradi, vakat razgrađuje“. Vučija beba će najbrže naučiti na „sopstvenim „ zabludama!
Okupacija u tisuće strašnih i viteških slika
Brutalno, čak bez iti kakvog lažiranog povoda Diktator je zatražio i dobio od podređenih karikatura dozvolu za avnturu vođenja ruske moćne vojske u specijalne operacije izvan zemlje. Održavši prethodno Minhauzenovski ekspoze o povijesti Ukrajine, njenom nepostojećem nacionalnom identitu i legitimitetu oduzimanja prava na život čitavog njenog stanovništva (nažalost i velebrojnih Rusa s njima izmiješanih i raznim vezama izvezanih) karikaturama je ostavio tek „glasovanje o prijedlogu“.
Na njegovu žalost čak ni ovaj igrokaz ne proteče prema boljševičkom unisonom obrascu -„svi za“. Jedan mu se Bond ukaka, njemu blizu nosa, a Silovikima ispred očiju i zdravih ušiju. TV kamere to ovjekovječiše za na vek.
Nije moglo počet gore, bijaše to znakovito predskazanje. Malo satire u ovom zlovremenu nek ne bude na odmet.
Mislio je jadnik kako se primiču najslavniji trenuci njegova „uspješnog“ života koji će za 36 sati biti dodatno osnaženi fanfarama usred Venecije istoka. Svakako, ukrajinskog ponosa i novjekog simbola prkosa junak-grada Kijeva i to upravo na mjestu spomenika one izgladnjele Ukrajinke - djevuške, koja simbolizira sve one milijune holodomorom ubijenih Ukrajinaca, voljom njegove blijede kopije - gruzijskog moloha, druga Kobe.
Snovi Diktatora se ubrzo pretvoriše u surovu stvarnost, voljom i epskom hrabrošću gotovo 50 milijuna ukrajinskih žitelja: Ukrajinaca, Rusa, Židova, Rusina, Bjelorusa...
Nikada dosad viđena odlučnost, do zadnjeg od njih, u spremnosti umiranja za svoju Domovinu i nikada dosad viđena namjera genocidna, nad zadnjim od njih od bratskog im i naroda tolikim povijesnim sponam premreženog. Koliko se god divili junaštvu ovog mirnog i povijesnim nepravdama išibanog naroda, ponajviše od braće barbara s istočne im međe - teško se oteti dojmu kako se sva zloguka proroštva iz Otkrivenja Ivanovog ovdje danomice postvaruju. Strašnog li pokolja Evinih sinova Abela i Kajina.
Kako je sve počelo
Rekonstrukcijom Diktatorovih izgovorenih riječi i gesta očitovanih dugogodišnjom kipućom mržnjom razvidno je kako su sve one godine posljedne u nizu tragedije Ukrajinaca, koloplet fikcije i razmišljnja rastom i životom sićušnog, a monstrunskim činima previsokog Rusa, upravo o ovakvom finišu. Finiš će biti inspiracijom umjetnicima i mislećim bićima na temu Kad je Ukrajina gorjela.
Kad su gorjela djeca Zoryana, Ivanova, Mykhailova, Roksolanina, Rostyslavova...
Bože, dozvoli nek kosce njihove stigne srdžba Tvoja i nek u oganju skončaju naredbodavci njihovi.
Makar u očima Diktatora i njegovom pomračenom umu ne bijaše samo Ukrajina i makar ona ne bi bila posljednjim mu trofejom da je kojim slučajem ostvaren pakleni plan od 36 sati, valja nam gonetati sklop namjera, činjnjena i postvarenja još jedne krvave epopeje ove zemlje i ovog ničim krivoga naroda.
Neće biti kako je isključivim krivcem već gore spomenuto glomazno čudovište, podrijetlom, dotadašnjim tijekom života te ambicijom i okolinom idealno skrojeno. Neće biti da je tome krivcem do kraja nerazmontirana zloglasna boljševička tvorevina, a što je u onom kaosu devedesetih, bez velikih šteta, mogao obaviti moćni stroj imperijalnog Zapada, koji je grijehom propusta istu stvar uradio i u Hrvatskoj. Odgovor je zacijelo u tome tko je hranio i njegovao to čudovište do ovih razmjera, viđenih samo u nekoliko dana. Kako je i to iz gore napisanog manje više razvidno dolazimo do bitnog odgovora o postanku i zlodjelu Čudovišta.
Red je onda ovdje raščlaniti bitne detalje njegova pomno pripremanog plana od one sad gotovo daleke 2004. preko osme, napose 13/14 godine milenija u tijeku, podrobnije aneksije Krima, okupacije istočnih pokrajina i sojuza s Lukašenkom, kao bitnih preduvjeta i platforme za početak ovog nezamislivog zlodjela počinjenog gotovo u jednom hipu.
Realizacija zacrtanih preduvjeta blitzkriega i niti riječji otpora naumu od strane vrha njegove blizine, najstrašniji je zločin u povijesti roda ljudskog. Bjesomučna je bila uvertira s manevrima, medijska tortura zastrašivanja žrtve obilato napuhanom moći.. Opravdano je pitati je li na drugoj strani bila hotimična ili taktična nezainteresiranost prikrivenog NATO ulaska u vatru, a koji je sve znao o planovima Diktatora.
Nije li se možda računalo s „jeftinijim“ rješenjem uvlačenje Diktatora u stupicu. U svakom slučaju traljavo, nedostatno i kasno uvlačenje NATO-vih snaga i efektiva u nužnost djelovanja.
Sigurni smo da se nikada neće saznati sva cjelovitost tragedije početka agresije, ma koliko se otvorili i na raspolaganje objektivnih tragalaca ustupili pisani dokumenti.
Dok ovo pišemo mnoštvo je još nepoznatih detalja eskalacije zločina, kažnjavanja neupitno odgovornih, prekrajanja zemljopisne karte Rusije, uloga Europe, NATO-a i ostatka Svijeta u budućim izazovima i turbulencijama!?
Ipak, iz mape prijeđenog puta neki su zaključci nepobitni pa bi ih bilo hrabro i nabrojiti.
- Osokoljen nesnalaženjem i nečinjenjem zapadnih vojnih sila NATO alijanse Putin je uletio u toliko žuđenu avanturu ne znajući ili ne želeći išta znati o samom njenom vođenju. Barijere za uspjeh bile su prevelike. Mali broj vojnika za slom i okupaciju te moguće sklanjanje ukrajinskog čelništva, čije glave on traži na ramenu ili odsječene.
Tu je dalje nejasan motiv i smisao operacije. Heterogenost pripadnika postrojbi - nacionalna, intelektualn, dobna, vještini ratovanja dorasla ... Zatim katastrofalna ruska logistička priprema i izvedba za složene prostorne, vremenske i druge prilike na punktovima udljenim nerijetko tisućama milja od središta opskrbe i podrške. Na samom početku bučno najavljivana blic pobjeda, a potom raspad sustava.
Pogubljenost čitavih vojnih formacija, vođenih nagonom opstanka i potrebom za skloništem i hranom. Nestanak osnovnih ratnih resursa: goriva, streljiva, pričuvnih dijelova, loše komunikacijske uvezanosti etc.
Riječju nekompetentnost i zastrjela doktrina ratovanja, skučenost štabskih oficira čija je karijera plod lojalnosti i pokornosti, a ne znanja i logičnog napredovanja. Manjak znanja pokušava se nadoknaditi brutalnosti sredstava sile, što kod slobodoljubljivog dijela Svijeta pojačava moral i volju za žestinom otpora, unatoč izvjesnosti sve većih vojnih gubitaka. Na drugoj strani izuzetno veliki moral branitelja – do posljednje kapi krvi!
- Ukoliko su i postojale maskirne pripreme NATO alijnse za doček agresora, one nisu bile visokog i očekivanog opsega i inteziteta. Uz to unutar zapadnih, pa i samih EU zemalja bijahu očito različiti politički i svekoliki odgovori na samu krizu.
Tek beskrupoloznom agresijom na čitavu Ukrajinu od strane Rusije i njenog prirepka sličnog imena razmirice Zapada naglo nestaju i slijedi, po Rusiju, munjevit i razoran odgovor. Izuzetna moć medija i vojnih satelitskih NATO kapaciteta mobiliziraju javnost u neupitno zajedništvo otpora. Solidarnost i spremnost pomoći svakao su umnoženi i strahom od nepoznanice Diktatorovih nakna širenja požara na veliki dio zemalja europskog istoka. SAD, taktički naizgled kilavo, ali strateški vrlo kvaliteno brzo izmiri nepomirljivo i dovede do punog suglasja tradicionlanih moćnih saveznka.
Događa se teško očekivna, prvorzredna Njemačka odluka o „promjeni kursa“, Švicarska po prvi puta u povijesti donosi za svoje interese vrlo riskantne poteze, a Skandinavske i baltičke zemlje odjednom su neupitni pobornici iste strteške doktrine i pogleda na vojni rasplet trenutnih vojnih događanja i budućih svaezništva. Na suprotnoj strani ostadoše, osim Kine i Indije tek beznačajne nedemokratske i vazalske državice, a Rusija smrtno hropti pred udarom slobodnog Svijeta, jedva tjedan dana od početka vlastite invazije.
Odjednom se pod zastavom Svi smo mi Ukrajina okupila alijansa dobra, koja će bez većih problemima izići na kraj svih ukrajinskih kriza, a i onih (nedaj Bože) potencijalno mogućih u širem okruženju.
- Okončanje ovog ratnog pakla nakon kojeg će se Rusija na koljenima naći, bit će početak novog svjetskog poretka,nadajmo se konačno na univerzalnim društvenim i moralnim vrednotama. Prema ruskim narodima, koji su najmanje krivi za zločin neviđen, moćnici Svijeta morat će pokazati emaptiju i potporu da nakon dugih stoljeća mraka konačno reinkarniraju svoju veliku rusku zajednicu i urede društvene odnose u njoj. Zločincima suditi odlučnošču i brzinom Ninberških sudaca i izvršitelja prvade sa svrhom preventivne prijetnje budućim zločincima i njihovim psihopatskim namjerama. Okonča li seTreći svjetski rat s minimalnim stradanjima i većim slobodama te nasušnom potrebom rekonstrukcije čitave svjetske građevine, budući će naraštaji imati Zemlju kao bitno ugodnije stanište, nego je to bilo dato njihovim roditeljima i bezbrojnim naraštajima predaka.
Hrvatska i ukrajinska tragedija prevelika
Dijeleći sličnu sudbinu, poglavito u zadnjih stotinjak godina hrvatska javnost, ali i trenutni politički vrh pokazuju veliku empatiju i spremnost na svekoliku pomoć u rješavanju njihovih nemalih potreba. I to je dobro.
Ukrajinska tragedija je na trenutak čak i ujedinila gotovo čitavi politički spektar u RH, što je najvažnije i parlamentarne zastupnike. Premijer Plenković manirom zrelog državnika, napose na vanjskopolitičkom planu doprinosi ugledu Hrvatske u središtima moći zapadnog svijeta. Zreliji od njega, jasno s bitno manjim utjecajem, je i naš europarlamentarac Tonino Picula. On je od odlaska u Bruxelles puno radio na svom političkom habitusu i sigurno pripada najužem krugu ozbiljnih zastupnika u europskom Parlamentu.
Posljedice ukrajinske tragedije prelijevat će se sve više i na unutar političkom planu u RH, a tu će Plenković, želi li očuvati svekoliku stabilnost, morati donositi bitno radikalnije odluke prema barabama i rusofilima u vlastitim redovima. U protivnom stalna propitivanja i opravdane kritike ozbiljnijih oporbenih zastupnika mogli bi načeti njegov autoritet u vlastitoj kući, a što bi dovelo do, u ovom složenom trenutku, ozbiljnih i nepotrebnih problema u kući. Stoga ne treba strahovati od frakcija u vlastitoj stranci, pogotovo onih lobija s ruskim interesima u Hrvatskoj povezanih. Finili su, Mare bali! Rješenjem Putin-sindroma ili moguće za vrijeme njegova još kratkog trajanja eskalacija uvijek podgrijanog baruta u balkanskoj bačvi ne može se isključiti. Naprotiv!
Slabljenjem ruske ne vojne agresije na Balkanu moglo bi dovesti do jačanja destabilizirajućeg faktora - ruskog poslušnika i njihovih spavača na Balkanu. Kako se moć Rusije i trajanje Putina na vlasti budu skraćivali ova će opasnost gubiti na snazi.
Na dnevni red će tada svakao, među prvima stići raspetljavanje balkanskog gordijskog čvora. Hrvatska mora zbog svojih strateških interesa odigradti državničku i lidersku ulogu te svojim ne malim kapacitetom pridonijeti konačnoj pravednoj konsolidaciji JI Europe. O Milanoviću vrlo kratko, umjesto prepoznavanja znakova vremena, on je nažalost postao Mesićev klon. Napose u obligatornom i snishodljivom odnosu prema Rusima. Time se pogubio u bespućima povijesne zbiljnosti, poglavito ove aktualne ukrajinske drame. Ili kao što bi se reklo u ponosnoj Cetinskoj krajini: Junačina Milinović - u ništa!
