U prostranstvima Tihog oceana, nedavno opaženi virus izaziva iznenađenje u svijetu mikroskopskih predatora. Navedeni virus, nazvan PelV-1, ima rep izuzetne duljine, koji koristi kako bi se pričvrstio na svijetleće bičaše (dinoflagelat plankton) i unio svoj genetski materijal.
Oceanografi s američkog Sveučilišta Cornell, Andrian Gajigan i njegovi kolege, sugeriraju da taj dug rep također može pomoći PelV-1 da pronađe svoje domaćine vrste Pelagodinium (fotosintetski dinoflagelati), koji su rijetko prisutni u gornjim slojevima oceana. Dok se većina virusnih repova mjeri u nanometrima, rep PelV-1 doseže nevjerojatnih 2,3 mikrometra.
Taj rep je dulji nego bilo koji drugi rep kod virusa, premašujući 875 nanometarski rep najduljeg bakteriofaga, P74-26 koji inficira bakteriju Thermus thermophilus i još jednog divovskog virusa, Tupanvirusa (rep od 0,55 - 1,85 µm), pišu Gajigan i njegov tim u svom radu, objavljenom prije znanstvenih recenzija na repozitoriju bioRxiv.
Ipak, unatoč svojoj veličini, omjer repa i glave kod PelV-1 odgovara omjeru kod spomenutog bakteriofaga P74-26. Je li to slučajno ili neki temeljni mehanizam ograničava ovaj omjer bez obzira na takson (skupinu unutar klasificiranih organizama), nije poznato, navode autori istraživanja.
Dinoflagelati su vitalni za globalne ekosustave, proizvode kisik i kruže hranjive tvari poput ugljika u oceanima. Međutim, kako virusi utječu na ekologiju dinoflagelata još je malo poznato, objašnjavaju autori studije. S obzirom na to da je izolirano vrlo malo virusa koji napadaju plankton, mnogi će se neobični oblici zasigurno još otkriti, prenosi Zimo.
