Novinarska znatiželja i vulgarni senzacionalizam kao temeljna obilježja tzv. novinstva u RH, isprovocirali su mnoštvo smiješnih, čudnih „bisernih“ i kojekakvih drugih odgovora svih „stručnjaka“ i analitičara bez pokrića.
Među prvima, budući je takav i red reagirao je ministar unutarnjih poslova i još k tome potpredsjednik Vlade RH, Davor Božinović na sastanku u Vladi (kako je to HINA javila 11.3. iza 20 sati).
On je kao vodeći stručnjak i autoritet, po političkoj moći prvi do - u tom trenutku izočnog premijera, koji je baš tada bio na važnom sastanku u Parizu, svijetu i gradu izjavio kako taj projektil nije namijenjen nama, ali je zaboravio otkriti kome je, ako ne nama. Vjerojatno su ga čuli Rusi pa odmah uštekali Milančeta, pa ovaj prisnaži profešura od Opštenarodne odbrane.
Kad izučeni stručnjak „odbrane i društvene samozaštite“ s diplomom prestižnog tečaja unutar SFRJ izjavi ovako nešto, autoritativno i sa stavom kolege mu Pavla Kalinića, tko tu ima što više dometnuti, komentirati ili proturječiti, ne daj Bože?
Sam Pavle se očitovao koji dan kasnije, a sad se tek vidi koliko nam zla ovi Benčićkini učiniše njegovim preranim umirovljenjem. Kako li se tek osjeća rahmetli boss iz Pop.. Vlake, prateći što se sve zgodi od trajnijeg njegova napuštanja grada, gdje mu ni groba na miru ne daju.
HOA (ERcegovačaka saznajna) javlja da bi to mogao biti i Čovin avijončić i da je izgleda stare zalihe namaknute mukotrpno u Aluminju i nekim sličnim kompanijicama vozio za Ženevu. Hajde to je dobro da i on pomogne trunku Švicu, koja bogme nakon stotinjak godina po prvi put otvori trezore za pomoć, a kako bi se ona zerku opravila od izdataka za Ukrajinu. HOA nije toliko zabrinuta za lovu, makar je za vjerovati da se i Maminjo u istom paketu džilitnuo, nego je njoj više do Čove da ne bi bolan nastradao u ovo sudbonosno predizborno doba. Poznati ercegovački lokalpatriotizam brani svoje momke. Na očito pitanje Plenkovića što ih zanima glede njega, čuje se odgovor, kako su jako zabrinuti što je s njim - ta da je sklepan i od gova... njihov je!
A kako vrijeme prolazi, vijesti o letjelici sve su bolje. Jedna od njih je kako se u njoj našla i avio-bomba, jedino još nije nitko pronašao izvanzemaljce.
Makar su vremena zla, makar nimalo nije bezazlena pojava letjelice u našem vrtu, nije se loše malo poigrati i satirom kao lijekom u olovnim vremenima.
No, krenimo onom ozbiljnijom stranom.
Letjelica TU-141 sovjetske proizvodnje kao primarno špijunski objekt doleta većeg od tisuću kilometara očito je nekoć bila „namijenjena“ Europi, Kini i širem bliskom i dalekom Istoku, te nekim zanimljivim sovjetskim operacijama po sjeveru Afrike, ali i pojedinim oceanima i plovilima na njima. O Afganistanu 80-tih da i ne govorimo. Ta je besposadna letjelica naoružana raznim oblicima kamera i druge elektronske opreme namijenjene za aero, foto i video snimanje za on-line ili doknadnu obradu. Ovaj tip letjelice konstruiran je bez ozbiljnijih razornih vojničkih oruđa - tu je tek manja količina eksploziva za „čišćenje palube“, (čitaj sklanjanje dokaza o samom letu), a služila je nesumnjivo korisno njenim konstruktorima i naručiteljima.
U novije je vrijeme doživjela stanovitu ukrajinsku dogradnju i modifikaciju pa je kao takva nešto koristi napravila i poslala u zrak sitniš Putinova vojnog arsenala, a u Nebo nekoliko njegovih okrutnih bezdušnika i idiota.
Pritom, napose u današnje doba da je ova zagrebačka bila u njihovu vlasništvu (pa kak ti ga zalutala), nije imala razloga biti bez ukrajinskih amblema i drugih ukrajinskih oznaka na sebi. Naprotiv.
Ne vjerujem da bi ukrajinska strana, unatoč previše iskrenim vapajima očajnika (na vlastitu štetu) prema još uvijek nedovoljno angažiranom Zapadu, mogla posegnuti za skrivenim nakanama te imala namjeru slati NATO-u određene signale pa i kompromitacije.
Ovo i niz logičnih argumenta u jednom brainstormingu brzo bi isključilo Ukrajinu iz ove priče, ne računajući okupirana područja pa se sa sigurnošću može govoriti o rukopisu vlasnika ovog nespornog uspjeha - Putinovih propagandista!
Po tom bi još nešto bilo neupitno kako je to ruski interes i poniženje druge strane. Metropola jedne NATO članice (ne bilo koje, nego probrane) je doživjela napad i to u gotovo preciznom središtu opisane kružnice oko grada. Sustav za „čišćenje palube“, je po izvršenoj zadaći automatski savršeno obavio zadaću. Dakle, letjelica nije imala zadaću povratka, to ne bi mogla niti ostvariti, ako ništa drugo onda zbog ograničenosti doleta.
„Projektil“ neometano krstari kroz TRI NATO zemlje, kroz jednu čak gotovo četrdeset minuta!
Nesumnjivo, Plenkovićeva izjava i izlazak na očevid uz one koji su letjelicu konačno stavili na, za nju, predviđeno mjesto, jedino je korisno što je hrvatska vlast učinila i morala učiniti.
Ova je zemlja u ratu, tko to nije shvatio javit će mu se kad mu bude prekasno, a u ratu vladaju ratna pravila. Ako nedonoščad ne razumiju o čemu se ovdje radi pošaljite im nekoliko puta slike razorenog vojnog kampa za obuku na granici Poljske (NATO-a) u kojem je bilo i mnoštvo NATO instruktora ili im ponavljajte uporno poruke staljinističkog zločinca Putina o prijetnjama onima koji se na bilo koji način „miješaju“ u ovaj rat! MIJEŠAJU! - što je to?
Ministar obrane ima puno prečih poslova doli naslikavanje, a jedno je sigurno, o vojnim pitanjima napose u ratu skrbi Glavni stožer. Ukoliko je i on problematičan mijenjaj to! Kako? Lako! Ustav RH daje i mogućnost opoziva predsjednika države napose, ako on nije ubrojiv ili je zavrbovan od jasnog neprijatelja vlastite države.
Dok ovo pišem ne mogu vjerovati vlastitim ušima budući mi upravo s TV dopiru zvuci kako spomenuti inzistira na tajnosti (makar dvoji hoće li se „ikad znati čija je letjelica“). Počeo se čak i slagati da je RH članica NATO; je li to moguće, kakono bi onomad zborio onaj birani Jugoslaven! Dolazi proljeće, moguće se svizac doista probudi.
U ovoj priči s preletom projektila Rumunjska se a priori ekskulpira unatoč sigurno najjačim resursima koji su mogli „staro željezo“ rastaliti, a ne u komadiće pretvoriti. Njihove će efektive nadajmo se uskoro, a Putin obilato radi na tom, pokazat osvetu i sliku kako imperija uzvraća udarac, ali u ovom slučaju i na ukrajinsku obranu iz zraka, kopna i s mora te ispod vode...
Oni koji se moraju poprilično pripremiti za odgovore na skorašnjem i na brzinu, dijelom i zbog Zagreba, sazivanom summitu ministara obrane NATO-a jesu Mađari i njihov kan, osobni prijatelj Vladimirovičev. Njihov će ministar morati, nadamo se konačno objasniti zbog čega bi oni branili prevoz preko svoje zemlje ratne tehnike NATO-a i drugih zemalja za spas umiruće Ukrajine, a bez problema dozvolili svojim prijateljima s Istoka, prevoziti različite projektile na partnerske zemlje.
I za kraj, aktualna želja, Ukrajino izdrži! Strašna je cijena, ali to je jedini ulog želite li biti narod odabrani, narod uljuđeni i narod respekta vrijedan! I tako konačno doć do svoje Države.
Prošlost vaša je ovim atribucijama i mukama zasijana, za razliku od Servusa – Serbalja, tih vazala od Bizanta i sultana do Staljina i Putina. Trgujući čitavu svoju prošlost lažima, sada proturaju - nakon što su „dokazali“ kako su Tesla i Jesus Hristos Srbi, kako su baš oni napučili Ukrajinu, pa nam ostade „dilema“ Srbi ili Rusi.
