Nakon vrlo uspješnog i iznimno posjećenog poetsko-glazbeno-scenskog spektakla „Biti djeca, biti djeca“, autorskog projekta profesorice Nele Bujas Trpković i učenika i profesora Glazbene škole Josipa Hatzea, Koncertna je dvorana Ive Tijardovića ugostila i drugi dio ove dirljive priče o snazi dječjeg stvaralaštva. Jedna od najmoćnijih pjesama velikana Tina Ujevića pred mnogobrojnom se publikom opet manifestirala u svojoj punini, s posebnim naglaskom na „biti čisti / biti sveti“, jer upravo tako beskrajno čisto i posvećeno djeca su pristupila svojim glazbenim, literarnim i scenskim zadacima.
Prava parada oduševljenja izazvana je već uvodnom točkom „STick Parade“ (Marino Repanić) koju je suvereno, ritmično i nadasve svečano izveo ansambl udaraljkaša (Ivan Ribičić, Ivan Šarolić, Vjeko Vukušić, Filip Balić, Marin Vuletić, Luka Vukšić). Uvodna točka dječjih glumaca pozabavila se važnim egzistencijalnim pitanjem – što to znači „biti netko“ i kako se „postaje netko“. Jasno, njihovi tragovi u svijetu, riječi, note, glasovi, pokreti – sve to teži upisanosti u prostor vječnosti, čime su nam dali izvrstan podsjetnik na životne prioritete. Talentiran glumački tim glazbene škole čine Luce Žižić, Franko Tomašević, Josip Kovačević, Lota Tudor, Bepina Baričević, Margita Ivelić, Tanja Borozan, Mia Ančić i Marija Zec.
Potpuno je drugačiji ton, prožet melosom Mediterana, romantike, oduševljenja obrisima Splita i živošću prolaznika sadržan u sjajnom djelu Kaje Mandića „Splitska riva“, koje su Kajo Mandić i Josip Bolanča izveli na mandolinama, uz klavirsku pranju prof. Petra Krokara i mentorstvo prof. Stele Ivanišević Curić.
Mladi su recitatori (Pave Bubić, Tomislav Vukušić, Toni Grubišić, Marul Grubišić, Areta Vuković, Meri Škiljo, Bruna Juračić, Petra Ujević; Kate Pinjatela, Petra Uljević, Marta Vladović, Doris Bajurin, Klara Kunac; Josip Crnov, Ivan Susović, Iva Vujević, Lana Lipar) u svojim nastupima došli do velikih spoznaja – o ljekovitoj moći glazbe, o umjetnosti koja tješi, o zahvalnosti, o očuvanju Zemlje, ali i o stalnoj potrebi da si šalom i smijehom uljepšavamo vrijeme.
Uslijedila je duhovita „Svađa gospođe Mol i gospodina Dura“ Bruna Matijaševića u izvedbi Dore Mandić na flauti i Tina Smole na klaviru. Pred nama se odvila šarmantna debata s jedne strane veselog i s druge melankoličnog tona, optimizma i „žuganja“, odmjeravanja snaga i borbe tko će biti jači i čija će biti zadnja – a za posljednji je akord bila posebna, čak i glumačka borba. Šaljivo, autoironično, sjajno!
Sve ljepote i nevjerojatne mogućnosti vibrafona uvjerljivo nam je predstavila talentirana Tonka Ćapin, koja je izvela „Zlatne note“ uz pratnju Luke Vukšića i Ivana Ribičića. Publika je imala priliku čuti kako zvuči mističan zvuk kad se vibrafon svira gudalom, a koliko dinamike i raznolikosti boja nastaje pri sviranju palicama. Uslijedila je skupina mladih glumica koja je s mnogo humora i dalmatinskog šarma izvela skeč „Tri Dalmatinke“ o suvremenim navikama domaćih žena, od svojevrsnog gluhog telefona u prijenosu „ćakula“ do grotesknih obrata u ponašanju.
Kvartet saksofona (Tomo Domazet, Grgo Žamić, Margarita Valenta, Ante Barić) uz mentorstvo prof. Marka Gerbusa izveo je vrlo sadržajnu, neobičnu i skokovito dinamičnu skladbu Lile Sunko „Pariško plava noć“. Ono što je mladi Matoš radio s nokturalnom poezijom, Lila Sunko i izvrsni saksofonisti interpretirali su u zvuk – sva mističnost atmosfere i ljepota noćnog ugođaja prelili su se u skladbu. Glumci su potom izveli dosjetljiv skeč „Sa mnom ti nema šale“.
Pravo bogatstvo zvuka rezultat je sinergije gitarističkog orkestra (Luka Anđelić, Eva Berecka, Marieta Bizjak, Marita Buzolić, Sofia Cvitković, Mihovil Gavrančić, Paula Marević, Ante Miličić, Ani Milišić, Gabriel Milun, Mihaela Mitrović, Lovro Palavra, Tonka Stanišić, David Jun Tanase, Duje Trumbić, Antea Ružić), Duje Filipovića na violini i Luke Kosora na harmonici tijekom interpretacije „Samurajeve sjene“, vrlo zrele skladbe bogata zvuka i kompozicijske posloženosti. Oduševio nas je sinkronicitet i ujednačena boja, zbog čega su šarolike skupine djece i mladih djelovale kao pravi profesionalni orkestar.
Petar Alujević na harmonici i glumica Mia Ančić bili su prave male zvijezde u izvedbi „Gospođice Majoneze“. Luko Paljetak kao da je pisao tekst za ovaj simpatični duo kojemu je pozornica očito drugi dom. Jedna od najljepših glazbenih točaka večeri bila je interpretacija „The Butterfly“ Danice Mandić na harfi. Mlada je glazbenica pokazala da taj divni instrument pruža mnogo veće mogućnosti od glissanda, u njezinoj se izvedbi osjetila sanjivost, nježnost, bajkovitost i vještina, uz topli biserni ton, jasnu harmoniju i eteričnost.
Recitacija o teškoćama „odraslih“ problema današnje djece, poput muka po školi, završila je sjajnom mišlju koju bi trebalo pozlatiti kao egidu ovoga projekta – škola služi da dijete nauči da bude dobar čovjek. Publika je posebno pozorno pratila baletnu točku, u kojoj su Marita Plazibat i Korina Radica upečatljivo otplesale „Tango“ Nele Bujas Trpković, koreografiju potpisuje prof. Silviu Tanase. Gracioznost, stav, spretnost, ekspresija – sve je bilo na najvišoj razini.
Bez konkurencije je najemotivniji dio večeri bila prekrasna skladba Nele Bujas Trpković, „Pjerinova uspavanka“. Izveli su je pjevači Vita Vrekalo, Ana Zoraja, Ana Bosančić, Ani Williamson, Rafaela Šegota, Ana Džaja, Aneta Dadić, Ivano De Micheli Vitturi, Paško Bradarić Šlujo; te svirači Ana Mlačić i Magdalena Svalina (mandolina), Petra Subašić (violina), Marija Marević (flauta), Božana Pandža (viola), Dina Čajević Glojnarić (violončelo), prof. Mislav Peović (kontrabas), Domagoj Mijić (gitara), uz mentorstvo prof. Sanje Erceg Vrekalo prof. Sanje Madunić. „Pjerinova uspavanka“ žanrovski je hibrid – njezin tekst nagovještava božićno raspoloženje, ali uz pomalo sjetan zvuk violončela i ostalih instrumenata i vrlo nježne i emotivne pjevačke solo dionice (Ivano De Micheli-Vitturi, Vita Vrekalo, Paško Bradarić Šlujo). Glazbena je pratnja čarobna u svojoj diskretnoj i neupadljivoj ljepoti, a poruka radosti i mira probija se kao kolektivni vapaj svijeta kojemu su baš te kvalitete nasušno potrebne.
Odličan je antipod dubokoj kontemplativnosti „Pjerinove uspavanke“ šaljivi autoironični skeč „Ova su djeca danas grozna“, u kojemu se maleni glumci s pravom šale s varijacijama na temu „U moje je vrijeme bilo tako i tako“, zaključujući da se odrasli često žale jer su zaboravili ono važno – biti djeca.
A dokle seže nevjerojatna dječja mašta dokazala je Michaela Karuza i skladba „Tihooceanski gusari“. Pod vodstvom prof. Jakova Jurića izveo ju je Puhački orkestar GŠ Josipa Hatzea: Marino Bakić, Ante Barić, Karmen Bedalov, Cvita Benutić, Antea Bogdan, Anđela Bulić, Tomo Domazet, Julija Favro, Gabriel Garać, Marin Goreta, Karmen Grisogono, Gorana Grubić, Vana Jurec, Marijeta Kučinović, Vanja Kmetić, Eva Kusanović, Jakov Marendić, Marija Marević, Sara Matić, Darija Mustapić, Marko Peko, Roko Perković, Gabi Purić, Roko Sedlar, Nikola Svalina, Baldo Šale, Vito Šunjić, Šimun Šušmelj, Margarita Valenta, Andro Vučemilović, Luka Vukšić i Grgo Žamić. Suveren glazbeni izričaj i pomalo filmska atmosfera („Pirati s Kariba“!) oduševili su sve prisutne. Zanimljiva glazbena priča kroz cijelo je djelo provlačila svojevrsnu gradaciju tempa i dinamike, slikarski uspješno dočaravala neuhvatljivost mora i prevrtljiv gusarski karakter. Bogata paleta orkestralnih boja i završna metafora fijuka vjetra ostavili su publiku bez daha.
Šećer za kraj bila je zborska izvedba skladbe Nele Bujas Trpković „Funky Tanafana“ – uz mentorstvo prof. Ivane Šutić za dječji zbor starijeg uzrasta te prof. Agneze Medić za dječji zbor Do-Re-Mi (udaraljkaši Marin Vuletić; Antonio Pešo; Luka Vukšić; Ivan Ribičić). Njihov je nastup bio rapsodija glazbene radosti, zajedništva i prijateljstva.
Kad bismo rekli „Treba nam više ovakvih projekata u gradu, u zemlji, na svijetu“, zvučalo bi kao floskula. Ovakve projekte ne može raditi bilo tko i bilo gdje. Prije svega, iz njega toliko žarko isijava ljubav prema glazbi da u njemu ne bi funkcionirao netko tko se (u) umjetnosti „šlepa“ iz pogrešnih razloga. Mladi su glazbenici i njihovi profesori pravi zanesenjaci i potpuni zaljubljenici u svoju umjetnost, njihovi su nastupi srčani, iskreni, uvježbani, proživljeni. Naprosto im je stalo, oni ne funkcioniraju u prostoru ispraznosti i prosječnosti. „Nelina djeca“ i djeca/učenici svih kolega kojima je važno tkati čaroliju uspomena grade svjetove koji se nikad neće moći srušiti. Ta će djeca jednom svojoj djeci pokazati što je za njih u prosincu 2025. značilo „Biti djeca“. Sagradili su nedodirljiv umjetnički svemir u kojem vlada samo svjetlo. Neka nastave žarko svijetliti!
