U trenutku kad smo ugledali objavu koja je kolala društvenim mrežama, a kad na svoju sreću ili žalost ne bismo znali tko je Bruno Marić, mogli bismo pomisliti da iza tih nemuštih samosažalijevajućih redaka stoji kakav isluženi političar, koji je izgubio vlast pa sad ima ispade dvogodišnjaka, legao je na pod i mlati nožicama s opasno nazubljenim čepovima na kopačkama. Vrativši se objavi dvaput, ako nam oči ne iskrvare od jezičnih mudroslovlja poput „Tiskovna konferncija“ (sic!), „obavijestiti ću“ i „biti će uvjeren sam vrlo zanimljiva“, pomalo ćemo se začuditi što žustri Marić insinuira da si netko (jasno, Hajduk) unaprijed stvara aliibi (s dva i) za mogući neuspjeh pa se, eto, povlači da ne bude teret. Hajduku, nego kome. Ne HNS-u, Marić je preduhitrio potencijalne graške znoja na čelu čela. Šteta što on sam, kad već tako sluša zločesti Hajduk koji je na svojim društvenim mrežama napisao „Bruno Marić OUT“, nije istim intenzitetom slušao učitelje u osnovnoj školi. Ako se već nije naučio fair playu, majku mu, da je barem naučio futur prvi!
Čudimo se što se čudimo Marićevu besramnom ponašanju
Simpatična je i simptomatična ta neovisna sudačka komisija u Marićevoj glavi, u kojoj je potpuno normalno da izranjaju slike gdje se suci (s)ližu s liderima ligaških momčadi, a nenormalno je da javnost (koja ipak nekoliko desetljeća gleda kako ti isti suci u krucijalnim utakmicama briljiraju na terenu, a bogme i izvan njega) reagira na takvo izigravanje neovisnosti. Simptomatično je i da se promptno reagiralo na reakciju javnosti i objavu Dinama te maklo Tonija Dadića sa sudačkih lista, pozvavši se na Dadićeve nesofisticirane (ne)sudačke metode, otkrivanje lokacija transparenata BBB-a torcidašima, a Marić se pak morao samodokinuti da se HNS ne unezvijeri od muke. Bruno Marić bi, da ima obraza, a nema, te da ima svijesti, a ni njome nije blagoslovljen, nakon bajnog suđenja već one utakmice finala Kupa 2009. između Dinama i Hajduka na Maksimiru, napustio nogomet. Zviždaljku spalio, kopačke objesio o klin, a svaku si ideju da se približi kakvoj sudačkoj organizaciji izbio iz glave barem jednakim intenzitetom kojim su Hrgović i Lovren bez facijalnog ili kartonskog crvenila šamarali, odnosno laktom častili Kalinićeve zube, ili ga rušili s leđa u kontri kao Bišćan, ili kojim je Mandžukić nogom spucao Šerića u glavu – niti za žuti – kvragu, ipak bi bio drugi žuti. Hajdukovcima je stigao podijeliti dva crvena, u bijelim su se dresovima prekršaji nekako jasnije vidjeli. Praznik za ekipu koja je stavila lovu na tiket za Dinamo. Malo stroži među nama smatrali bi da je spreman da se povuče u kakvu zemunicu ili krtičnjak i u tami i tišini kontemplira o ujednačenosti svoga kriterija te zaboravi da se ikad pokušao baviti nogometom, ali eto, ipak se Marić vratio pod svjetla reflektora kao da nikad nije ništa bilo. U državi u kojoj takav sudac biva ocijenjen s vrlo dobar – i u intervjuu izjavljuje da je ponosan na svoje vrhunsko suđenje na toj utakmici – čudimo se što se čudimo Marićevu besramnom ponašanju.
Nadamo se da ima projektor, neka pusti snimke...
Jer evo ga sad, veliki pravednik, u maniri Cicerona s Temua dijeli lekcije sa svog sudačkog Olimpa i povlači se zbog razularenih hajdukovaca. „Da omogući mir hrvatskom suđenju i HNS-u.“ Kao da sva nogometna javnost dijeli njegovu idiotsku logiku, kao da je nesvjesna da je on, možda u svojoj paralelnoj stvarnosti čak i lišen te spoznaje, tek jedan od pipaka hobotnice koja podriva i uništava hrvatski nogomet potkapacitiranim sucima, fabriciranim VAR snimkama i obračunima s nepoželjnim klubovima. Tko se dosad nije ucvilio nad teškom sudbinom političkog prognanika Marića, neka bude siguran da je sudac nad sucima na svoj toliko pomno smišljan status karamboliran od logike i pravopisa nataknuo hrvatsku zastavicu. Jer kad sveta trobojnica zakuca, nema se tu više što reći, potpisnik je redova jamačno u pravu, sve i da postoje snimke koje govore o njegovu sudačkom talentu i nosu za kriterij. Hoćete li vjerovati zdravim očima ili Mariću?! Pardon, kaže on da se ima što reći, na zanimljivoj „Tiskovnoj konfernciji“. Nadamo se da ima projektor, neka pusti i snimke svoga dugogodišnjeg briljiranja. Da se iznova zapitamo zašto nam suci kotiraju kako kotiraju, a prvenstvo se prije prvenstva odigrava na društvenim mrežama oko liste sudaca.
