Prije četiri godine skupina sedmogodišnjak po prvi je put sjela u školske klupe, a imali su sreću da za učiteljicu dobiju Elu Radić. Ona je ta koja ih je učila slova i brojke, glazbeni, likovni, prirodu i sve ostalo što školski program zahtijeva, ali i one još važnije stvari, one životne – kako biti dobar čovjek.
Oni se danas opraštaju od nižih razreda osnovne škole i na jesen kreću u peti razred, a učiteljica Ela se oprašta od svojih kolega, učionice, školske zgrade. Odlazi u zasluženu mirovinu. U Osnovnoj školi Lučac je od 1985. godine, a sada je došlo vrijeme da malo odmori. Nikad nije požalila što je postala učiteljica, a generacije đaka složit će se da je u tom poslu bila izvrsna. Posao učiteljice za nju nije bio samo posao, to je bio njezin poziv.
Kad smo je upitali zbog čega je odlučila biti baš učiteljica kazala nam je da su se kao djeca „u portunu igrali učiteljice“.
Bi li danas drugačije izabrala?
„Možda radije političarka ha ha ha. Šalim se, mislim da bih bila isto. Ne vidim se u nijednom drugom zanimanju. Isto je bija gušt radit s dicon. S njima je bilo najlipše. Odoh ja u penziju zadovoljna i mirna“, kaže nam.
Iako iza sebe ima više od 40 godina staža, prisjetila se dana kada je stigla u Lučac, kao i svih generacija koje su prošle kroz njezin razred.
„Deset generacija sam učila u Lučcu. Došla sam 1985., s tri ipo godine staža zamjena po Splitu i Muću. Sićan se prvog radnog mista u današnjoj školi Marjan. Jedan dan. I to petak. Ala zamjene“, priča nam.
Kao što smo već rekli, trudila se u male glavice usaditi važne životne lekcije.
„Učila sam ih ka i svaka meštrovica - da pomognu drugome kad mogu, nikad se rugat i ne odmoć prijatelju. Uvik im kažem da se u životu nisam nikome narugala, niti u šali. Uvik moraš znat da nekoga možeš uvridit“, kaže nam Ela.
Zanimalo nas je i kako pristupa djeci, a potvrdila nam je i ono što svi već znamo – da su današnje generacije drugačije od onih ranijih.
„Nema taktike, popričamo nešto i krećemo. Kažem ti da su ovo nove generacije. Možda je i srića da idem u penziju. Prije su učili više gradiva i ništa im nije bilo teško. Ne znam što se događa“, iskreno će.
Uvijek je znala kako se približiti djeci, potvrdit će vam to svaki roditelj koji je upoznao ovu učiteljicu.
„Najdraže mi je bilo jutarnje pitanje: Tko je jutros pojeo kiseli kupus za marendu? A ono njih par digne ruku. E falit će mi ta zezancija s njima.“
Učiteljica na romobilu
Nije bila rijetkost vidjeti je na školskom hodniku na romobilu.
„Svaki put kad bih ugledala nečiji romobil u kužini išla bi mala vožnja po hodniku. Jedna mama je neke godine upisivala dite u školu i rekla je na upisu da bi ona tila kod učiteljice koja vozi romobil“, priča nam pa dodaje:
„Najdraža mi je bila konstatacija Frane Štrljića: Moja učiteljica ne pati od statusa. Skromno se odijeva. Bio je u drugom razredu. Tako malen, a pročita me odma“, prepričala nam je kroz smijeh Ela.
Što će joj falit najviše zanimalo nas je.
„Svi će mi falit, ali Rajka zasigurno. U Lučcu smo od 1985. godine, kao i učiteljica Linda. Naći ćemo se na kavici. Ne virujem da se neću doć javit kad prođem priko škole, a pogotovo našim spremačicama. Ma sve su kolegice i kolege bile super. Bila je to odlična zezancija i šala u školi. Mlade kolegice su top. Jednoj ću biti kuma na vjenčanju“, za kraj će nam Ela.
Mnogi su sretni što im je upravo Ela Radić učila djecu, stoga vas ne mora čuditi da na svakom oproštaju, na prijelazu iz četvrtog u peti razred bude suza. Iznimka nije bio ni ovaj put, samo što na jesen učiteljica Ela neće dočekati neke nove prvašiće. Uživat će u zasluženoj mirovini nakon nekoliko desetljeća koje je provela ispred ploče, s kredom u ruci. Mi joj želimo da u mirovini uživa što duže i da se posveti svemu onome što voli, a za što ranije nije imala vremena.
