Povodom obilježavanja Europskog dana žrtava kaznenih djela udruga Bijeli krug Hrvatske je 19. veljače 2019. godine u prostorijama Centra za socijalnu skrb organizirala Okrugli stol na temu “Važnost i utjecaj provedbe zaštitne mjere psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji”.
Svrha okruglog stola je prikazati važnost mjere psihosocijalnog tretmana u suzbijanju daljnjeg nasilničkog ponašanja u obitelji postizanjem pozitivnih promjena u ponašanju počinitelja te povezivanje stručnjaka iz različitih područja – policija, pravosuđe, zdravstvo i socijalna skrb.
Dvogodišnja iskustva u provedbi ove mjere bila su poticaj udruzi Bijeli krug Hrvatske da
potakne raspravu na ovu temu jer smatramo da osim važnosti ojačavanja žrtve, ujedno
moramo raditi s počiniteljima nasilja kroz psihosocijalni tretman da bismo mogli vidjeti mogu li oni funkcionirati kao obitelj bez nasilja. Svrha ovog tretmana je spriječiti i zaustaviti ponovljeno nasilje u obitelji utjecanjem na promjenu ponašanja počinitelja.
Cilj provođenja zaštitne mjere je potaknuti počinitelja nasilja u obitelji da postane svjestan svog nasilnog ponašanja, prepozna svoju odgovornost te usvoji obrasce nenasilnog ponašanja.
Pod vodstvom moderatorice Okruglog stola Livije Plančić, predsjednice udruge Bijeli krug
Hrvatske, u programu su sudjelovale Suzana Budimir, sutkinja Prekršajnog suda u Splitu,
Marijana Todorić, voditeljica Odjela za maloljetničku delikvenciju Policijske uprave splitsko – dalmatinske, Marija Divić, dr.med specijalistica ginekologije i porodiljstva te Ljiljana Šupraha, ovlaštena provoditeljica psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u udruzi Bijeli krug.
Zaključeno je da se kod nas za nasilje u obitelji izriču preblage kazne. Iako je Republika
Hrvatska ratificirala Istanbulsku konvenciju koja zahtjeva učinkovite sankcije nismo sigurni
da to zaista funkcionira u praksi.
Iskazuje se potreba za organiziranjem edukacija stručnjaka za provođenje mjere koja bi
osigurala efikasniju i bržu provedbu psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji u
svrhu zaštite žrtava. Praksa pokazuje da je nedovoljno stručnjaka na ovom području što
dovodi do tromosti sustava koja šteti samoj žrtvi jer obično puno vremena prođe od izricanja mjere do trenutka izvršenja.
