Užasna 2020. nastavlja uzimati svoje žrtve. Točno dva tjedna nakon što je umro Diego Armando Maradona, svijet nogometa ostao je bez još jedne velike ikone. U 64. godini umro je jedan od najboljih talijanskih nogometaša svih vremena, legendarni Paolo Rossi.
Kako je Rossi posljednjih godina surađivao s postajom RAI, tužnu je vijest oko 1:30 ujutro objavio urednik RAI Sporta Enrico Varriale, piše Index.
''Užasna vijest. Napustio nas je Paolo Rossi'', napisao je Varriale pa je dodao:
''Nezaboravni Pablito, čovjek u kojeg smo se zaljubili u to ljeto 1982. i koji je posljednjih godina bio dragocjen i kompetentan radni kolega u RAI-u.''
Vijest je potvrdila i Rossijeva supruga Federica Cappelletti, a još nisu poznati uzroci smrti.
Italy World Cup winner Paolo Rossi dies at the age of 64 https://t.co/OBexsdbdL5 pic.twitter.com/Bi2JHIM50r
— Daily Mail Online (@MailOnline) December 10, 2020
Bivši napadač Juventusa, Milana, Vicenze, Perugije, Coma i Verone u povijest je nogometa ušao 1982., kad je sa šest golova donio Italiji naslov prvaka svijeta. Bio je najbolji strijelac i najbolji igrač Mundijala u Španjolskoj.
Talijani se jedva provukli u grupi
Nakon što se Italija na iglene uši provukla u prvom krugu u skupini s Poljskom, Kamerunom i Peruom (bili su drugi ispred Kameruna na račun više postignutih golova), reprezentacija koju je vodio Enzo Bearzot našla se u ''skupini smrti'' s Zicovim i Socratesovim Brazilom te braniteljem naslova prvaka, Maradoninom i Kempesovom Argentinom.
Golovima Tardellija i Cabrinija Italija je 2:1 pobijedila Argentinu, a protiv Brazila neuvjerljivim Talijanima je trebalo čudo. Mnogi će reći da je ta momčad Brazila bila možda čak i bolja od one Peleove. Falcao, Eder, Zico, Socrates i ostatak ekipe igrali su prekrasan i ubojit nogomet. Bod im je bio dovoljan za polufinale, a Rossi do te utakmice na turniru nije odigrao ništa. Kad je bilo najvažnije, odigrao je utakmicu karijere. Moćni napad Brazila nije mogao toliko zabiti koliko je loša obrana mogla primiti. Italija je pobijedila 3:2 i otišla je u polufinale na megdan jakoj Boniekovoj Poljskoj.
Nakon Brazila više ga nitko nije mogao zaustaviti
Rossi je krenuo i više ga nije bilo moguće zaustaviti. Dva gola za rutinsku 2:0 pobjedu. U finalu je čekala Zapadna Njemačka, a Rossi je u pobjedi 3:1 zabio jedan gol. Dovoljno za titulu najboljeg igrača i najboljeg strijelca.
Rossi je nakon tog Mundijala postao heroj Italije, a do turnira bio je jedan od najomraženijih talijanskih igrača, javlja Index.
Italija se jedva plasirala na SP, a tijekom prvenstva zbog loših igara u skupini Azzuri su bili meta žestokih kritika talijanskih novinara.
Prije SP-a cijela Italija ga je mrzila, a nakon SP-a je postao heroj nacije
Uvrijeđeni žestokim kritikama talijanski reprezentativci i stručni stožer prestali su razgovarati s medijima i tako je skovana slavna nogometna sintagma "silenzio stampa". Posebno je na udaru bio Rossi kojem je nekoliko tjedana prije Mundijala istekla dvogodišnja kazna zbog sudjelovanja u čuvenoj aferi Totonero, skandala vezanog za namještanje utakmica 1980.
Rossi nikada nije priznao taj čin, do smrti je tvrdio da je nedužan, no proglašen je krivim i najprije je kažnjen s tri godine suspenzije, ali kazna mu je smanjena na dvije godine, pa je propustio samo Europsko prvenstvo u Italiji 1980. i vratio se na teren neposredno prije Svjetskog prvenstva u Španjolskoj.
Zbog odluke da ga pozove u reprezentaciju, Bearzot je bio na udaru, ali nakon Mundijala čitav se narativ promijenio. Reprezentacija je bila slavljena, a otpisani i stigmatizirani Rossi postao je junak nacije.
Za Italiju je igrao do 1986. godine, a karijeru je završio 1987. u Veroni. Kasnije je s Juventusom osvojio dva talijanska prvenstva, Kup kupova i naposljetku Kup prvaka 1985.
