Preminuo je Mladen Barbarić, glumac kojeg će publika zauvijek pamtiti kao Pegulu iz kultne serije „Velo misto“. Njegov odlazak označio je kraj jedne prepoznatljive glumačke prisutnosti, a u nastavku se prisjećamo dijelova intervjua koji je prije nekoliko godina dao za Dalmaciju Danas, u razgovoru s Darijom Bujas.
Barbarić je u tom razgovoru govorio o svom djetinjstvu i obitelji, otkrivši kako je rođen 1953. godine u Kičevu u Makedoniji, gdje je njegov otac Vinko, partizan, službovao nakon rata. Obitelj se selila kroz više gradova, od Leskovca i Niša do Beograda, da bi se otac nakon umirovljenja vratio u rodnu Žrnovnicu, gdje je i Barbarić kasnije pronašao svoj mir.
Ljubav prema glumi, kako je ispričao, javila se još u djetinjstvu, mnogo prije srednje škole. Prve korake napravio je u amaterskim kazališnim skupinama, a kasnije je završio Fakultet dramskih umjetnosti u klasi Milenka Maričića. Prije „Velog mista“ ostvario je niz uloga, osobito u Novosadskom kazalištu, no upravo mu je kazalište, naglašavao je, uvijek bilo draže od filma.
Uloga Pegule došla je nakon što ga je redatelj Marušić primijetio u kazališnim predstavama i prepoznao kao idealan izbor za lik koji će obilježiti njegovu karijeru. Barbarić je isticao kako mu ta uloga nikada nije predstavljala teret, već dio identiteta koji se snažno povezao s publikom.
S posebnim emocijama prisjećao se snimanja „Velog mista“, ističući kako je cijeli proces bio iznimno zanimljiv, a osobito scene nogometa koje su mu bile bliske zbog ljubavi prema Hajduku. Atmosferu na setu opisivao je kao zajedništvo jedne velike i profesionalne klape, a suradnju s kolegicom Zdravkom Krstulović kao izuzetno profesionalnu.
O Miljenku Smoji govorio je s poštovanjem, iako je, kako je rekao, Smoje rijetko dolazio na snimanja. Cijelo iskustvo „Velog mista“ opisao je kao lijepu i važnu epizodu u svom životu, nakon koje se ponovno posvetio kazalištu, radeći i na predstavama Filipa Šovagovića.
Posebno mjesto u njegovu životu imala je Žrnovnica, u koju se rado vratio iz velikih gradova. Govorio je o ljepoti tog „malog mista“, o uspomenama na djetinjstvo, balote, kupanje i plesnjake u Stobreču, ali i o snažnoj povezanosti s obitelji, osobito s djedom Tadijom, po kojem je dao ime svom sinu.
U razgovoru nije nedostajalo ni humora, pa se kroz smijeh prisjetio i legendarnih scena iz „Velog mista"
Manje poznato, Barbarić je imao i veliku ljubav prema slikarstvu. Isticao je kako mu je slikanje predstavljalo odmor i način aktivnog života, a iako nije imao ambicije za samostalnom izložbom, sudjelovao je na grupnim izložbama u Hrvatskoj i regiji.
Na kraju razgovora posebno je do izražaja došao njegov očinski ponos. Govorio je o sinu Vuku Tadiji, doktoru lingvistike, ističući koliko mu znači obitelj i koliko ga raduje njegov uspjeh.
Upravo ta kombinacija skromnosti, topline i iskrene ljubavi prema životu i ljudima činila je Mladena Barbarića posebnim – i na sceni i izvan nje.
Cijeli razgovor pročitajte ovdje:
