Priznajem, bila sam ludo zaljubljena u Mladena Barbarića - Pegulu, dok je on obožavao Violetu. Kao curica, nisam imala nikakve šanse pored prekrasne žene kao što je Violeta. Prošao je dugi niz godina - ne, već desetljeća - od kada sam dobila priliku upoznati svoju ljubav iz mladosti. Uz njegov broj, dobila sam i upozorenje: „On vam već dugo godina ne daje intervjue, živi povučeno u svom miru.“
Ma, nema šanse da je zaboravio moju ljubav (za koju naravno nije ni znao), sjetit će se on mene.
- Dobar dan, jesam li dobila gospodina Mladena?
- Da, izvolite.
- Ovdje Darija Bujas, rođena Kovačić.
- Da, recite?
Spomenula sam djevojačko prezime, ali nije me se sjetio. Sada moram službeno.
- Ja sakupljam baštinu naše Žrnovnice i radim intervjue sa zanimljivim osobama iz Žrnovnice. Naravno, Vi ste jedna od njih, a posebno bih naglasila Vašeg oca Vinka, kojeg sam osobno upoznala i ostavio je na mene lijep trag. Želim napraviti s Vama intervju, kad god Vama odgovara.
Osjetila sam promišljanje s druge strane žice, priznajem da sam imala uzbuđenje mladog novinara.
- Nisam ja za neke priče.
- Ma, samo par rečenica da vas mogu uvrstiti u našu priču koju stvaramo.
Ponovno muk, ali kratak.
- Može, dođite sutra oko 18 sati.
- Hvala!
Ma, što oni govore da neću dobiti intervju, kako neće dati intervju ženi kojoj je bio dugogodišnja ljubav. Uredila sam se kao da idem na krizmu, pri ulazu popravila kosu i šminku. Vrata mi je otvorio muškarac koji je odavno izgubio mladost i ljepotu Pegule, ali je ostao sredovječni i šarmantni, s manirama gospodina. Pristao je na moju molbu da upalim diktafon (volim ga odmah upaliti da se ugasi ekran i onda krene opušten razgovor). Bio je to prvi intervju koji je naš Pegula dao nakon 2001., kada je razgovarao s legendarnim radijskim voditeljem Goranom Pelaićem.
DARIJA: Voljela bih prvo spomenuti Vašeg oca Vinka.
MLADEN: On je bio u partizanima i put ga je odveo do Beograda. Leskovac, Niš, ja sam rođen u Kičevu, Makedonija. Bilo je to 1953. godine, i tamo sam se rodio. Moja majka je rođena Mihanović iz Korešnice i naravno da ga je pratila kroz sve gradove. Kada je otišao u penziju osamdesetih, vratio se u svoju Žrnovnicu.
DARIJA: Prolazeći život kroz sve gradove, jeste li kao mali osjećali želju za glumom ili se to pojavilo kao mnogima u srednjoj školi?
MLADEN: Uvijek me to interesiralo, puno prije srednje škole. Glumio sam s amaterima. Na kraju sam završio Fakultet dramskih umjetnosti, to je bila Akademija pa je postala fakultet. Bio sam u klasi Milenka Maričića.
DARIJA: Prije Velog mista, koje ste imali veće uloge?
MLADEN: Mnogo drama sam snimao, ne sjećam se imena, davno je to bilo. Mnogo sam radio u Novosadskom kazalištu.
DARIJA: Što vam je draže, kazalište ili film?
MLADEN: Meni je kazalište uvijek draže.
DARIJA: Od koga ste dobili poziv za angažman u Velom mistu?
MLADEN: Od redatelja - pokojnog Marušića. Gledao me u nekim dramama u kazalištu i vidio mene kao lika Pegule u Velom mistu.
DARIJA: Smeta li Vam taj navodni „rep“ Pegule?
MLADEN: Ne smeta. Sve je to u redu i dio jedne dobro odigrane uloge, koja se saživjela s narodom.
DARIJA: Možete li reći pokoju zanimljivost o Velom mistu? Ne mora biti pikanterija...
MLADEN: Cijelo snimanje je bilo interesantno, meni posebno igranje baluna. Tu sam se fantastično uživio i uživao jer sam ljubitelj nogometa i veliki navijač Hajduka.
DARIJA: Sada će biti zanimljiv odgovor - kakav ste odnos imali s velikom partnericom Zdravkom Krstulović, Violetom?
MLADEN: Izuzetno profesionalan. Svi smo bili jedna velika klapa, veoma interesantna klapa. Većinom je bilo sve snimano u Zagrebu. U velikoj hali napravljen je veliki studio, čitav trg je bio napravljen u toj hali, Voćni trg.
DARIJA: Koliko Vam se sviđala uloga, jeste li u sekundi poželjeli neku drugu?
MLADEN: Ne, nisam poželio drugu ulogu. Ta mi je baš odgovarala, bio sam baš zadovoljan s njom.
DARIJA: E, sad mora malo žrnovsko iz mene. Jesu li bili dobri honorari?
MLADEN: Pa, tako, relativno.
(Uh, nisam izvukla, oprostite čitatelji – šala i Bogu draga.)
DARIJA: Kako se odnosio Miljenko Smoje prema ljudima na setu, naravno i vama glumcima?
MLADEN: Nije ga bilo puno na snimanju, tu i tamo bi svratio. Mogu reći da je to bila jedna lijepa epizoda u mom životu. Poslije je došlo kazalište koje sam jako volio. Radio sam tri predstave Filipa Šovagovića.
DARIJA: Svi smo vidjeli mural ispred knjižnice posvećen Malom mistu. Vi ste još živi, ali doći ćete i Vi uz njih. Ipak, mi volimo da Vi poživite.
(Iz srca smo se nasmijali, dogovarajući se koja njegova slika da bude na muralu.)
DARIJA: Kako ste se osjećali kada ste iz velikog grada došli za stalno u Žrnovnicu?
MLADEN: Jako volim Žrnovnicu. Drago mi je biti ovdje, lipo malo misto, koje je već postalo i grad. Baba i dida s očeve strane rano su umrli, ali se dobro sjećam s majčine strane dida Tadije i babe Anježe, koji su živjeli na Korešnici. Mome sinu sam dao ime po didu Tadiji, za mene lijepo i moćno ime. Vrlo često sam bio kod njih, igrali smo balote, balun, kupali se. Veoma je lijepo iz velikog grada doći tu i uživati u blagodatima ljudi oko sebe. Moram naglasiti odlazak u Stobreč na plesnjak, baš je bilo dobro.
DARIJA: Sjećate li se rečenice „Došao je kamion Čehinja, idemo u kamp“?
(Hahahaha… E, ovo je bio zajednički smijeh generacija udaljenih cijelih četrnaest godina.)
MLADEN: Kako ne, Čehinje su to doba bile jako popularne.
DARIJA: Sada okrećem knjigu na jedan Vaš nepoznati talent, a po meni ništa manje velik od glume - slikarstvo. Vidjela sam nekoliko Vaših radova. Samo ću reći, jaki su. Kada je krenula ta ljubav?
MLADEN: Uvijek sam ja nešto slikao, to mi je bio lijep odmor, nekako aktivno življenje. Još uvijek ponešto slikam.
DARIJA: Jeste li imali svoju izložbu?
MLADEN: Ne samostalnu, bio sam na nekim grupnim izložbama, na primjer u Istri, Beogradu i još neke. Nemam ja želju organizirati izložbu, ali ako bi moj sin želio, to da, on je mlad i pun elana.
(Ovdje sam prekinula snimati, ali samim tim ne i naš razgovor koji je krenuo u smjeru slikarstva i, naravno, nisam mogla završiti intervju ne spomenuvši njegova sina Vuka Tadiju, doktora lingvistike. Zadržali smo se na toj očinskoj ljubavi i ponosu, ali Tadija zaslužuje poseban intervju jer je dijete svojih rodit).
ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (29) MLADEN BARBARIĆ: Pegula u permanenciji
