Borba protiv 190 kilograma ambalaže, koliko svaki građanin EU godišnje proizvede, teška je i mukotrpna. Novi propis koji je usvojio Europski parlament nešto po tom pitanju mijenja, ali ne rješava sve probleme.
Želja je Europskog parlamenta da se planine smeća koje stvaraju Europljani do 2040. godine smanje za najmanje 15 posto.
Prije svega, fokusirali su se na “sitnice” u ugostiteljstvu – ali i one se nakupe na nekoliko tona godišnje: apsurdno mala pakiranja šećera, začina, ali i kečapa ili maslaca koje dobivamo u hotelima od 2030. više neće biti dopušteni ako nisu izrađeni samo od čistog papira, piše N1.
Takva ambalaža može biti higijenska, ali ne samo da stvara otpad, nego baca i hranu. Mnogima je, primjerice, jedno mini pakiranje maslaca premalo, a dva previše pa ostatak završi u smeću.
A u trgovinama se više neće smjeti pakirati voće i povrće u plastiku sa sadržajem manjim od kilogram i pol.
U povijest bi trebale otići i tanke najlonske vrećice u koje se stavlja roba kupljena u dućanu, baš kao i folije kojima se zamataju koferi prije putovanja avionom.
Ima i izuzetaka
Europski parlament načelno želi da se koristi samo obnovljiva ambalaža, a socijaldemokratska zastupnica Delara Burkhard uvjerena je da će se “novi propisi EU o smanjenju količine ambalaže dovesti do toga da se kanta za kućni otpad neće tako brzo puniti”.
Problem, međutim, postoji i kod nedvojbeno ekološki prihvatljivih načina pakiranja: u Francuskoj su se digli na noge proizvođači sira, jer su uvjereni da će, primjerice, brie sir svoju pravu svježinu zadržati samo zamotan u papir i kutiju od furnira. Zato su novom uredbom EU uvedene i iznimke za drvo i vosak.
Još veća nepoznanica je kako će se sustav depozita za plastične boce uvesti u svim članicama EU. To je stari problem, jer iako kupac plati povratni polog, zastrašujuće velika količina boca nikada se ne reciklira
A pitanje je hoće li ikada proraditi sustav po kojem bi se za bocu kupljenu u Portugalu, primjerice, mogla naplatiti kaucija u Rumunjskoj ili Estoniji.
Konačno granice za PFAS
Ono što je svakako za pohvalu je odluka da se konačno reguliraju tzv. PFAS-tvari. U tisućama varijanti dio su ne samo prehrambene, već i tekstilne i mnogih drugih industrija.
Oni vašu vjetrovku čine otpornom na kišu, vaš stolnjak neosjetljivim na prljavštinu, a vašu vrećicu krumpirića sposobnom zadržati masnoću iznutra.
Ima ih u šamponima, lakovima za nokte, kremama za brijanje, ruževima za usne. Čak su i one slamke od “eko” papira ili bambusa tretirane PFAS-om kako bi bile vodootporne.
Što je još gore, tu obitelj spojeva nazivaju “vječnim kemikalijama”, jer ih je u prirodi iznimno teško razgraditi.
A poznato je i da neki od tih sastojaka imaju strukturu vrlo sličnu ljudskim hormonima – i nedvojbeno utječu na naše zdravlje.
Procjenjuje se da je 2019. samo u Europi za liječenje bolesti uzrokovanih ovim tvarima plaćeno najmanje šezdeset milijardi eura, piše N1.
U svakom slučaju, ovaj propis ograničava njihovu upotrebu:
“Nove granične vrijednosti za štetne PFAS-sastojke u pakiranjima hrane također povećavaju zaštitu zdravlja građana”, rekla je europarlamentarka iz Njemačke Delara Burkhart. Zato su, kako zaključuje, ovi propisi “ne samo dobra vijest za okoliš, nego i za potrošače u Europskoj uniji.”
