Splićanka Nina Kuluz, koja je optužena za otmicu vlastitog djeteta, prošli tjedan je izgubila još jedan spor. Sud za maloljetnike u Torinu je dijete već povjerio na zajedničku srb, uz uvjet da ima prebivalište u očevu stanu. Prošli tjedan je Općinski sud u Splitu naložio majci da dijete vrati ocu u Italiju, tom priikom koristeći izraz “ovrha nad djetetom”, što je zgrozilo hrvatsku javnost.
Očajna majka ne želeći prihvatiti oduzimanje djeteta i vraćanje ocu za kojeg tvrdi da je zlostavljač, uputila je apel pravobraniteljici za djecu, koji prenosimo u cijelosti.
Poštovana pravobraniteljice,
pozivam Vas 27.6.da dođete na ovrhu mog sina. Jer moj sin je dijete, a Vi ste Pravobraniteljica za djecu. Mom djetetu su narušena njegova prava na bezbrižno i zdravo odrastanje.
Vidim da ste svoj odgovor meni (koji je niže u nastavku) u kojem kažete da nemate nikakvih ovlasti u ovom slučaju, proslijedili i policiji.
Jeste li policiji proslijedili i moj dopis u kojem Vam prijavljujem obiteljsko nasilje? Ili mail sa snimkama na kojima moje dijete plače i govori da će se ubiti jer ne može više izdržati biti s ocem?
Policija je na zadnjem sastanku na sudu 27.05. izjavila da prvi put čuje te informacije iako sam svim institucijama počevši od Vas, Centra i ministarstva mjesecima slala dopise i upozoravala na neprimjereno ponašanje oca. Vi biste trebali prvi štititi malodobno dijete. Ako Vas, kao ni sud ne interesiraju roditelji ni njihovi međusobni odnosi, trebalo bi Vas interesirati dijete i što ono prolazi.
Savjetujete mi da poslušam savjete stručnjaka? Kojih? Onih koji kažu da otac nema roditeljskih sposobnosti i da treba napraviti vještačenje roditelja? Onih koji kažu da će dijete doživiti traumu ako se prisilno odvoji od majke?
Jedini stručnjak koji je uključen u ovaj slučaj je psihijatar mog sina. Svi ostali počevši od Centra nisu nam pružili nikakvu podršku da lakše prebrodimo ovu situaciju, nijednom nisu vidjeli moje dijete niti razgovarali s njim. Uporno sam tražila da susretima nazoči stručna osoba, da se mom djetetu dodjeli poseban skrbnik, upravo kako bi ti susreti za njega prošli što manje traumatično i vrlo dobro znate da sud i Centar imaju zakonske ovlasti to omogučiti, pa ipak nisu. I sve to unatoč mišljenju psihijatra da susreti ne prolaze dobro, da se ne preporuča čak da dijete prespava kod oca, pa je sud to sve izignorirao.
U prvom mjesecu Sud odbija moj zahtjev za odgodom ovrhe i kaže da otac ima dovoljno vremena u 6 mjeseci naučiti se roditeljstvu i osnovama hrvatskog jezika, a otac u tih 6 mjeseci dođe 2 puta po par dana i od trećeg mjeseca se ne pojavljuje niti kontaktira dijete. Kako surađivati s ocem koji ne pita i ne interesira se za svoje dijete, ne održava kontakt s njim, a jedine i rijetke susrete koristi da bi vrijeđao mene i dijete. Hrvatski jezik taj otac smatra ciganskim i jezikom debila i to mi u svakoj prilici ne propušta reći, čak i ispred djeteta. Ispred djeteta me vrijeđa govoreći da sam kriminalka, debil, nitko i ništa i da sam ubijala muslimane 90-ih godina (to izjavljuje na sudu u Italiji i u talijanskim medijima), da sam dijete dovela u postkomunističku zemlju, da smo primitivi i Balkanci, da me štite Ustaše. Djetetu govori da ja dresirano kao životinja u cirkusu, da će platiti kad dođe u Italiju, da je neodgojeno.
Da li je Vama koji bi trebali štititi interes djeteta u redu pitanje ovršne sutkinje Klisović da li dijete treba tabletirati da bi ovrha prošla u redu? Da li je to pitanje stručnjaka koji ima iskustva u ovrhama nad djecom, jeli to pitanje osobe educirane da sudi u ovakvim slučajevima? Voljela bih da mi konkretno odgovorite na ovih par pitanja, umjesto copy paste teksta kojeg mogu pročitati i sama na Vašim stranicama, a koji govori samo o tome za što sve nemate ovlasti….vidim da ono za što imate ovlasti niste napravili kao ni druge institucije u ovoj zemlji…između ostalog niste reagirali na moje prijavljivanje obiteljskog nasilja.
Vidim da u Hrvatskoj neki za verbalno vrijeđanje završavaju u pritvoru, a na moje ukazivanje na isto niste reagirali ni Vi ni Centar ni ostale institucije, a u pitanju je malodobno dijete.
Zar bi obiteljsko nasilje trebalo u ovom slučaju ignorirati jer se ne radi o pitanju skrbništva nego o ovršnom postupku?
Kažete da poslušam mišljenja i savjete stručnjaka,…mišljenje stručnjaka bi trebao poslušati sud, koji je još 2012. izignorirao mišljenja stručnjaka da se dijete ne odvaja od majke jer će doživjeti psihičke traume koje će utjecati na njegov daljni rast i razvoj.
Mišljenja stručnjaka bi trebala poslušati ovršna sutkinja Klisović koja ignorira mišljenje stručnjaka koji jedini prati mog sina i kaže da otac nema roditeljskih kapaciteta, da nije uspostavio topli odnos sa djetetom, da će dijete odvajanjem od majke doživjeti traumu ravnu smrti.
Ja sam jedina ta koja slušam mišljenje tih stručnjaka, i koja nije dozvolila da unatoč odlukama suda moje dijete doživi traume koje će ga obilježiti za cijeli život. Moje dijete je zahvaljujući mojim “pogrešnim” odlukama, koje me mogu koštati zatvora, jedno zdravo, bezbrižno dijete, unatoč stresu kojem je bio izložen svih ovih mjeseci, Moje dijete je najbolji učenik u razredu, omiljen među vršnjacima, završava prvi razred kao odlikaš, moje dijete je uspješan sportaš, koji je osvojio svoju prvu zlatnu medalju na međunarodnom judo natjecanju. Njegov otac u ovih 9 mjeseci nije ni znao čime se sve njegovo dijete bavi jer se nikad nije interesirao, što voli, čim se bavi, tko su mu najbolji prijatelji itd.. Propustio je njegovu prvu medalju, jer je došao 27.05. na konzultacijski sastanak na sud i otišao bez da traži da vidi svog sina, koji je sutradan osvojio prvo mjesto.
Kažete mi da slijedim upute stručnjaka uključenih u rad s obitelji.
Štovana Pravobraniteljice, ne postoji nikakav tim stručnjaka uključen u ovaj slučaj, osim psiihijatra koji prati mog sina od 9.mjeseca, a njegovo mišljenje sud ignorira.
Centar sudjeluje na kako Sud kaže “isrpnim” konzultacijskim sastancima i daje svoje mišljenje bez da je vidio mene i moje dijete. Uporno se proglašava nenadležnim.
Nikakav rad s obitelji ne postoji, unatoč mom inzistiranju na pomoći i podršci.
Na nijedno moje upozorenje Centar nije reagiralo niti isto prijavilo policiji.
Kažete da se obračam na krive adrese i trošim nepotrebno energiju.
Štovana Pravobraniteljice, ja se obračam upravo na prave adrese, jer moj bivši partner godinama daje do znanja da, citiram njegovu izjavu iz maila: “ti vrlo dobro znaš da ja poznajem utjecajne osobe koji poznaju ministre u ovoj državi koji će presuditi u njegovu korist”.
Tako da upravo na te adrese se godinama i obraćam, svim tim ministrima, utjecajnim osobama, koji u sjeni odlučuju o sudbini mog sina, kako njegov otac tvrdi čak i na Talijanskom sudu.
Napominjem isto tako da sam pokrenula postupak za skrbništvo na sudu u Splitu, ali je moj predmet na redu tek u 9.mjesecu, kada će biti kasno da se moje dijete izjasni i da ga se napokon pita za mišljenje, jer će biti nasilno odvedeno 27.06.2017. od mene i njegove obitelji i sredine kojom je okružen od svog rođenja.
Zato Vas pozivam da dođete na ovrhu mog sina, jer Vi ste Pravobraniteljica za djecu, a moje dijete zaslužuje da ga se brani.
Mom djetetu su narušena prava na bezbrižno i zdravo odrastanje, što ćete Vi po tom pitanju napraviti da moje dijete ne doživi traumu ravnu smrti?
Vaša prethodnica je stalno naglašavala da je interes djeteta iznad zakona…a i od nje sam dobivala samo copy paste tektove sa Vaše stranice koji kažu za što sve niste nadležni.
Molim Vas zadnji put da napravite nešto za što ste nadležni i što ste trebali do sada i napraviti, a institucije za koje kažete da nisu adrese na koje se trebam obratiti su ipak reagirale. U privitku je dopis Ureda predsjednice Republike Hrvatske, koji je ipak reagirao na moje dopise, i prepoznao ono što Vi niste, da postoji sumnja na povrede djetetovih pravnih interesa i propusti u radu Centra, te je taj dopis poslao Državnom odvjetništvu.
S poštovanjem
mama djeteta nad kojim će se izvršiti ovrha 27.06.2017.
Nina Kuluz