Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua predvodio je misno slavlje u Gospinu svetištu u Sinju u nedjelju 14. kolovoza na uočnicu svetkovine Velike Gospe.
„Lijepo je vidjeti vas u tolikom broju okupljene u ovom Marijinom svetištu, tako dragom i važnom hrvatskome narodu. Svima je poznato vaše štovanje Djevice Marije kojoj ste se uvijek obraćali u teškim trenucima svoje povijesti. S pouzdanjem u Njezin nebeski zagovor i u znak zahvalnosti za brojne milosti koje vam je udijelila, svake se godine vraćate u svetišta koja čuvaju sjećanja na njezina prethodna uslišanja, kao i molitve za buduće milosti“, započeo je mons. Lingua svoju propovijed u kojoj je govorio o značenju svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo.
Tijelo Blažene Djevice Marije, Uznesene na nebo je „preobraženo, ali stvarno, do te mjere da se pojavi i da ga se može vidjeti, razgovarati s njim i zatim nestati, kao što se to događalo tijekom povijesti u brojnim slučajevima i na mnogim mjestima“, kazao nuncij te se osvrnuo na ukazanje koje se dogodilo u njegovoj biskupiji Fossano. Tamo se „pred gotovo petsto godina ukazala gluhonijemom siromahu po imenu Bartolomeo Coppa, vrativši mu govor i sluh i poslavši ga da propovijeda obraćenje stanovnicima Fossana. Stanovnici Fossana izrugivali su se jadnom Bartolomeu koji se, umoran i obeshrabren, obratio Gospi i ona mu se ukazala i po drugi put da ga utješi i dadne mu kruha za jelo, znak onoga Kruha što ga je već jednom poklonila grešnome čovječanstvu u betlehemskoj špilji. Od tada je u Fossanu štujemo kao Majku Božanske Providnosti, zaštitnicu biskupije.“
Nadbiskup Lingua je naglasio da je Blažena Djevica Marija obično nevidljiva našim tjelesnim očima, ali uvijek blizu u našim problemima, a posebno našim srcima, spremna ukazati se kada to božanska Providnost smatra prikladnim. „Ona već jest, prema posebnom privilegiju svemoguće Božje ljubavi, u onom stanju u kojem ćemo biti i mi na kraju vremena, u onaj veliki dan uskrsnuća mrtvih, kako to ispovijedamo u Apostolskom vjerovanju: ‘vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni’.
U Katekizmu Katoličke Crkve piše: ‘Čvrsto vjerujemo i čvrsto se nadamo da će, kao što je Krist zaista uskrsnuo od mrtvih te živi zauvijek, isto tako pravednici poslije smrti zauvijek živjeti s uskrslim Kristom, i da će ih on uskrisiti u posljednji dan’ (KKC 989). I zatim pojašnjava: ‘Uskrsnuće tijela’ znači da poslije smrti neće živjeti samo duša, nego da će i naša ‘smrtna tijela’ (Rim 8,11) oživjeti’ (KKC 990)“, podsjetio je nuncij Lingua dodavši da je u Mariji već ostvareno ono što će se dogoditi s našim smrtnim tijelima „u posljednji dan”, odnosno na svršetku svijeta te da nam ova svetkovina govori ne samo o Mariji nego i o nama samima: „Da možemo već sada biti tamo gdje je Ona. I da već sada moramo biti onakvi kakva je Ona.“
U tom je svjetlu propovjednik govorio o snazi molitve, o dolasku Kraljevstva Božjega, o činjenju Božje volje istaknuvši da je Isus smatrao svoju Majku blaženom, „ne toliko zbog izvanrednih darova koje je primila: bezgrješnog začeća, djevičanskog majčinstva i potom uznesenja na nebo, već stoga što je slušala Božju Riječ i živjela je. I mi također možemo biti blaženi poput Marije jer možemo slušati Božju Riječ i živjeti je. Tada Ona sama ponovno živi u nama i ponavlja: ‘…Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!…’ (Lk 1,38). Svi možemo, poput Marije, činiti Božju volju na zemlji kao i na nebu. Marija je naš uzor, u njoj možemo pronaći vlastiti odsjaj.“
Na kraju svoje propovijedi nunciji je predstavio svoju zemljakinju blaženu Chiaru Luce Badano, koja je umrla 7. listopada 1990. godine s tek navršenih devetnaest godina, nakon dvogodišnje borbe s tumorom. Papa Benedikt XVI. proglasio ju je blaženom 26. rujna 2010. godine. Chiara je kao malena „naučila slušati Božju Riječ i živjeti je. To je način kako činimo Božju volju na zemlji kao i u nebu. Na taj se način donosi Kraljevstvo Božje na zemlju. Ako to mogu činiti djeca, zašto to ne možemo činiti i kada odrastemo?“
„Doista, svi možemo postati sveti jer svi možemo činiti Božju volju. Svi možemo biti poput Marije. Živeći tako, bit ćemo tamo gdje je Marija, u punini radosti, u najvećem unutarnjem miru, pa makar morali proći dolinom suza. Naša se tuga pretvara u radost kada Marija živi u nama jer tamo gdje je Marija, tamo je i Kraljevstvo Božje“, poručio je nuncij Lingua.
Na završetku euharistijskog slavlja riječ zahvale uputio je gvardijan Vukman u prvom redu apostolskom nunciju, koji predstavlja papu Franju u našoj Domovini. „Zahvalan sam mu na svakoj riječi koju nam je uputio u svojoj homiliji. To su riječi koje diraju naše srce i dušu, potiču nas da osnažimo svoju vjeru vođeni primjerom naše Majke blažene Djevice Marije. Kao što je hrvatska povijest nezamisliva bez uloge Katoličke Crkve i kršćanstva koji su duboko utkani u biće hrvatskog naroda tako je i povijest ovog kraja nezamisliva i neraskidivo vezana uz franjevački samostan i Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske. Blažena Djevica Marija postala je dio identiteta svake naše obitelji. Stoga s ponosom ističemo njezinu ulogu u svim našim životnim pothvatima.
Malo je koji narod u Europi pobožan Mariji kao hrvatski. Večeras ovdje pred njezinim likom zahvalni smo preuzvišeni g. Nadbiskupe za sve što radite za našu Crkvu i njezine vjernike. Neka vas dobri Otac i naša nebeska zaštitnica Čudotvorna Gospa Sinjska prate na svim životnim putovima i podrže u vašim nastojanjima oko jedinstva i zajedništva koje nam je neophodno potrebno.“ Zahvalio je nadbiskupu Joziću, provincijalu, franjevcima provincije i svetišta, svima koji su pridonijeli ljepoti proslave, ispovjednicima, bogoslovima i sjemeništarcima, časnima sestrama i Mješovitom pjevačkom zboru svetišta.
„Dragi vjernici, dragi hodočasnici zahvaljujem se želeći da vam naša nebeska Majka Čudotvorna Gospa Sinjska bude neprestan izvor zagovora i mira vas i vaših obitelji“, poručio je gvardijan. Fanfare su najavile blagoslov sa slikom Čudotvorne Gospe Sinjske, koja je ponovno u procesiji vraćena u crkvu gdje je iz izložena hodočasnicima na čašćenje.
