Orkestar Hrvatskog narodnog kazališta Split po tradiciji će zaključiti kazališnu godinu s tri izvedbe Novogodišnjeg koncerta. Na velikoj sceni splitskog kazališta u petak, subotu i nedjelju 28., 29. i 30. prosinca s početkom u 20 sati pod ravnanjem maestra Harija Zlodre izvest će program skladatelja čiji je opus postao gotovo sinonim za dva vjerojatno najpopularnija od svih plesova – tango i valcer.
U prvom su dijelu koncerta na programu djela argentinskog skladatelja Astora Piazzolle (1921 – 1992). Tvorac tzv. novog tanga kazao je jednom: “Za mene tango je uvijek bio više stvar uha, nego nogu.” U njegovom stvaralaštvu tango prestaje biti plesom i postaje jedinstvenim žanrom koji je refleksija plesa, njegov glazbeni odjek. Tako je postigao da tango iziđe iz plesnih dvorana na koncertnu pozornicu i nadživi i proširi svoju popularnost koju je imao kao ples. Koncert za gitaru, bandoneon i gudače nastao je 1985. godine, a na praizvedbi u Liègeu Piazzolla je sam svirao bandoneon.
Na predstojećem splitskom koncertu solisti će biti na harmonici Mirko Škarica, a na gitari Petar Čulić. Slijedi Oblivion, jedna od najpoznatijih skladbi Astora Piazzolle nastala za potrebe filma Henrik IV Marca Bellocchija iz 1984. godine, prema Pirandellovoj drami.
Skladba, čiji naziv u prijevodu znači zaborav, bremenita je opojnom nostalgijom Piazzollina skladateljskog jezika. Posljednja skladba u prvom dijelu koncerta je Libertango, nastala nedugo nakon što se 1974. godine Piazzolla preselio u Italiju. Skladba je bila jedna u nizu skladbi sličnih imena (Meditango, Undertango, Violentango, Tristango, Novitango i Amelitango), koje je Piazzolla skladao za radio, a objavljene su sve zajedno na albumu Libertango. Sam autor je skladbu opisao kao pjesmu slobodi, izraz kojim je želio tango približiti novoj publici. Libertango je poznat u brojnim i različitim verzijama, i jedna je od najizvođenijih Piazzollinih skladbi.
Drugi je dio koncerta posvećen valceru i glazbenoj ostavštini obitelji Strauss – Johann Strauss stariji, dionizijevski virtuoz, demon bečke glazbe kako ga je opisao Richard Wagner, i njegovi sinovi, a posebno kralj valcera Johann Strauss mlađi najpopularnijem su plesu 19. stoljeća ulili novu energiju.
Sve započinje uvertirom za operetu Barun Ciganin Johanna Straussa mlađeg koja je jedno od njegovih najuspješnijih djela. Praizvedena 1885., opereta uspješno glazbom prikazuje kontrast između glazbe bečkog plemstva i strastvene i egzotične ciganske glazbe, koji se čuje već u slavnoj uvertiri. Jedan od najslavnijih primjera glazbene kreacije obitelji Strauss je Pizzicato-polka, zajedničko ostvarenje Johana Straussa mlađega i njegovog brata Josefa Straussa. Nastala je 1869. godine za vrijeme turneje po Rusiji.
Orkestrirana za gudače i zvončiće, polka je objavljena sljedeće godine u Beču i vrlo brzo postala poznata u Austriji i izvan nje. Iste godine, također za boravka u Rusiji, nastala je i Egipatska koračnica, naručena za proslavu skorog otvaranja Sueskog kanala. Skladba je to koju karakterizira prepoznatljivi orijentalni glazbeni dekor, a praizvedena je u Pavlovsku, u ladanjskoj rezidenciji cara Pavla I. Carski valcer nastao je 1889. godine, za prigodu posjete austrijskog cara Franza Josepha I. njemačkom caru Wilhelmu II.
Ovaj valcer počinje tihim ritmom koračnice, iz kojeg se razvija niz tema u ritmu valcera, sve skladane u svečanom i trijumfalnom raspoloženju dostojnom dviju carskih ličnosti kojima je valcer posvećen. Brza polka Vlak užitaka skladana je za bal Udruge industrijskih društava 1864. i nadahnuta je južno-austrijskom željeznicom, Südbahn, koja je upravljala mnogim vlakovima užitaka, vozeći Bečane na izlete u prirodu.
Cijela polka priziva putovanje vlakom, a posebno su sugestivne imitacije zvukova zviždaljki i pištaljki vlaka na trianglu i rogovima. Brza polka Munje i gromovi, nastala 1868. godine, jedno je od najbučnijih Straussovih ostvarenja, u kojem je brzi pokret melodija ispresijecan udarima cimbala i gromoglasnim tremolima timpana, prizivajući zvukove munja i gromova.
Valcer ‘Na lijepom plavom Dunavu’, kao i većina Straussovih valcera, sastoji se od pet malih valcera. Skladba počinje prigušenim sanjarskim uvodom, sa signalima rogova, kojima se polako pridružuju ostali instrumenti orkestra, gradeći iz fragmenata malo-pomalo glavnu melodiju valcera.
Karakteristični pomalo otegnuti trodobni pokret se zahuktava i predstoji neiscrpno nizanje jasnih, vedrih melodija, koje svakom izmjenom daju novu svježinu ritmu i novi poticaj plesačima.
