Planinarenje je sport za sve. Bez puno filozofije - potrebna je tek volja i ljubav prema prirodi. I što je najbolje – nikad nije kasno početi. O posljednjoj napisanoj rečenici najbolje svjedoči primjer Šibenčanina, Joška Vudraga koji se s 54. godine zaljubio u planine i planinarenje.
O svom životnom planinarskom iskustvu naš sugovornik održao je mnoga predavanja i prezentacije. Posljednju dvosatnu motivacijsku prezentaciju "Moj put prema gore" održao je Joško pred prepunom dvoranom Planinarskog kluba Grojzerice u Splitu.
- Sve je započelo 2019. godine. Tada sam se okušao u planinarenju, te sam ubrzo shvatio da me odlazak u planine odmara psihički, ali ne i fizički. Međutim, upornošću sam nadišao fizičke poteškoće - otkriva nam na počeku razgovora 58-godišnji Šibenčanin, Joško Vudrag koji se sprema za nove izazove - drugi uspon na Himalayu.
MOJ PUT PREMA GOREJučer se tražilo mjesto više.✌️💯 Joško Vudrag je rado prihvatio naš poziv i u punom klubu održao dvosatnu motivacijsku prezentaciju "Moj put prema gore".A taj Put je započeo 2019. godine upisavši OPŠ, u njegovom matičnom HPK "Sveti Mihovil" u Šibeniku, a potom je slijedila i VGŠ "Na putu prema gore", i to u Zagrebu. Pa je tako, između ostalog, u samo četiri godine uspješno popeo petnaestak alpskih vrhova iznad 3.000 mnv, do EBC treka u Nepalu.Strmi i visoki vrhovi planina, okovani ledom i snijegom, sinoć su nam gotovo bili na dohvat ruke.I mnoge od nas je ova prezentacija nadahnula da se i mi usudimo krenuti, još prema gore.🙌 Jer sve se može, kada se hoće, i želi. Upravo nam je to Joško poručio prikazom svoga Puta. Hvala mu na tome i želimo mu sreću na njegovoj uskoro "drugoj" Himalaji...#fullhouse#pkgojzerice#split#predavanje
Posted by Planinarski klub Gojzerice on Wednesday, March 22, 2023
Deset godina prije ozbiljnog planinarenja Joško se nije aktivno bavio sportskim aktivnostima, ali nije ni slutio da će se u 2023. godini spremati za drugi uspon u Himalayi, na Mera Peak na 6476 mnv, ujedno najviši trekking vrh u Nepalu.
Od samih početaka 2019. godine
No, krenimo redom. 2019. godine Joško je upisao Opću planinarsku školu njegovog matičnog kluba HPK "Sveti Mihovil"-Šibenik. Potom je uslijedilo razdoblje pandemije koronavirusa koja nas je zadesila u ožujku 2020. godine i samim time mnoge natjerala da se okrenu, činilo se, zaboravljenoj prirodi koja nas okružuje.
- Na jesen 2020. godine nakon uspona po našim planinama poput Mosora, Velebita, Dinare, Biokova, Kamešnice, u jednom trenutku sam donio odluku za upis u visokogorsku školu pa sam morao potegnuti sve do Zagreba jer tada u Dalmaciji nije postoji nitijedna - priča nam Joško koji je potom upisao privatnu VGŠ "Na putu prema gore" čiji je naziv inspiracija i naziva predavanja održanog u prostorima PK Gojzerice Split.
"Planinarski izazovi su divna preslika života. Pružaju priliku za hrabrost, suočavanje s teškoćama i daju izbor. Savladati prepreke pa osjetiti užitak uspjeha ili ih zaobići; odabrati drugi put", navodi se na stranicama "Na putu prema gore".
Joško za sebe kaže da je visokogorac, a u nastavku je i detaljnije opisao proces od upisa do završetka školovanja.
- Visokogorska škola obuhvaća 3 visokogorska modula - jesenski , zimski, ali i napredni visokogorski modul, a kroz koje se zaokružuje cjelovita materija i vještine iz područja visokogorstva. Cilj je što sigurnije kretanje po zaleđenim i snježnim planinama - priča nam.
Najprije je uslijedio uspon na Dinaru, Biokovo i Zavižan, a u naprednom modulu u ljeto 2021. popeo je tri vrha u Dolomitima - Tofana di Rozes (3225 mnv) i Punta Penia (3343 mnv), preko ledenjaka Marmolada, koji je ujedno i najviši vrh planinskog masiva Dolomiti, te Piz Boe na 3152 nadmorska metra.
-Jedan od najzahtjevnijih pothvata bio je uspon na najviši vrh Austrije, Grossglockner na čak 3798 mnv, a uslijedila je tura uspona na planinski masiv smješten u istočnom dijelu Peninskih Alpa, koji se proteže u dužini 30 km u području između Italije i Švicarske; Monte Rosa.
Unatoč snježnoj mećavi u sred ljeta, uspješno smo se popeli do planinarskog doma Rigufio Gnifetti (3647 mnv) u talijanskim Alpama područja Monte Rosa.
Kroz sljedeća dva dana popeli smo još pet vrhova iznad 4000 metara nadmorske visine: kao moj prvi “četiritisućnjak” Piramide Vincent (4215 mnv), Ludwigshohe (4344 mnv), Balmenhorn (4167 mnv) Zumsteinspitze (4563 m), te Signalkuppe - (tal. Punta Gnifetti) (4554 m) gdje se nalazi Capanne Regina Margherita., najviši dom u Alpama, a time I u Europi.
Potom sam se vratio doma i nakon četiri dana krenuo za Zagreb te nakon cjelonoćnog putovanja do Chamonixa, zajedno s još tropjicom kolega iz KVG, krenuo u uspon na Mont Blanc (4.811 ,mnv). Taj uspon je plod uspjeha kvalifikacijske ture u kojoj se 6 od 15 polaznika Visokogorske škole, među kojima i Joško, kvalificiralo za uspon o kojem danas s ponosom priča. Uspon na Mont Blac trajao je 31 i pol sat, što je fantastični uspjeh za novopečene visokogorce bez vodiča, iz kojeg se 'rodila' ideja uspona na Himalayu - sve nam to priča hrabri Joško.
Nakon više od desetak alpskih vrhova iznad 3 tisuće metara nadmorske visine u ljeto 2021. odluka je pala na već spomenuti novi izazov, sa slovenskom agencijom za Everest Base Camp treking kružnom turom preko Gokijskih jezera.
Kompletno putovanje je trajalo 21 dan, a sam treking 14 dana s transferima iz Kathmandua u Luklu i natrag. Na put je krenuo u krajem travnja 2022. godine preko Ljubljane do Nepala u kojem, prema Joškovom viđenju, vlada situacija kontroliranog kaosa, koju naprosto treba prihvatiti I što prije se prilagoditi.
O detaljima svog uspona Joško je pričao na nekoliko prezentacija diljem Lijepe naše, ali i u susjedstvu. U razgovoru za Dalmaciju Danas izdvojio je uspon na Gokyo Ri (5 357 mnv), prelazak preko Cho La Pass (5 420 mnv), te uspon na Kala Patthar (5 560 mnv) u neposrednoj blizini Everest Base Campa.. O svom iskustvu Joško bi mogao napisati mnogobrojne stranice i sve ih objediniti u knjigu, što se iskreno nadamo da će se na radost mnoštva, uskoro i dogoditi.
Bliži se datum novog uspona
- 8. svibnja krećem s Hrvatskom grupom na drugi himalajski treking na vrh Mera Peak, već spomenutih 6 437 mnv što je skoro 1 650 m više nego Mont Blanc - govori nam.
Neizostavno je bilo upitati za pripreme uoči uspona koji je kalendarski sve bliže i bliže.
- Fokus je na kondicijskom održavanju. Nema odlazaka u teretanu već svaki vikend planinarenje (Hrvatski, Slovenski i Austrijski vrhovi) te zimske turno skijaške ture. Naravno ključ svega je kontrolirana prehrana i svakodnevno kretanje - otkriva nam sugovornik.
Kad ste već spomenuli prehranu, što je s ishranom kad dođete tamo, recimo na 4 000 mnv?
- Najvažniji dio prehrane je unos dovoljne količine bjelančevina, ugljikohidrata, voća dok je meso svedeno na minimum. Istaknuo bi važnost dodatne aklimatizacije zbog visinske bolesti. Ljudi koji dugotrajno ili stalno žive na velikim nadmorskim visinama rijetko obolijevaju od akutne visinske bolesti. Za to postoji jedna vrsta treninga, koju planinari rado koriste "Climb high; sleep low". Dakle, penjanje na više nadmorske visine te povratak I spavanje na nižu - priča nam.
Naravno, postoji i medikament za prevenciju visinske bolesti koji sam po sebi zahtjeva unos velike količine vode, što mu je jedan, nazovimo ga minus jer tada je mokrenje učestalije.
Što je s vodom? Koliku količinu nosite sa sobom?
- Važno je istaknuti da je hidracija organizma jako bitna, ja se osobno, hidriram večer prije polaska, kako bi se spriječila potreba za velikom količinom tekućine tijekom uspona, a samim time i mokrenjem.
U završim riječima, naš sugovornik se zahvalio Upravi PK Gojzerice na čelu s predsjednicom Anom Kulušić, te posebno Sanji Krivić Modrić na srdačnom prijemu i poklonu nakon same prezentacije u Splitu.
- Bilo je ludo i nezaboravno, nadam se uskoro sličnom susretu nakon 'Moje druge Himalaye' - poručio je za kraj.
