NIKAD NEĆE BITI ZABORAVLJENI! Prije 28 godina: U bitci kod Grahova 141. brigada Split izgubila 15 pripadnika, ranjeno njih preko 50

Prije 28 godina, u noći s 12. na 13. kolovoza, vojne snage Republike Srpske, na širem području Bosanskog Grahova pokušale su izvršiti organizirani kontraudar nakon Oluje i zauzeti prijevoj Derale kako bi otvorili put srpskim snagama prema tek oslobođenom Kninu.

Te noći neprijatelj, ne mireći se sa gubitkom Knina i ostalog teritorija, najprije topništvom, a zatim u noći i pješaštvom pokušava povratiti izgubljene položaje, pri tom koncentrirajući svoje elitne i specijalne postrojbe, kojima osobno zapovijeda gen. Mladić u jedinom pravom protuudaru, te presjeći komunikaciju Knin – B.Grahovo ovladavanjem strateški važne točke ''prevoja Derale“.

Najžešći napad izvršio je na položaje: Biljeg, Cigelj, Vidovića glava i Begovac na cesti Drvar-B.Grahovo. Pripadnici brigade prihvaćaju borbu i na položaju Vidovića glava u izravnom okršaju prsa o prsa pogibaju vojnici: Denis Jerković, Ivan Burić, Loran Šulentić i Tomislav Grujica.

Nakon neravnopravne borbe, ostatak voda sa više ranjenika izvlači se prema B.Grahovu, manji broj vojnika u pričuvi panično napušta teren, dok ostatak brigade zauzima pričuvne položaje braneći cestu B.Grahovo – Knin.

Početkom neprijateljskog napada, jedna interventna grupa 1. bojne odlazi u pomoć napadnutim položajima Cigelj i Biljeg gdje nailaze na ubačenu neprijateljsku diverzantsku grupu te u izravnom okršaju pogibaju: zapovjednik satnije Stipe Marčić-Štef te vojnici: Denis Baleta i Dragan Kikić dok je više vojnika ranjeno. Kako se preostali suborci nisu uspjeli izvući, jednom od njih, Olegu Ujeviću, to uspijeva, dovodi pojačanje, ponovno se uključuje u borbu i tom prilikom junački pogiba.

Srbi su aktivirali znatan broj vojnih jedinica, među njima i specijalne postrojbe, a sve pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića. U isto vrijeme dio hrvatskih jedinica bio je iscrpljen nakon cijeog niza akcija, a dio još uvijek bio zauzet događanjima u tzv SAO Krajini pa je glavnina tereta u toj bitki dopala 141. brigadu Hrvatske vojske.

U narednim danima, 14. i 15. kolovoza, hrvatske snage krenule su u protunapad te uspjele natjerati neprijatelja u bijeg. U završnom udaru sudjelovale su još i 6. domobranska pukovnija, 126. domobranska pukovnija i tenkovski vod 113. Brigade, a hrvatska vojska stigla je do Drvara.

U borbi tijekom jednog dana, 13. kolovoza, poginulo je 20 branitelja, 50 ih je bilo ranjeno, a jedan branitelj smatra se nestalim. Od 20 poginulih njih čak 15 bili su mladi Kaštelani i Splićani, pripadnici 141. brigade. U borbama s neprijateljem život su tog 13.kolovoza izgubili:

Pripadnici 141. brigade: Denis Jerković, Ivan Burić, Loran Šulentić, Tomislav Grujica, Stipe Marčić-Štef, Denis Baleta, Dragan Kikić, Oleg Ujević, Nenad Božan, Ranko Grbavac, Sead Jasenčić, Slaven Ujević, Ante Merčep i Ante Domazet, a Zoran Karanović umire od zadobivenih ozljeda.

Pripadnici 6. domobranske pukovnije: Ognjen Krešić, Aljoša Ruspić i Igor Koprčina, dok se Splićanin Dragi Ilović vodi kao nestali.

Pripadnici 7. gardijske brigade: Romano Ribić i Stjepan Križanec.

15. kolovoza svi skupa zajedno sa 126. dp. i 4.gbr koja nastupa iz pravca Srba, nastavljaju sa napadnim djelovanjima i odbacuju neprijatelja do pred Drvar kojom prilikom pogibaju Mate Munivrana i Stipe Vrančić pripadnici 126. d.p.

Bez obzira na sve gubitke vojnici 141. brigade su smogli snage da zaustave napredovanje neprijatelja i zajedno sa interventnim snagama 3.bojne 7. gbr ojačane sa dva tenka i borbenom skupinom 6.d.p. te tenkovskim vodom 113.pbr., 14.kolovoza povrate izgubljene položaje, a već 15. kolovoza svi skupa zajedno sa 126. dp. i 4.gbr koja nastupa iz pravca Srba, nastavljaju sa napadnim djelovanjima i odbacuju neprijatelja do pred Drvar.

Datum 13. kolovoza 1995. godine je dan velike tuge, ali i ponosa za sve koji su položili živote na branik Domovine.