Iako danas na Velebitu susrećemo više planinara nego stanovnika, povijest ove planine pokazuje sasvim drugačiju sliku. Velebit je bio naseljen u svim povijesnim razdobljima, a lokalitet Gradina Kneževići na Malom Libinju to potvrđuje kao jedno od najvažnijih mjesta života na krškoj visoravni.
Gradina se nalazi na strateškom položaju koji je omogućavao nadzor puteva što su povezivali primorje s unutrašnjošću i kontrolu trgovačkih pravaca duž velebitskih padina. Sustavna istraživanja na ovako nepristupačnim lokacijama iznad 700 metara nadmorske visine iznimno su rijetka, pa su novi nalazi posebno vrijedni.
Otkriće ispod tumula: objekt kakav nitko nije očekivao
Ovogodišnja istraživačka kampanja donijela je otkriće koje je iznenadilo arheologe. Ispod dvaju slojeva ukopa u grobnom humku Tumul 1, koji datiraju na početak i sredinu 1. tisućljeća prije Krista, pronađeni su ostaci objekta koji nije imao nikakvu pogrebnu namjenu.
U slojevima ispod ukopa otkriveni su tragovi svakodnevnog života: ostatci ognjišta, keramičkih kolutova, životinjskih kostiju, kamenih bruseva, brojnih ulomaka keramike, karboniziranih sjemenki i spaljenog drva. Sve ukazuje na to da je na padini brda nedaleko od gradine postojao objekt iz samog kraja brončanog ili početka željeznog doba.
Ovo otkriće prvi put nedvojbeno potvrđuje da su prapovijesne zajednice na Malom Libinju živjele i izvan utvrđenih gradina, u njihovim podnožjima ili uz rubove dolina, što se ranije samo pretpostavljalo.
Kako je izgledao život u gradini?
Naselje je tipična gradina – utvrđeno mjesto na prirodnom uzvišenju, idealno za obranu u doba kada je sigurnost bila presudna. Smještena uz važne komunikacijske pravce koji i danas prolaze tim područjem, gradina je kontrolirala pristup obali i unutrašnjosti.
Nova istraživanja napokon su obuhvatila i naselje i nekropolu, što je ranije izostajalo. Potvrđeni su ostaci stambenih objekata, uključujući podnice i ognjišta, a uočeno je i niveliranje terena – lomljenje i ravnanje stijena kako bi se dobila ravna površina za gradnju u kršu.
Pokojnici su se zakapali u podnožju naselja, u ravnoj nekropoli, jednoj od rijetkih poznatih na ovom dijelu Velebita. Dio ukopa odvijao se i u tumule, karakteristične grobne humke smještene uz tadašnje putove.
Potvrđen život izvan gradinskih zidina
Nalazi jasno pokazuju da su stanovnici Malog Libinja kroz duga razdoblja živjeli dinamično i prilagodljivo, koristeći prostor mnogo šire nego što se ranije moglo pretpostaviti. Otkriveni ostaci svjedoče o snalažljivosti i izdržljivosti zajednica koje su živjele u zahtjevnim velebitskim uvjetima.
Istraživanja Arheološkog muzeja Zadar donijela su jedno od najznačajnijih arheoloških poglavlja posljednjih godina na ovom području. Novo poglavlje u poznavanju velebitske prapovijesti potvrđuje bogatstvo života, raznolikost praksi i trajnu povezanost čovjeka s ovim surovim, ali iznimno važnim krajobrazom.
