Obično se ljudi žale na "usluge" bolnice, no u ovoj priči to nije slučaj. Naime, naša sugovornica sa šireg splitskog područja, a 60 joj je godina, ispričala nam je što je sve doživjela u biogradskoj bolnici. Tamo je boravila neko vrijeme zbog operacije noge, a takvo što nigdje drugdje nije doživjela. Kaže da bi osoblje splitske bolnice moglo nešto naučiti od kolega iz Biograda, da budemo precizni iz Specijalne bolnice za ortopediju.
"Htjela bih da se nekad čuje i nešto dobro. Već sam 12 godina pacijent te bolnice, a nedavno sam operirala koljeno. Ja ne mogu vjerovati kako ti ljudi funkcioniraju - tamo ne postoji čistačica, glavna sestra, obična sestra, stažist, ravnatelj - oni su svi kao jedna obitelj. Na tu malu bolnicu imaju dnevno 9-10 operacija. U životu to nisam doživjela. Bila sam i u splitskoj bolnici i nisam to doživjela. Samo što vas ne grle i ne ljube. Paze vas tako da vam je neugodno svaki čas zvati sestru. Sestra meni kaže - zovite nas, mi smo tu radi vas, niste vi nas došli ovdje vidjet, nego sam ja radi vas ovdje. Evo meni se sad plače kad se toga sjetim", emotivna je naša sugovornica.
Za liječnicu koja ju je vodila ima također samo riječi hvale.
"Ja sam bila kod dr. Smolić, ta žena se osobno javlja na telefon, daje vam savjet, primi vas. Možete doći tamo nenaručeni i ona će vas primit, neće vas vratit kući. Ona kaže da nikoga ne smije boljet, da sve one koje boli se - mora primit", kazuje nam.
Zašto Split tako ne može?
Sa splitskom pak bolnicom nema dobro iskustvo. Ispričala nam je što se dogodilo s njezinim suprugom, ali i kako je nedavno vodila majku na hitnu zbog slomljene bedrene kosti.
"Ako ta bolnica može tako funkcionirat, zašto jedan Split ne može?! Imala sam muža, on je umro od korone slično kao i vaš kolega Matijanić. Bio je na kisiku, čovjek kojem fali kisika i dementan. On je takav pušten kući. Uskoro je pao u komu, dobio puste bakterije i umro. Ja ne kažem da on možda ne bi umro, ali sam sigurna 80 posto da bi preživio da su ga držali u bolnici i da je bilo malo drugačije.
Ne kažem da u Splitu nema dobrih liječnika i sestara, ali međuljudski odnosi su katastrofa. Te sestre se samo znaju derat. Nedavno sam mamu odvela na hitnu jer je pala i slomila bedrenu kost. Kaže mi sestra - vratite se za pola sata. U međuvremenu je bio neki hitan slučaj... I kad sam se vratila, mlada sestra mi kaže da sam dosadna. Ma nisam ja dosadna, nisam nju došla vidjet. Volila bi da sam ja išla s unukom popit kavu na Rivu, a moja mater u crkvu, a ne da tu moram dolazit u nedjelju ujutro.
Došla sam na šalter jer su mi rekli da se vratim za pola sata, a ona meni da sam dosadna. Izašla sam vani, nisam pitala za mater pa me doktor došao tražit. Ona mi se poslije izvinjavala. Rekla sam joj samo da se spusti na zemlju, jer nisam ja tu radi nje nego ona radi nas. Ako joj se ne sviđa tu radit, može ići preko granice, a tamo se sigurno neće tako ponašat. Možda će joj plaća bit veća. I ja radim 34 godine i kad odem u mirovinu imat ću 2.500 kuna i nije mi nitko za to kriv. Nisu mi ljudi krivi što se tako živi", kazuje nam dalje žene.
"To čovjek treba doživit"
Javila nam se jer je htjela da ljudi znaju da se može bolje i da postoji bolje.
"U bolnicu u Biograd dolaze doktori od svugdje. I iz Splita također. To su ljudi koji neće proći kraj vaše sobe da vam se ne jave. Meni je doktorica dolazila u sobu svaki dan, gledala je moju ranu. Nije dala da u Splitu skidam kopče nego je rekla da dođem kod njih. Dali su mi i savjet za toplice. Zaista su kao obitelj.
Prije koji dan je došla žene od negdje sa krivom uputnicom. Pisala je kriva dijagnoza, ali nije je sestra vratila. Rekla joj je - Nemojte se brinit, sjednite, doći će doktor, riješit ćemo sve. Žena se uzrujala, mislila je da će je vratit kući, što bi u Splitu napravili. To čovjek treba zaista doživjet".
Pitaju vas jel vam ručak dobar, jel vam paše... A ručak je - ma ni u najelitnijem hotelu ne bi takav dobili. Sobe se čiste tri puta dnevno, hodnik četiri, a zahodi svakih 10 minuta. Htjela sam da se čuje da postoji u Hrvatskoj takva bolnica", kazala nam je za kraj sugovornica.
