Gabrijela Ćuk 18-godišnja mlada djevojka iz Gornjeg Muća danas je prava medijska zvijezda. Njena strast koja je pomalo netipična za današnje generacije zaintrigirala je i oduševila cijelu Dalmaciju, a i šire. Naime, Gabrijela je jedina žena u Dalmatinskoj zagori koja trenira bika. 'Otkrili' smo je još prije dvije godine kada je sudjelovala na svojoj prvoj bikijadi u Radošiću te pobijedila u svojoj borbi.
Tada nam je otkrila da sanja o vlastitoj mesnici i farmi bikova. Zaputili smo se u Muć posjetiti Gabrijelu i doznati jesu li njeni snovi na putu ostvarenja.
No, priznala nam je da su se neke ambicije i želje ipak promijenile.
Baš kao što je i željela, upisala je Srednju školu Braće Radića u Kaštel Štafiliću, zanimanje mesar. Sada pohađa drugi razred i već je shvatila da se tim zanimanjem ne želi baviti.
„Kada sam prvi put otišla na koridu 2018.godine, odlučila sam da ću upisati srednju školu za mesare jer sam htjela naučiti sve o životinjskom mesu. I prva godina srednje škole mi je bila poprilično zanimljiva, već sad na drugoj entuzijazam je nestao. Shvatila sam da to ipak nije za mene, nakon završetka srednje, definitivno se ne želim baviti ovim zanimanjem“, odlučno će Gabrijela.
Kako smo već i pisali, Gabrijela je bila aktivna nogometašica ŽNK-a Marjan, no bik je na prvom mjestu, pa je svoju nogometašku karijeru morala žrtvovati.
„Nedostajalo mi je vremena jer posla oko bika i drugih životinja ima puno stoga mi je malo daleko bilo odlaziti na treninge uz školu i obveze oko blaga koje imam. Nije mi žao, jer bik je moja najveća ljubav i na prvom je mjestu“, kazuje nam Mućanka.
„Želim raditi sa 'živinama' i živjeti na selu“
A što želi raditi po završetku srednje škole?
„Želim raditi sa 'živinama' i živjeti na selu, opcija da idem u grad nikako ne dolazi u obzir. Želim se baviti poljoprivredom i stočarstvom. A možda budem i vozačica. Od 12. godine vozim auta, traktore, kombije, planiram upisati autoškolu za kamione, pa se možda i tim počnem baviti. Vidjet ćemo“, otkriva nam Gabi buduće planove.
U Gabrijelinoj obiteljskoj kući, nismo mogli ne primijetiti uokvirene fotografije njenog ljubimca, četverogodišnjeg bodača od 770 kila žive vage, skoro pa na svakom zidu. A kazuje nam, da svako malo mora mijenjati mobitel, jer joj svaki 'crkne' od previše fotografija Malog Srećka, kako je nazvala svog bika.
„Imam pse, mačke, kokoši i kravu, ali oduvijek sam željela bika. Tako mi je prije četiri godine prijatelj na dar poklonio bika starog samo šest mjeseci. Mojoj sreći nije bilo kraja“, entuzijastično nam govori.
„Pa Gabi, zašto baš bik, a ne recimo konj“, upitali smo je.
„Zato što je bik moćna životinja“, kao iz topa odgovara.
„Mojima u kući nije bilo baš drago, ali morali su prihvatiti“
Iako njena obitelj nije bila zadovoljna novim ljubimcem, brzo su ga prihvatili te sada tri generacije žena zajedno brinu o Srećku. No, ne samo o njemu, nego i o njegovoj obitelji. Krava Keka i bik Srećko dobili su junca Durukulija i sada četiri mjeseca starog telića Milu Kekina.
„Mojima u kući nije bilo baš drago, ali morali su zavoljeti ovo što želim raditi. Bilo ih je strah, ali brzo su ga zavoljeli. Tako mi sada mama i baka pomažu brinuti o biku kad sam ja u školi“, opisuje nam.
Ipak, priznaje nam da se namučila dok ga je izdresirala. Tvrdoglav bik, a Gabrijela još tvrdoglavija, na kraju je Mali Srećko morao popustiti.
Dresirala ga kao psa
„Othranila sam ga i odgojila kao psa. Dobar je, miran i poslušan, što mu kažem to i radi“, priča nam Gabrijela.
Da ga je dobro odgojila, potvrdila nam je i Gabrijelina majka Mirjana i baka Marija.
„Nas smo tri i svaka ima različite metode s njim, ali točno nas prepoznaje“, priča baka.
Mirjana pak navodi da je ipak gazda jedan.
„Nas poštuje, ali zna tko mu je gazda. I nama je miran i poslušan, Gabi ga je dobro istrenirala“, dodaje Gabrijelina majka.
A je li mladunčad jednako dobro istrenirana?
„Najmlađi je, njega sam ja odmah uzela u svoje ruke i bit će kao tata. Durukulin je nestašan, o njemu se brinula mama zato je takav, ali dovela bi ga ja u red“, uz smijeh će Gabrijela te navodi da je strogoća ključna.
Povjerenje je ključno
„Ja gospodarim životinjom, a ne on sa mnom“, odlučno će 18-godišnjakinja.
Navodi kako je sa životinjom najvažnije uspostaviti povjerenje. A onda je Srećka 'zajašila' između rogova i ekipu Dalmacije Danas ostavila u čudu.
„Je'l ovo dio priprema za borbu“, pitamo je.
„Ma kakvi, ovako se družimo“, govori nam.
„Pripremamo se za borbu u sedmom mjesecu na Šestanovcu, tako da trči po brdu da stekne kondiciju. To je najvažnije. Biku je prirodno da se bori, njega treba trenirati da ima kondiciju, sve drugo će sam odraditi jer mu je to prirodni nagon“, kazuje nam naša sugovornica.
Prošle godine, tijekom priprema za bikijadu, u Sinju je bik napao i ozlijedio svog vlasnika. Zanimalo nas je, je li nemili slučaj kod Gabi probudio strah?
„Nimalo. Čovjek je sam kriv, u ovakvim slučajevima ljudi su uglavnom sami krivi. Ako nema izlaza, životinja će ga sama pronaći. Uostalom svjedočila sam tome da ljudi ne žele stajati izvan ograde, već u koridu. Tako da životinja nije kriva, čovjek se treba maknuti“, smatra Gabrijela.
Gabrijelina obitelj od svojih mezimaca ne strahuje nimalo, kazuju nam da se jedino boje vukova koji obitavaju na području Muća, pa im je tako stradalo više štenaca. A i suše se boje, jer onda nema trave, pa se stoga moraju pobrinuti za opskrbu tijekom cijele godine kako bi imali čime hraniti svoje životinje.
„Šta ti znaš o biku i borbama?!“
Mlada djevojka nam priznaje da okolina baš i ne podržava ovo što radi te da nailazi na brojne predrasude.
„Svi mi govore kad me vide, a što će ti to, što ti znaš o biku i borbama, a nemaju oni pojma da sam bolja od njih“, samouvjereno će.
Čak i njeni prijatelji u školi su podijeljeni. Ali zato od školske prijateljice Barbare ima punu podršku.
„U svemu što radi podržavam je pa tako i u ovom“, kazuje nam Barbara.
Očito ih je razgovor s nama inspirirao jer su cure već krenule s planovima za zajednički posao.
„Ona će doći kod mene pa ćemo skupa čobaniti“, kaže Gabrijela.
„Ali od čega ćete živjeti ako nećete zarađivati?“, pitamo ih.
„Pa jedna će čobaniti, druga će naći posao ili ćemo nekom drugom čuvati stoku“, ne da se pokolebati Gabi, dok Barbara ima asa u rukavu.
„Ma pokosiš travu trimerom, eto 10 eura u džepu“, dodaje Barbara.
Za razliku od svojih vršnjakinja, Gabrijeli izlasci nisu ni na kraj pameti.
„Kad padne mrak idem leći, ne idem vanka jer nemam kad, a i nemam želju“, govori nam.
Nego, boje li se dečki prići neustrašivoj trenerici bika?
„Nitko je ne smije pogledati, svi je se boje“, otkriva nam njena prijateljica Barbara.
Gabrijeli to ne smeta, njena prva i jedina ljubav za sada je Srećko, kojeg kaže, ne bi dala za sve pare svijeta.
12 000 eura za bika? „Ni čut!“
„Nudili su mi 12 000 eura za bika, ne bi ga prodala nikad“, govori te dodaje da ne namjerava imati više bikova.
„Pa kad ova dva narastu imat ću ih više, ali jednog ću morati prodati, jer za više od dva se neću moći brinuti. Oni zahtijevaju brigu i pozornost 24 sata dnevno“, zaključuje Gabrijela Ćuk.
Iako joj je nekad bio san trenirati druge bikove, sada kad ima svog od tog sna je odustala, jer kako kaže ne želi da drugi budu bolji od njenog.
Iako su se želje i ambicije od prije dvije godine znatno promijenile, jedno je ostalo isto – ljubav prema Malom Srećku.