[dropcap]S[/dropcap]vi mi imamo pametne telefone, a koliko smo mi pametni dok ih koristimo? Ne mogu ne primijetiti da svaka objava na portalima, ali i neke osobne, obiluju negativnim komentarima. U većini slučajeva, iza takvih komentara kriju se neke izmišljene osobe. Što god da se napiše, ima onih koji će negativno komentirati. Nikada to nisam mogla shvatiti. Odakle poriv da se nekog omalovaži, ili da se izruguju nečijim riječima ili djelima? Ako mi se nešto sviđa, komentirat ću, a ako ne, samo preskočim. Nije svako štivo za svakoga, niti se ja moram slagati sa nečijim mišljenjem. Poštujem različitost u svakom pogledu, ali mi se čini da na internetu ima dežurnih dušebrižnika koji kao da imaju pretplatu na negativne komentare. Zašto? Ja imam dojam da su sami sebi važni, i da omalovažavanjem negiraju nečiji uspjeh, ili slično.
Ostvarena osoba nema potrebu za tim, već oni koji gađaju drvljem i kamenjem, a u osobnom životu su gubitnici u svakom pogledu. Ne treba njima psihijatar. Oni su pronašli svoju ordinaciju, ali i terapiju, samo nisam sigurna da im ona pomaže. Kakav osjećaj imaju kada nekog ponize? Nisu ponizili nikog osim sebe, jer svaka napisana riječ govori o njima, a ne o onima kojima je upućena. Ne postajemo veći ako nekoga ponizimo. Tako se, kao čovjek, ne raste. O nama govore djela, ona su ogledalo svega. Ne poznajem ''veliku'' osobu, ostvarenu, uspješnu, koja ima potrebu nekoga poniziti. Takva osoba zna koliko vrijedi, a isto tako zna da nemamo svi iste mogućnosti, ali ni talent za nešto ostvariti, kao ni upornost. To je svima jasno. Svatko traži svoje mjesto pod suncem, a neki mjesto za laptopom, ili mobitelom. Neki imaju inspiraciju za dobra djela, a neki da to omalovaže.
Liječe prazninu u duši, osamljenost, ljubomoru, komplekse
''Ako nemaš što pametno za reći, šuti!''- neki očito nikada nisu čuli za tu rečenicu. Liječe se ljudi pod lažnim imenima, ali komentarima pokazuju tko su. Kakav je to njihov savršeni svijet, kad ničiji drugi ne valja? Što su oni to ostvarili? Ja o takvim ljudima imam formirano mišljenje, a mislim da bi se većina sa njim složila. Liječe prazninu u duši, osamljenost, ljubomoru, liječe komplekse koji su samo njima znani. Svakako je jeftinije napisati negativan komentar, nego platiti psihijatra.
Na internetu ne moraju skidati sloj po sloj duše, a u ordinaciji bi trebali. Jedno je gledati u tipkovnicu, a nešto sasvim drugo čovjeku u oči, čovjeku kojemu je posao da otkrije tko si u suštini. E, upravo toga se boje. Istine. Lako ju je zakamuflirati u bespućima interneta, i lako je povjerovati da smo veliki, a možda i jesu u nekom svom imaginarnom svijetu koji nema nikakve veze sa stvarnošću. Veličina se ne mjeri negativnim komentarima. Ogoli svoj život na mjestu gdje negativno komentiraš, i na taj način ćeš upoznati samog sebe. Definitivno, nije važno što piše, nego tko piše, i zato nas takvi komentari i ne bi trebali dirati. Zašto im ništa nije sveto? To samo oni znaju.
Zašto gledate u tuđe živote?
Ljudi se ubijaju zbog komentara, zato jer je njima dosadno, i pod svaku cijenu žele nekog oblatit. Svi mi pokušavamo napraviti nešto od života. Svi se trudimo i dajemo koliko smo u mogućnosti. Mislim da je smisao života uljepšati nekomu život, a ne ga izvrgnuti ruglu, ili tko zna čemu. Ne postoje veliki i mali ljudi, postoje oni koji se trude, i oni koji sapleću noge ovima prvima. Ljubomora je gadna stvar. Kako se osjećaju nakon negativnog komentara? Sigurno su puni sebe, jer su postigli, možda najveći uspjeh u svojem životu. Jadno je to.
Zašto gledate u tuđe živote, gledajte u svoj. Neki nastoje biti što bolja verzija sebe, a neki što gora. Sve što radimo, radimo po svojoj savjesti, a to što je neki nemaju, rezultira sijanjem otrova oko sebe.
Iako nisam navikla na negativne komentare, oni mene ne diraju. Znam kakve osobe stoje iza njih. Slobodno komentirajte, jer su riječi ogledalo vaše duše. Baš me zanima kakva vam je.
