Koliko puta ne znate šta bi sa viškom stvari, robe, predmeta, koliko puta tražite nešto a niste u mogućnosti kupiti. Od iglice do, Ponudite tražite, možda Vam se posreći baš ovdje <3. Nema prodaje u grupi, molim ponude i potražnju u komentare. Potrudite se poklonjene stvari preuzeti osobno. Vrijeme i mjesto preuzimanja prilagodite osobi koja poklanja! Split i okolica, Face to Face. A za sve one koji se žele priključiti grupi i pomoći potrebitima - s obzirom da grupa nije namijenjena samo soc. ugroženima, ja Vas molim da pomoć usmjerite tamo gdje je doista potrebna.
Tako glase uvodne informacije splitske facebook grupe Empatija sa 8,5 tisuća članova koja postoji od 2015. godine. Pokloni - zatraži. Takvih facebook grupa ima na milijune, Split nekoliko. Poklanja se i traži svašta. Od salveta do komplet kužina. No, nije to samo neko dokono popunjavanje kuće potrošačkim sitnicama, ispunjavanje želja iz djetinjstva tričarijama. Više nego se misli, ljudi traže što ne mogu sebi priuštiti, ono što je mnogima banalna stvar. Više nego se misli, postoje ljudi koji nemaju ni novca, facebook grupu, ni rodbinu, ni prijatelje ni susjede jer su od njih okrenuli glavu. Tu nastupa Jagoda Laco i ekipa. Za one koji se ne mogu brinuti o sebi, za one koji ne mogu čekati na birokratizirani sustav, donese se i hrana i higijenske potrepštine, namještaj... Oformi i "odred za čištoću" kad treba. Ona je osnivačica Empatije.
Kako ste došli na ideju da osnujete facebook grupu?
- I prije Empatije pomagala sam dosta po facebook grupama, raznim udrugama, ali bilo je dosta nepravilnosti i htjela sam oformiti grupu koja će ići transparentno, da se zna kome što ide, provjereno, bez manipulacija, da znamo da je ljudima baš potrebno. Uvjerimo se često i na licu mjesta, što se kaže. U osnovi ljudi koji smatraju da imaju viška daju onima koji nemaju. Jednostavno olakšaju jedni drugima.
U grupi se znaju upućivati i kritike prema osobama kojima kao da sve fali pa se uvijek prve javljaju. Predbacuje vam se da ne reagirate na pravi način.
- Budite sigurni da sve što se pokloni završi kod osoba kojima zaista te stvari nedostaju. Postoje ljudi koji preuzimaju stvari za ljude koji nemaju ni novca, ni facebooka. Imali smo slučaj jedne osobe koja je imala sindrom hrčka. Ona više nije član grupe. Uvijek vam ima grintavaca, bili bogati ili siromašni ili s viškom vremena pa kritiziraju, blate i gade. Al kad treba dati, pomoći onda su oni kod mene možda i najveći humanitarci. U njima nastane preokret. To je fascinantno.
A onda saznate i za ljude kojima je potrebna pomoć?
- Postoje ljudi koji su u ovoj covid situaciji ostali bez svega. Imaju kredite, zadužili se. I onda se ljudi znaju rugati. "Šta se zaduživa? Zar nije zna da mora dug vratit?" To je grozno. Iz iskustva znam da ima ljudi koji su pomagali, a sad i sami trebaju pomoć. Onda se tu pojavljuje sram, ne zna se snać. Neugoda, kako će sad pitat, šta će mislit, ne mogu ja to... Može to bit bilo tko. Danas on, sutra ti. Netko zna plivati, netko ne. Netko zna samo jedan posao i teško ga je motivirati da krene u nešto drugo. Sram ne vodi ničemu. Dakle, nisu to bili socijalni slučajevi u početku priče. Nisam nikad apelirala na institucije. Razlika nas i njih je što mi nastojimo djelovati odmah. Njima trebaju papiri i puno vremena. Slabo i izlaze na teren. Čovjeku treba pomoći odmah. Kad je gladan.
No, oni nisu tako rijetki.
- Preko jedne od članica grupe čovjek je zamolio za krevet. Onda sam saznala da je socijalni slučaj. Nažalost puno je takvih. Do nekih dopremo, do nekih ne. Nisam mogla donijeti krevet i ne vidjeti u kakvom prostoru živi pedesetogodišnjak s više dijagnoza, gotovo nepokretan. Polupodrumski stan bez osnovnih stvari, totalno zapušten.
I onda ste oformili "odred za čistoću"?
- U njemu žive dva muška. Svatko u svojoj sobi. Podstanari su. Stan je vlažan. A šta ću vam govorit na šta je to sličilo. Odazvale su se još dvije članice i četiri dana smo bile u akciji. U međuvremenu vidim, fali ovo, fali ono... pa smo htjele da bar ovaj Božić dovedemo to u red da ga dočekaju ko ljudi. Riješili smo im krevet, frižider, posteljinu, kauč... prijevoz smo mi platili, tj. jedna članica. Nemamo mi nikakav fond. Doveli smo tako stan u neko normalno stanje.
Rezultat je...
- Prezadovoljni i presretni. Napisao mi je prekrasnu poruku, zahvalan je svima. Od njega je obitelj okrenula glavu. Predrasude. Svi mi griješimo, imamo mladenačke hirove, ludosti. Dođe to na naplatu prije ili kasnije. Ima ljudi koji će shvatiti, to je bilo u mladosti, svi smo ludovali, ali ovo je opet ono kad neki ljudi ne zaboravljaju. Nažalost.
Pomagali ste i najpoznatijem splitskom "žicaru" Zoranu Miladinoviću koji je umro u srpnju.
- Kod njega sam isto često čistila prostor. Imao je šećer, operirao je kilu dva puta. Prije toga su mu otkinuli nogu do koljena. Dijagnoza kao u priči. Cijeli život je živio kako je živio. Na kraju je ostao sam, umro je sam. Našli su ga u prostoru, prebačen je na Firule. Organizirali smo mu sahranu. Išla sam ga presvlačit, tražit garderobu, da ode dostojno kao čovjek, da ne ode u onome u čemu je bio... a šta reći. Ali ima i pozitivna strana. Svaku godinu za Božić, znao je da radim akcije za korisnike pučke kuhinje, pa bi pripremio par paketića i rekao: Ovo je za onu djecu šta skupljate. Tako da... najveći problem su predrasude. Ako čovjeku priđete kao čovjek tako će vas i gledati. Ako ga tretirate s visine, onda je, jel, agresivan, ovakav, onakav. Stvar je pristupa.
Ni vas život nije mazio.
- Sve ovo što se događa u grupi proživila sam sama na svojoj koži. Otac mi je bio alkoholičar. Završili smo u domu. Podstanarstvo. Preživljavala. Čim si dijete iz doma, odma si nitko i ništa. Predrasude. S tim sam se cijeli život borila. Smatram da mi nismo krivi za grijehe naših roditelja, za njihove poroke. Ni jedno dijete ne bi trebalo ispaštati za tako nešto.
Tko su ljudi koji pomažu?
- Velik broj ljudi je uključen, a svatko ima svoj razlog. Neke fascinira da se može pomagati, da ima mogućnost. Netko se rodio takav. Prepoznaju se slični. Moja adminka Tea ima svoj posao. Odradi 8 sati i poslije nađe vremena i volje i želje da sudjeluje u svemu tome. Druga adminka Velika Lada iako skrbi o bolesnom mužu i dvije starice, šije... nađe opet načina za pomoć. Ima toplinu. Ono kad vam zatreba majčinska pažnja. Ima ono brižno što morate osjetiti. Sve su to anonimci. Ne žele u javnost. Napravit će, učinit će, pročitat će priču teško bolesnom djetetu ali žele ostati tu gdje jesu, u pozadini.
Božićna poruka za kraj?
- Zahvaljujem svim našim članovima i sugrađanima kao i ljudima koji nam ukazuju povjerenje te se odazovu. Sretan i blagoslovljen Božić. Kad osjetite potrebu uključite se. Okrenite se oko sebe. Pomozite prvom susjedu. Napravili ste veliku stvar.
Jagoda Laco samohrana je majka troje djece. Odrasla u dječjem domu. I nevoljko je pristala na ovaj intervju. Kaže, nije ona sama. U grupi je i Lada Velika i Tea Kimer... Hvali Ladu Štefek koja organizira tople obroke za splitske beskućnike. Poznati branitelj Zoran Erceg koji je umro, također u srpnju ove godine, kaže, bio joj je uzor, podrška i dao joj je samopouzdanje: "On me je pogledao u oči i pružio ruku."
