[N]aučili smo da ne krpamo ništa, samo odbacimo i zamijenimo. Kad ste posljednji put zakrpati bačve? Iskidaju se, zamijenite ih. Dotrajalo je, i ne vrijedi krpati. Ali, kad su ljudi odnosi u pitanju, tu ide krpa na zakrpu. Krpamo i kad više nemamo što krpati. Ne odustajemo.
To što je netko loš prema nama, doživljavamo kao svoj poraz, svoju sramotu. Pokušavaš se prilagoditi, savijaš krčmu do pucanja, ali ne ide. Vjeruješ u nekog, u vezu, brak, i pristaješ na sve, samo da bi se održao taj klimavi privid. Što si ti popustljivija, ili popustljiviji, drugi se sve gore ponašaju. Kao da su dobili zeleno svjetlo da pokažu ono najgore u sebi. Krpala sam i ja, ali… da mi se vratit, ni sekundu to ne bih činila. Da mi netko kaže da me ne želi? Jednom može, dva puta neće, i amen.
Bježite od toga glavom bez obzira
Ništa ne ide na silu, a ljubav najmanje. Ako netko voli, vidi se na milijun načina a ako ne voli, na tri milijuna. Samo je stvar da li mi želimo vidjeti ono što je očito, ili ćemo nastaviti sa zavaravanjem? Ako ljubavi nema, ona se ne može probuditi. Isto kao što ne možemo mrtvog čovjeka oživjeti umjetnim disanjem. Nije moguće, i treba se pomiriti s tim. Ima ljudi koji ne vole, zato jer toliko vole sebe da za druge ne ostane ni mrvica ljubavi. Nije da nisu sposobni voljeti, jesu, ali samo sebe. Bježite od toga glavom bez obzira. Za njega si samo stvar koju će odbaciti kad mu dosadi. Treba biti tolerancije, ali sve ima svoje granice. Sve mogu shvatiti, ali ne i kad netko moli za ljubav. Pobogu, ne radi to.
Ne moli nikad i nikog. Ne proganjaj i ne čekaj nekog tko će doći samo ako mu odgovara. Ljubav ne dozvoljava čekanje, moljenje, ljubav se množi davanjem, a ubija moljakanjem i prisilom. Gdje je tu ponos? Gdje je granica koju ne bi smjeli prijeći? Gdje si ti kao osoba? Ne možeš živjeti bez njega ili nje? Bi li mogli da umre? Naravno da bi, jer bi morali.
Kod mene zna netko biti živ i zdrav, a mrtav za mene. Nema ga, umro, pokopan, i to je to. Bez svakoga se može. A ako je netko bio loš prema tebi, za čim bi trebala žaliti? Svi mi znamo što je ljubav, ako ne, imamo viziju kakva bi trebala biti. Ako je daleko od svega onog što si zamišljala, bježi. To nije život. Živim se smatra i onaj čovjek na aparatima, a kako živi? Ono što nisam znala, život me je naučio i to na nimalo lijep način. A lekciju sam naučila, i te kako dobro.
Mojim životom ne upravlja srce, nego razum
Ondje gdje nisam poželjna, tu me nema. Ondje gdje su mi rekli ili pokazali da me ne žele, neće moja noga kročiti na to mjesto, pa makar mi život o tome ovisio. Pa, bolje da sam mrtva, nego da sam jadnica koja se zakači za nešto i ne pušta. Ne, moj ponos to ne dozvoljava. I te kako znam šta je u redu, ali još više šta nije. U pitanju je moj život, a nisu me rodili da bih puzala oko nekog. Sve bonuse tolerancije sam potrošila. I nikad više se neću osjećati kao višak. Zašto bih? Imam svoj ponos, svoje granice, svoje dostojanstvo. Mojim životom ne upravlja srce, nego razum. A do tog nivoa je trebalo doći. Ako volim, budala nisam. Mogu i prestati voljeti. Svatko to može. Nisam ovisna ni o kome, niti bih to sebi dozvolila. Na dobrotu uzvraćam trostruko. Nizak udarac vratim. Znam kad je vrijeme da odem, da porušim sve mostove, jer vraćanja nema.
Cijenite sebe, volite sebe. Onog trenutka kad sebe stavite na mjesto koje vam pripada, na mrvice se nećete ni obazirati. Zašto ulagati u nešto što te čini nesretnom? Ne rasipajte vrijeme na ljude koji neće ni primijetiti da ste otišli. Nisu vrijedni toga. Nebitni su. Budite ratnice, a ne krpelj koji se zakače i ne puštaju čak i kad ih netko želi otresti. Vi birate tko ste. Ne zaboravite to.
Kejt Starine
Naši čitatelji dobro su upoznali Katu Mijić odnosno Kate Mitchell kroz uvijek zanimljive kolumne, a tek rijetki znaju da je ona strastveni kolekciji porculana. Godinama prikuplja predmete od porculana, kristala i stakla, a njene "Kejt starine" imaju veliki izbor antikviteta te predstavljaju pravo putovanje kroz vrijeme...