Veći dio radnika Tvornice šećera Osijek odlazi s otpremninama koje su, kako tvrde u upravi, gotovo dvostruko veće od propisanih zakonom – 3000 kuna po godini radnog staža plus četiri bruto plaće. Slijedi im mirovina ili burza, dok će manji dio njih još neko vrijeme nastaviti raditi na pakiranju šećera, demontaži strojeva, a neki i u županjskoj Sladorani, koja, nakon što su prije nekoliko tjedana zauvijek zatvorena i vrata virovitičke šećerane Viro, jedina ostaje u pogonu, piše Večernji list.
Nekadašnja proizvodnja šećerne repe od koje se u Podravini i Slavoniji dobro živjelo danas je, naime, dostatna jedva za kapacitete jedne šećerane. Otkako su 2017. u EU ukinute kvote, površine pod šećernom repom prepolovljene su na oko 10.000 ha, a Hrvatska je suočena s problemom kontinuirane dampinške ponude viškova EU po cijenama koje ni u jednoj europskoj šećerani ne mogu pokriti ni troškove osnovne sirovine, kaže savjetnik uprave Miroslav Božić.
Nije pomoglo ni udruživanje Vira i Sladorane Županja Željka Zadre i osječke šećerane Marka Pipunića 2019. u Hrvatsku industriju šećera, preostalo je tek eliminirati one u kojima je šećer “najgorči”. Nakon 15-mjesečne analize, odlučeno je da će kao troškovno najopravdanija, zahvaljujući i silosu, preživjeti Sladorana Županja.