Nakon duge i teške bolesti, umro je Damir Vrhovnik. Rođen 3. rujna 1947. godine u Bjelovaru, s tek dvije godine s roditeljima je došao u Rijeku, u kojoj će vremenom postati jedna od najznačajnijih javnih ličnosti.
Isprva je radio na Strojarsko-brodograđevnom fakultetu, gdje je bio asistent a potom i predavač, da bi s fakulteta otišao u brodogradilište “Viktor Lenac”, koje više neće napuštati do mirovine u koju je otišao 2003. godine, kad se povukao i iz javnosti, piše 24 sata.
Od 1987. do kraja radnog vijeka bio je direktor tvrtke, a proveo je i privatizaciju škvera. Bio je svestran čovjek, svojevremeno je bio član čak 15 uprava ili nadzornih odbora velikih hrvatskih tvrtki. Za vrijeme rata bio je jedan od najvažnijih i najaktivnijih članova riječkog Kriznog stožera.
Doživotno esdepeovac, oslonac i podršku nalazio je u svom prijatelju Slavku Liniću. Bio je dobar i sa Ivicom Račanom. Remontno brodogradilište je, za razliku od većine ostalih, opstalo pa i danas posluje premda je država nekoliko puta uskakala s financijskom pomoći, čemu su na ruku išle i Vrhovnikove političke veze. Spadao je u vrlo uski krug esdepeovih tajkuna, a uz njegovo se ime često puta lijepio pojam "kontroverzan".
"Vrhovnik i ostali menadžeri Viktora Lenca primali su tako neko vrijeme dvije plaće – jednu u samom Lencu od 5 do 16 tisuća dolara ovisno o poziciji, te drugu od 4 do 9 tisuća dolara preko inozemne kompanije razumljivo nazvane Viktor Overseas.
Jedna od dobitnica nezasluženih primanja bivša financijska direktorica Viktora Lenca Ana Ercegović lijepo je objasnila: “Plaće nisu bile loše, daj ih Bože opet, a damu se ne pita za godine”. Direktori i menadžerska elita Lenca tako je u samo mjesec dana zaradila kao i radnici brodogradilišta kojeg su upropastili u cijelih godinu dana", piše Dražen Šimleša u tekstu "Hrvatska - mala zemlja za veliku pljačku".
Koncem devedesetih kupio je, objavio je Jutarnji list, jednu od najljepših vila na istočnom dijelu Rijeke koju je "temeljito renovirao potkraj devedesetih kada je bio na vrhuncu moći i imao izvanserijska primanja kao prvi čovjek u to vrijeme jedinog hrvatskog privatiziranog brodogradilišta, kako je sam volio isticati. Kad ju je nakanio prodati oglasio je početnu cijenu od tri milijuna eura.
Vrhovnik je objavio i jednu autobiografsku knjigu "Sjećanja na događaje iz ratne 1991. godine". Bio je strastveni šahist i lovac.
Vrhovnik je dio goleme zbirke trofeja, koja sadrži lubanje, trupla i glave antilopa, bizona, nosoroga, lavova, žirafa, slonova i krokodila, donirao Lovačkom muzeju Hrvatskog lovačkog saveza.
