Arheološka istraživanja koja od travnja ove godine traju u starom dijelu Stobreča već su do sada iznjedrila senzacionalna otkrića, prvenstveno u vidu pronalaska 70-metara dugačkog i izvrsno očuvanog helenističkog bedema, kao i pronalazak dokaza naselja iz prapovijesti koje datira iz srednjeg brončanog doba.
O sjajnim novostima koje zbog novih spoznaja Stobreč lansiraju u sam vrh hrvatske povijesne baštine, izvijestili smo u više navrata na Dalmaciji Danas, a svoj osvrt napisao je Ante Mekinić, predsjednik Saveza za Poljica.
Možete ga pročitati u nastavku u cijelosti:
Ostaci helenističkog bedema dužine 70 metara, širine 3,5 metra i mjestimične visine preko 3 metra koji je po monumentalnosti i očuvanosti ravan najboljima u Grčkoj te arheološki slojevi prepuni raznovrsnih artefakata od ostataka naseljā iz srednjeg brončanog doba (oko 1500 i više godina prije naše ere) pa do kasne antike, dijelova antičkih freski i mozaika, grčkog i rimskog novca do nekoliko desetaka tisuća ulomaka predmeta iz svakodnevnoga života (keramike, svjetiljki, posuđa, amfora za ulje, vino i žito, čepova za amfore, kalema za predivo, olovnih utega i brončanih igala za ribarske mreže, dijelova nošnji, nakita, raznih metalnih predmeta, košnica, kostiju životinjskog porijekla, tri skeleta itd.), rezultat su najnovijih arheoloških istraživanja na svega 700 istraženih kvadrata sjeverne strane poluotočnog dijela današnjega Stobreča zapadno od oronule perjanice stobrečkoga turizma, čuvenoga Restorana.
Kontinuirano postojanje života na rečenome prostoru u dugom vremenskom razdoblju ne treba čuditi uzme li se u obzir da je Stobreč čak i danas, urbocidu usprkos, gotovo idealno mjesto za življenje. Već na prvi pogled tome svjedoči činjenica da je njegovo prapovijesno ishodište smješteno na lako branjivome poluotoku koji zatvara srazmjerno plitku uvalu idealnu za sidrište manjih plovila svih vrsta u svim vremenskim uvjetima zbog čega je negdašnji Portus Epetius označen s tri kule (Salona, primjerice, sa dvije) u Tabuli Peutingeriani, srednjovjekovnoj kopiji čuvenog antičkog zemljovida.
Naročita posebnost ovog dijela dalmatinskoga podneblja skrojenoga po mjeri čovjeka svakako su gotovo savršeni mikroklimatski uvjeti za život koji je u Stobreču, a još više uokolo njega, do te mjere nabujao da je stobrečko podmorje posljedično ‘obogatio’ jednim od najvećih kanalizacijskih ispusta upitne izvedbe.
Premda je Stobreč odavno prerastao poluotok na kojemu još u antičko doba bijaše gradom da bi u ovom našem vremenu postao splitskim prigradskim naseljem, nije se odrekao bogatog graditeljskog nasljeđa pa je za nadati se da će i ovo najnovije koje ga, po riječima voditeljice arheoloških istraživanja Marine Ugarković, svrstava uz bok najvećima te vrste i u svjetskim razmjerima, ostati ne samo sačuvano nego i trajno dostupno javnosti, naravno, uz prethodnu pravičnu naknadu vlasnicima zemljišta na kojemu se ovo arheološko blago nalazi te potencijalnom investitoru koji u skladu sa zakonskom obvezom i financira ovo istraživanje.
