Sućidar se može pohvaliti najljepšim dvorištem u Splitu.
Ako mislite da je ova tvrdnja upitna, zaputite se tamo i sigurno ćete se složiti s nama. Vlasnik dvorišta koje ne možete ne primijetiti je Denis Bojčić, strastveni kolekcionar i cvjećar, koji se ovim hobijem bavi već 45 godina.
"Dobro mi dođe kao relaksacija jer sam obolio i u vrtu nalazim svoj mir i zadovoljstvo"
Denisovo dvorište krase prekrasne bugenvilije, a njegova druga ljubav su tropski hibiskusi.
- Od malih nogu volim cvijeće i očito je da ga genetski nosimo u sebi. Uvijek ga je bilo oko mene jer je moja majka bila ljubitelj cvijeća i to traje cijeli život. Kao dijete sam uvijek cvjetić nosio u ruci i protiv toga ne možeš - kaže nam Denis.
Prvu bugenviliju je zasadio prije 45 godina. Tada mu je bilo samo 15 na leđima.
- Volim izazove i ono što drugi nemaju. Želim nešto posebno i našao sam se u bugenviliji. Tada je bila jako rijetka u našem podneblju i počeo sam skupljati svoju kolekciju. Danas imam preko 120 vrsta bugenvilija. One su podrijetlom iz tropskih područja i nije ih lako nabaviti. U Europi je poznato danas oko 30 vrsta, tako da možete usporediti kakvu kolekciju imam - otkrio nam je nevjerojatnu činjenicu.
Bugenvilije:
Nažalost, bolest ga je natjerala u prijevremenu mirovinu, što je on okrenuo u svoju korist.
- Uvijek mi netko dođe, želi ih kupiti i uživati u mom vrtu. Biljka je kao i dijete. Od danas do sutra moraš raditi oko nje, pogotovo ako ih imaš na stotine. Otkad sam u mirovini, posvetio sam se tome maksimalno. Dobro mi dođe kao relaksacija jer sam obolio i u vrtu nalazim svoj mir i zadovoljstvo - priča nam Denis.
"Imamo sve resurse, ali nemamo pamet. Prepotentni smo, a znanje nam je začahureno negdje u kutu"
Već smo naveli da su mu tropski hibiskusi neizostavan dio vrta. Njih je počeo uzgajati prije tridesetak godina.
- Dobio sam od ljudi par sjemenki i tako je počelo. Nema ih nigdje u slobodnoj prodaji. Njih uzgajaju samo strastveni kolekcionari diljem svijeta. Velik je posao oko njih, pogotovo ako želiš uzgojiti novu vrstu. Ja i stvaram biljke te sada imam tridesetak upisanih u svjetski registar hibiskusa. Svi nose prefiks cro, da se zna da su proizvedeni u Hrvatskoj. To je teško raditi jer hibrid teško ostavlja sjeme. S vremenom se naučiš na greškama te kasnije bude lakše. Da bih dobio biljku koju želim registrirati, treba proći po tri ili četiri godine, dok vidim sve kvalitete biljke. Radim planski te uvijek želim dobiti poseban cvijet. Nijedna sjemenka nije ista. Kada ti proizvod ide u registar, onda to svatko vidi i jednostavno mora biti na pravi način napravljeno. Od stotinjak uzgojenih biljaka, registriram njih primjerice pet, a sve ostale bacim jer nisu po mojim kriterijima. Želim da iza mene ostane nešto što vrijedi - kaže Denis.
Hibiskusi:
Nije zadovoljan našim odnosom prema okolišu.
- Poražavajuće je po pitanju cijeloga svijeta, ne samo Hrvatske. Nije normalno to što se radi. Baš sam ovih dana vidio razmjere sječe Amazone. Svijest ljudi ne postoji. Rekao bih da se nešto kod nas pokrenulo zadnjih godina, ali dosta sam skeptičan po tom pitanju. Po meni, puno toga bi se radilo drugačije. Bilo bi zelenila na sve strane. Imamo sve resurse, ali nemamo pamet. Prepotentni smo, a znanje nam je začahureno negdje u kutu - pomalo tužno je kazao svoju misao.
"Sadite, ne uništavajte i imat ćemo bolje i zdravije društvo"
Šteta što njegov vrt nije iskorišten u turističke svrhe. Dojma smo da bi od toga velike koristi imao i Split jer bi se uvrštavanjem Denisovog vrta na turističku mapu Splita dao novi sadržaj turistima.
- Sada se u Splitu radi botanički vrt. Dao sam im ponudu da ću donirati stotinjak različitih vrsta biljaka za taj vrt. Imali bi nešto što nitko drugi nema. Bilo bi izrazito atraktivno u ljetnom periodu jer bi to bilo nešto neuobičajeno. Vidjet ćemo u doglednom vremenu hoće li biti išta od toga - kaže.
Iza njega će ostati djela, ali pitanje je hoće li ga imati tko naslijediti. Njegova prva suradnica je majka, koja danas broji 81 godinu.
- Mlađarija je otišla svojim poslom, supruga isto radi i ne stiže, tako da nas dvoje se igramo biljkicama i uživamo koliko možemo - govori Denis.
Upitali smo ga dolaze li mu žene po savjete. Dobili smo potvrdan odgovor.
- Puno muškaraca voli i uzgaja cvijeće. To vam je slično kao u kuharstvu. Uvijek se muškarci tretiraju kao najbolji kuhari. Tako je i ovdje. Strašno puno muškaraca se bavi cvijećem. Nadam se da se žene sada neće naljutiti na mene. Kada dođeš u neke godine, to te sve više i više zaokuplja, opušta te i eliminira sve probleme. Kada zabijem prste u zemlju, cijela moja negativna energija doslovno ode u tu zemlju. Da sam brojio savjete u ovih 45 godina, tko zna do kojeg bih broja stigao - kazao nam je.
Na kraju je uputio poruku.
- Što više pažnje, ljubavi prema biljkama. Bez zelenila ništa ne može opstati. Sadite, ne uništavajte i imat ćemo bolje i zdravije društvo. Da je do mene, ovaj kamenjar bi se cijeli zelenio - zaključio je Denis.
