Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić na blagdan Svete obitelji u nedjelju 26. prosinca predvodio je misno slavlje u lijepo okićenoj crkvi Svete Obitelji u Solinu. U koncelebraciji su bili: župnik don Ante Čotić, kapelan don Roko Kaštelan i nadbiskupov tajnik don Nikola Šakić.
Nadbiskup Barišić u svojoj je propovijedi govorio o Svetoj Obitelji kao uzoru svakoj kršćanskoj obitelji u kojoj bi trebao svaki član poput Isusa rasti u mudrosti, dobi i milosti. Budući da se svaka suvremena obitelj suočava s različitim poteškoćama nadbiskup je podsjetio na poteškoće s kojima se susrela Sveta Obitelj od zaručništva Marije i Josipa, popisa stanovništva, rađanja malog Isusa u štalici na periferiji, bijega u Egipat, života u izgnanstvu, povratništva i traženja smještaja i posla i dr.
Kroz prizor Isusova odlaska u hram u Jeruzalem dok su ga majka Marija i Josip tražili bojeći da se izgubio nadbiskup je govorio o različitim oblicima izgubljenosti u suvremenim obiteljima. Naglasio je da se danas nije lako fizički izgubiti jer imamo mobitele i GPS, ali da se često u obiteljima duhovno gubimo. Možemo živjeti zajedno, biti tjelesno prisutni u domu u obitelji i biti izgubljeni. „Ako se zatvorimo u svoju sobu sa svojim kompjuterom i mobitelom i živimo u svom svijetu udaljeni jedni od drugih, fizički smo prisutni a duhovno udaljeni.“
Iako su Marija i Josip tražili Isusa, nastavio je nadbiskup, „pronašli su ga na pravom mjestu u hramu, u kući Oca nebeskoga. Isus se nije izgubio, više su se izgubili njegovi roditelji. Našavši njega pronašli su sebe. Majka Marija pohranjivala je sve te događaje u svom srcu.“
Potom se osvrnuo na Isusov odnos s učiteljima Zakona u hramu. „Isus ne naučava nego sluša i pita. Nastavnici će i danas reći nije inteligentno ono dijete koje ima informacije i znanje nego ono koje sluša, a onda pita. To je važno za sve nas. Znati slušati. To znači vrednovati drugoga, uvažiti ga, uživjeti se u njegove riječi i osjećaje. Nama danas nedostaje sposobnosti slušanja“, kazao je nadbiskup te dodao: „Prebrzo smo sazorili bez sposobnosti slušanja i uvažavanja a trebamo rasti u mudrosti, dobi i milosti. Znanje ćemo steći u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju i na fakultetima, ali najvažnije za život naučit ćemo u svojoj obitelji. Obitelj nas humanizira, očovječuje. Puno ljudi susrećemo koji su ostarili ali su ostali djetinjasti.“
Nadbiskup Barišić govorio je i po pogrešnom odnosu roditelja prema djeci kad ih se divinizira, idolizira, smatra svojim vlasništvom, „nekretninom“, „stvarima“. „Treba znati da su nam djeca darovana, da jesu i nisu moja, pripadaju nekom Drugom. To Isus unosi u odnos Svete Obitelji. Mi smo u biti Gospodinovi.“
U obitelj treba ulagati svaki član obitelji, bio roditelj ili dijete. Previše smo zabrinuti i nestrpljivi a nedostaje nam povjerenja, strpljivosti, ljubavi i zajedništva. I u radosti i u žalosti treba biti i ostati zajedno. Samo čineći dobro širimo dobro, poručio je nadbiskup pozvavši sve da usmjere svoj pogled prema nebeskom Jeruzalemu, našem konačnom odredištu. Na kraju misnoga slavlja, koje je svojim pjevanjem uzveličao župni dječji zbor, riječ zahvale uputio je župnik don Ante Čotić.
