Nakon što je ravnatelj Javne ustanove Park šuma Marjan Marko Pejnović najavio preuzimanje Zoološkog vrta od Prirodoslovnog muzeja, njegovu rekonstrukciju tradicijskom gradnjom te da se trenutno traže idejna rješenja kako bi se restoran, buffet stavio u funkciju, najavio je i preseljenje paunova iz grada na Marjan, novim priopćenjem za medije na njegove tvrdnje osvrnuli su se iz udruge "Vlasnici zemljišta na Marjanu".
Marjan će uskoro dobiti restoran: Kreće rekonstrukcija Zoološkog vrta, a stižu i paunovi
"Javna ustanova u ograničavanju prometa pravi razliku"
Njihovo priopćenje vam prenosimo u cijelosti i autentičnosti.
"U moru poluinformacija i neistina koje je već standardno iznio ravnatelj Javne ustanove za upravljanje park-šumom Marjan, ustanove koja je posljednje vrijeme postala poligon za zapošljavanje bivših i sadašnjih članova i simpatizera Društva Marjan, ovim putem želimo se osvrnuti na tvrdnje koje se odnose prometovanje te na korištenje poljoprivrednog zemljišta na južnim padinama Marjana.
U odnosu na tvrdnju u kojoj ravnatelj JU navodi da „nitko tko ne može dokazati legalnost objekta neće mu moći pristupiti vozilom“, ističemo da Zakon o zaštiti prirode ne uređuje pitanje prometovanja u zaštićenom području, zbog čega je 2021. godine tadašnje Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja ukazalo na nezakonitosti Zaključka o prometovanju u dijelu park-šume Marjan. Iako je jasno ukazano da, između ostalog, prodavanje i izdavanje vinjeta nije sukladno Zakonu o zaštiti prirode, ali i brojne druge nezakonitosti, Javna ustanova ustraje u njegovu provođenju. Istim zakonom posebno nije predviđeno ograničavanje vlasnika nekretnina u kolnom pristupu svojim nekretninama od strane Javne ustanove. Štoviše, Javna ustanova u ograničavanju prometa pravi razliku između vlasnika nekretnina u ovisnosti o tome imaju li ili nemaju objekt na zemljištu te kojeg je objekt, ako postoji, pravnog statusa što je potpuni nonsens i suprotno je Ustavu Republike Hrvatske i Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Posebno ističemo da je Zaključak o prometovanju opći akt, a opće akte kojima se uređuju pitanja iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne ili regionalne samouprave temeljem Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi donosi predstavničko tijelo građana. Važeći Zaključak je neovlašteno donesen od strane tadašnjeg gradonačelnika koji je za to nenadležan te smo pred više tijela pokrenuli postupke kako bi se navedeni Zaključak ukinuo.
"U pripremi je i tužba"
Nadalje, Javna ustanova dijelu vlasnika poljoprivrednog zemljišta zabranila je dolazak vozilom do svojega zemljišta iako imaju važeću vinjetu Javne ustanove, pravdajući to izostankom odobrenja za zahvat koje izdaje upravno tijelo Splitsko-dalmatinske županije. Pritom JU zahvatom smatra košnju trave ili bilokakve radove na poljoprivrednim parcelama što je potpuni apsurd te odobrenje za takve vrste osnovnih poljoprivrednih radova nije potrebno ni u jednom zaštićenom području u Republici Hrvatskoj, a uvedeno ograničenje u smislu zabrane prolaska nije predviđeno Zakonom o zaštiti prirode. Zbog toga je Udruga upravo ovih dana podnijela tužbu protiv Javne ustanove sa zahtjevom za privremenom mjerom te očekujemo da nadležni sud što hitnije uzme predmet u rad te po žurnom postupku donese privremenu mjeru kojom će vlasnicima omogućiti pristup svojim zemljištima. Kaznene prijave podignute su i protiv odgovornih osoba Marka Pejnovića i Stipe Mušure koji su prekoračili svoje ovlasti, a koje smo prijavili i DORH-u. U pripremi je i tužba u slučaju Sturine, zbog, između ostalog, nelegalnog postavljanja prepreka i rampe na privatnom zemljištu na kojem je odbijen upis Grada Splita u zemljišnu knjigu. Nepovredivost vlasništva zagarantirana je Ustavom Republike Hrvatske.
U odnosu na tvrdnje kako na Marjanu „nama poljoprivrede“ sukladno članku 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, ističemo tumačenje navedenoga članka Ministarstva poljoprivrede u kojem je navedeno da se česticama koje su po načinu uporabe evidentirane kao poljoprivredno zemljište (vrt, vinograd, maslinik, oranica itd.) i nisu obuhvaćene šumskogospodarskom osnovom, raspolaže po odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Činjenica je da južne poljoprivredne parcele na Marjanu (osim nekoliko izdvojenih šumskih područja) nisu dio šumskogospodarske osnove, a u načinu uporabe zemljišta upisane su poljoprivredne kulture te se na navedeno poljoprivredno zemljište odnose i odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Ravnatelj JU namjerno pogrešno tumači izmjene spomenutog zakona u kojem je navedeno da se zemljište koje nije poljoprivredno može privesti poljoprivrednoj proizvodnji sukladno prostornom planu. Nadalje, Rješenjem o proglašenju Park-šume Marjan iz 1964. godine kao i važećim GUP-om Grada Splita, dopušteno je uobičajeno korištenje poljoprivrednih površina na južnim padinama Marjana.
Zakonom o prostornom uređenju i Zakonom o poljoprivrednom zemljištu omogućeno je i planiranje poljoprivrednih površina i unutar administrativnih granica gradova te je tužno da ravnatelj Javne ustanove smatra da su poljoprivredne površine samo za selo. Udruga je izradila analizu poljoprivrednih površina unutar većih gradova te smo utvrdili da u gotovo svakom gradu postoje poljoprivredne površine, a najviše ih je baš u gradu Zagrebu. Tako primjerice poljoprivredne površine možete pronaći u Maksimiru, Donjoj Dubravi i svim zapadnim dijelovima Zagreba. Tu su i sve popularniji urbani vrtovi, a u primorskim gradovima i kultivirani maslinici koji se nalaze izvan građevinskih područja unutar gradova. I što je najvažnije, sve te poljoprivredne površine, pa i dio onih na Marjanu, upisane su u ARKOD koji je službena evidencija poljoprivrednog zemljišta u Republici Hrvatskoj.
"Neka nose na ruke"
Udruga je u iščekivanju odgovora Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije u vezi davanja ili uskraćivanja suglasnosti za Plan upravljanja i Odluku o mjerama zaštite. Oba dokumenta značajno ograničavaju vlasnička prava i onemogućuju korištenje poljoprivrednog zemljišta te su njihovi dijelovi u suprotnosti s više zakona, zbog čega je Udruga podnijela žalbu Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, a u pripremi su tužbe i u tim predmetima protiv Javne ustanove.
Na kraju bismo se posebno osvrnuli na maliciozne tvrdnje ravnatelja JU u kojima tvrdi, citiramo: „Neka oni slobodno imaju svoje pome, kapulu, luk (…). Neka nose na ruke. Jednom će i to sve biti šuma“. Poljoprivredne parcele na južnim padinama, cca 55 hektara, postoje (dokazivo) već preko 300 godina, u privatnome su vlasništvu, nikada nisu niti će biti šuma. Odricanje od vlasništva je i negiranje povijesti naših obitelji te funkcije i tradicije tog prostora. To za nas ne dolazi u obzir, ma tko god sjedio u fotelji ravnatelja Javne ustanove i čija god naređenja provodio".
