Današnji datum podsjeća na jednu od najvećih Hajdukovih pobjeda. Bijeli su 31. svibnja 1981. usred Beograda deklasirali Partizan s 4:0. Bila je to pobjeda koja po svojoj veličini i značaju stoji uz bok onoj antologijskoj od 6:1, kao i čuvenoj Ivićevoj rečenici koju smo bezbroj puta čuli: "Bit ćemo prvi ako nam dozvole."
Nisu nam dozvolili 1976. godine, nakon sramotnog "slučaja Maksimović" i produžene utakmice u Ljubljani koja je trajala dok god Bjeković nije zabio Olimpiji. O tome nam je nedavno pričao i Dražen Mužinić Frfa.
No zato pobjeda protiv Partizana 1981. godine ima posebnu težinu. Hajduk se te sezone dugo tražio. Momčad je prolazila kroz smjenu generacija, a početak prvenstva nije bio lagan. Trener Biće Mladinić u jesen nije imao rezultate kakve je priželjkivao, iako su tada stasali mladi igrači poput Gudelja, Bogdanovića i posebno Zorana Vulića, koji je uz Zlatka Vujovića bio među najboljim strijelcima momčadi.
Potom se iz vojske vratio Ivica Šurjak. Neće mi zamjeriti nitko tko voli Hajduk ako kažem da je riječ o jednoj od najvećih živućih legendi kluba. U tom trenutku bio je među najboljim europskim nogometašima.
Ipak, Šurjak po povratku nije mogao odmah zaigrati za Hajduk. Kao kapetan reprezentacije tadašnje države napustio je vojsku nakon gostovanja u Luxembourgu te, prema pričama iz tog vremena, otišao u Pariz kako bi dogovorio transfer u Paris Saint-Germain. Predsjednik PSG-a Francis Borelli tada je sanjao stvaranje velikog pariškog kluba i u Šurjaku je vidio jednu od ključnih figura tog projekta. Obožavao ga je, a Šurjak je u to vrijeme bio nogometna zvijezda europskog formata, "Messi prije Messija".
Njegov odlazak izazvao je velik skandal u tadašnjem sustavu. Zbog toga je kažnjen četveromjesečnom zabranom igranja za Hajduk te se momčadi priključio tek u proljetnom dijelu prvenstva.
Tog proljeća Šurjak je odigrao 11 utakmica i postigao šest pogodaka. Igrao je na poziciji koju mu je namijenio Biće Mladinić, u srcu veznog reda. Upravo je Mladinić tada pokazao da nije samo veliki nogometni mislilac, nego i vrhunski trener čija je momčad igrala brz, moderan i napadački nogomet.
A onda je došao 31. svibnja 1981.
Na stadionu Partizana Hajduk je odigrao jednu od svojih najvećih utakmica. Bijeli su napadali bez prestanka i potpuno nadigrali domaćina. Nastupili su u sastavu: Simović, Cukrov, Mehmedalić, Gudelj, Primorac, Rožić, Zlatko Vujović, Bogdanović, Zoran Vujović, Šalov i Šurjak. U igru su još ulazili Nižetić i Luketin.
Strijelci su bili Gudelj, Zoran Vujović i Ivica Šurjak. Na kraju susreta čak je i beogradska publika pljeskom pozdravila Šurjaka, kojemu inače nije bila sklona jer ga je godinama doživljavala kao konkurenciju svom ljubimcu Draganu Džajiću.
Nedugo nakon toga Šurjak je otišao u Paris Saint-Germain. Ostala su sjećanja na jednog od najvećih igrača koje je Hajduk ikada imao i na generaciju koja je obilježila jedno vrijeme.
Zanimljivo, ovo prisjećanje dolazi upravo u trenutku kada je njegov Paris Saint-Germain ponovno osvojio Ligu prvaka.
Čestitamo, Šuro. Veliki naš Šuro.
