Michele Šego (24) se na Veliki petak vraća u Varaždin na Stadion Anđelka Herjavca, ali u dresu Hajduka. U baroknom je gradu stekao epitet ponajboljeg krilnog napadača lige, i to s pravom. Radio je razliku svakim potezom, izgledao je moćno i nezaustavljivo. Na Poljudu su za to vrijeme muku mučili s krilima, a logično je da im je za oko zapeo njihov bivši igrač, prenose SN.
Šego je tada imao sve što je moglo i još uvijek može riješiti dugogodišnje probleme Bijelih u napadu. Te karakteristike podrazumijevaju hitrinu, okomitost, snagu i efikasnost. Sve ono što Hajduk nikako nije mogao pronaći.
I trajala je tjednima ta priča, zapravo još tamo od studenog, prosinca prošle godine. Baš je 3. studenog Šego detonirao bombu koju Lovre Kalinić na vratima Hajduka nije mogao zaustaviti, a to je bio jedini pogodak na susretu i Varaždin je osvojio tri boda.
Tada je govorio Nikola Šafarić kako je 24-godišnjak najbolji krilni napadač lige. I imala je ta priča podlogu jer je kasnije Šego proglašen najboljim igračem studenog, a odnio je i titulu u rubrici gol mjeseca. Već je tada zanimanje Bijelih postojalo, a u prosincu je Šego nastupio u Kaštelima, mjestu nedaleko od Splita, na humanitarnom turniru koji je nešto nalik legendarnom "4 kafića". I tada je na temu Hajduka izjavio kako se zna kome njegovo srce pripada, ali "tko zna što nosi budućnost".
A donijela je to da su ubrzo krenuli pregovori Varaždina i Hajduka oko transfera na Poljud. Jasno, nakon toga druga opcija za Šegu nije postojala. On je svim silama htio kući, a pregovori su se odužili zbog modela kupnje, odštete...
Gennaro Gattuso jedva je čekao takvog igrača u svom kadru i silno ga je želio. Šego je za zimski rok bio meta broj jedan. Otegla se ta priča sve do posljednjeg tjedna priprema, kada je veliko pojačanje, kako ga se tituliralo, sletjelo na Poljud. Potpisao je ugovor do 2028. godine i njegovoj sreći nije bilo kraja.
Odmah se, očekivano, potegnula priča kako bi Šego trebao biti nositelj igre bijelih uz Marka Livaju. I ta je priča bila potkrijepljena statistikom od osam golova i asistencija u 18 nastupa u jesenskom dijelu prvenstva. No, po dolasku na Poljud, baš uoči utakmice protiv Slaven Belupa, dogodio mu se peh i viroza ga je s terena odvojila neko vrijeme.
- Baš mi je žao zbog Šege jer je prije Belupa odradio tri-četiri top treninga - govorio je tada trener Hajduka.
Propustio je Šego remi protiv Belupa i poraz protiv Lokomotive, a vrijeme za povratnički debi je stiglo baš protiv Varaždina na Poljudu. I odmah je Šego izborio jedanaesterac koji je realizirao Marko Livaja. Sudjelovao je potom i u golovima protiv Osijeka i Dinama, a za sada na kontu ima tri asistencije u devet hajdučkih nastupa.
Posljednja dva susreta je počeo na klupi, a startao je Roko Brajković. Još se Šego nije upisao u strijelce, a dojam je kako u Hajduku njegove karakteristike slabije dolaze do izražaja. Možda je takav epilog i očekivan obzirom na to da je u Varaždinu bio potrošač lopti, a na Poljudu ipak tu ulogu ima Livaja, kojemu je Šego trebao biti potpora. Za sada nije tako, a čini se iz svega viđenog kako njegove karakteristike i nisu baš iskorištene.
Šegi treba otvoreni teren, prostor, a toga u bijelom dresu za sada baš i nema. Bijeli protiv svih ekipa imaju posjed, a prostora je malo jer se moraju razbiti bunkeri, odnosno niski blokovi. Uslijed nekoliko lošijih izvedbi došlo je kod Šege i do pada samopouzdanja, a zimus je taj segment kod njega bio na vrhuncu. U Koprivnici je, recimo, neke lopte izgubio, a javno ga je spomenuo i Gennaro Gattuso rekavši kako "Nije iskorišten prostor koji se Šegi otvarao jer je on izgubio 5-6 lopti."
Protiv Lokomotive je također startao Brajković, a Šego ušao u 55. minuti i opet nije to bilo to. Neprimjetan je bio krilni napadač, ali je situacija bila takva da je Hajduk imao igrača manje pa se to donekle može i razumjeti. Više, zapravo, intrigiraju riječi Gattusa koji je uoči tog susreta opet pričao o Šegi.
