Rijetko tko od naših čitatelja nije čuo za Kristinu Mandarinu, najpoznatiju prodavačicu neretvanske mandarine. No, jeste li se ikad zapitali kako mandarina s neretvanskih polja dođe u njene ruke? Upravo će vam to otkriti reportaža, koje se ni Plodovi zemlje, u udarnom terminu, ne bi posramili.
Neretvani u Slavonskom Brodu
Kada vam kažemo kako vrijedne ruke berača i beračice u jednome danu znaju ubrati i do tonu sočnih agruma, sigurno nećete ostati ravnodušni.
No, krenimo redom. Jučer su nas na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu ugostili Hrvoje i Jasmina Sršen. Našli smo se s domaćinima na samom ušću rijeke Neretve i to u ranu zoru, već u 6 i 45. Uz domaćine, tu je bilo i nekoliko grupa berača i beračica koje su se u Dolinu Neretve dovezle kako bi pošteno zaradili svoju dnevnicu. Hrvoje ih je rasporedio na različite lokacije i berba je počela oko sedam sati.
- Evo nam je u planu ubrati osam do deset tona, to ćemo voziti na otkup u Opuzen, a idućeg će nam dana iste ekipe nabrati barem sedam tona kako bismo mandarinu mogli voziti u Slavonski Brod gdje već petu godinu zaredom prodajemo - otkrio nam je naš domaćin.
Makar nisu atraktivni izgledom kao spomenuta prodavačica s početka reportaže, Hrvoje i njegov otac Petar su se prije pet godina, kada je Europska unija stavila embargo na izvoz svojih proizvoda u Rusiju, odlučili na kupovinu kamiona i odlazak u Slavoniju. Budući su, nit’ krivi nit’ dužni, izgubili sigurno tržište na koje su preko otkupljivača plasirali svoje proizvode, valjalo se promptno snaći. Kupili su stari kamion, Hrvoje je položio potrebnu vozačku kategoriju, a iskusni lisac Petar se pobrinuo naći tržište. Izbor je pao na šesti grad po veličini u Hrvatskoj. I tako se otprilike jednom tjedno Sršeni odvezu za Slavonski Brod gdje, u pet do sedam dana, prodaju oko sedam do osam tona slasnih mandarina.
Bez pomoći berača i beračica ne bi se moglo...
Kako bi što manje vremena izgubili na branju Sršeni moraju tražiti pomoć sa strane. Zato im u ispomoć priskaču berači iz okolnih mjesta i Hercegovine.
Jučer su u Dolini Neretve kod naših domaćina brale četiri ekipe: iz Vrgorca, Mostara, Višića pokraj Čapljine i Bobanova Sela.
Dok su se beračice iz Vrgorca i Višića skrivale od fotoaparata, za razgovor i fotografiranje su više nego raspoložene bile beračice iz Bobanova Sela pokraj Stoca.
Nikolina Čečura nam je tako otkrila da joj je ovo peta godina otkako dolazi na dnevnice u dolinu Neretve.
- Joj, ne pitajte me kako je, zna biti strašno naporno. Beremo svakim danom osim nedjeljom i ako pada kiša. Dižemo se oko 4 ujutro. Spremimo se i krenemo put Ušća Neretve. Treba nam po sat vremena u svakom pravcu, tako da samo na put potrošimo dva sata. Koji put se na granici po pola sata čeka prelazak. Ja svoju grupu vozim, tako da na povratku jedva oči držim otvorene. Kada dođemo kući, prijatelji me dozivaju da izađem, ali budem toliko umorna da samo nešto pojedem i zaspem kako bi se ujutro mogla probuditi na vrijeme.
Nećemo je ovako nikako udati - nadovezala se u šali njena tetka Vera Akrapović. Kazivala nam još kako su za vrijeme rata izbjegli iz Zenice u blizinu Stoca te kako nije lako biti beračica mandarina. No, još nam je na to dodala kako im je ovo dobar izvor prihoda i kako se ovim misli baviti dok god je zdravlje služi i dok je čestiti Neretvani trebaju.
U njihovoj blizini je bila i vesela ekipa iz Mostara. Mladi studenti ekonomije i prava: Ivana, Dario, Ante i Benjamin. Oni su svoj jesenski džeparac uglavnom zarađivali u branju mandarina.
Korejska nacionalna televizija nastavlja turneju po Dalmaciji: Posjetili Blace, Trn i Mihalj
- Zadovoljni smo, često nas Neretvani zovu na branje. Nama je dnevnica od 250 kuna odlična. Kada nam obveze na fakultetu dozvoljavaju, odazovemo se i dođemo brati. Meni je ovo jedanaesti put da sam u mandarinama ove sezone. Prvi put sam brala 2016. godine, svidjelo mi se i od tada svaku jesen dolazim. Nemamo problema s prolaskom granice, makar je korona usporila prelazak, tako da se umjesto sat i pol koji put znamo voziti do Mostara puno duže.
Na naš se razgovor nadovezuje Benjamin.
- Dajte, napišite kako je dnevnica dobra ali da je još bar 50 kuna viša pa da zaokružimo na 40 KM, bila bi izvrsna. Domaćin nam uvijek da za gorivo, ako guramo na kolicima gajbe do kamiona znamo dobiti koju kunu više, ali kažem, da je još 50 kuna na sve to, ne bi škodilo.
Ostavili smo tako u zbrajanju i oduzimanju naše studente i vratili se domaćinima.
- Ova sezona je dobra, no da ne vozimo u Slavoniju ne bismo imali velike koristi od svega ovoga. Ovdašnji nam otkup pomogne da pokrijemo troškove berača i uloga u same nasade - kazivao nam je Hrvoje.
Nije sve tako idealno kako se na prvi pogled čini...
Hrvoje nam je bio otkrio kako današnja berba ide prema planu: - Današnje grupe su zbilja dobre, znalo se dogoditi da nam dođu zabušanti, koje platiš jednako kao i ove vrijedne, ali ih onda više nikad ne zoveš nazad.
U razgovor se ubacio prezimenjak Sršenovih, iz sela Trna, koji je bio došao tražiti pouzdane berače.
- Istina je što Hrvoje kazuje. Ja sam 500 bresaka i nektarina prije nekoliko godina posjekao. Vjerujte mi da ću isto napraviti s mandarinama. Ja sebi ne želim život pomorca bez broda, kakvoga vode Hrvoje i Petar. Je li sramotno da na kilo mandarine, kada poplaćam sve, meni ne ostane ništa. Dobro ste čuli, ništa! Da vam ne govorim kako nas potkradaju za kilažu na otkupnim stanicama. Tamo nema nikakve kontrole, pišu kilažu i otpad kako im se prohtije. Ova vam je berba postala sve, samo ne unosan posao - nadovezao se Ante Sršen, kojega cijela Dolina Neretve znade kao opuzenskog Maradonu. Ante, umirovljeni nogometaš, koji broji najviše nastupa za opuzenskog Neretvanca i koji ima nasade mandarina se bio došao dogovoriti s beračima oko rasporeda branja. Strah ga je bilo kiše i lošeg vremena pa da mu se berba nepotrebno ne oduži.
- Muku mučimo s beračima, da nema ljudi iz Hercegovine i Vrgorca koji su nam voljni pomoći, pola uroda bi nam propalo. Srećom, uvijek se nađe neka od stotinjak ekipa koje se rotiraju, tako da se sve obere na vrijeme - za kraj je bio dodao Hrvojev otac Petar.
Kako bi se berba privela za dana kraju, jučer su i vaši su reporteri zasukali rukave te na koncu pomogli da se obere nešto više od osam tona mandarina. Ljubazni su nam se domaćini odužili tako što su nam auto napunili žutom delicijom te su nas pozvali da se vratimo na ljeto kada će nas gozbiti neretvanskim brudetom od žaba. Budući nama ne treba kazati dva puta, vjerni naši čitatelji, očekujte reportažu s daleko poznate neretvanske brudetijade...
