Splitska glazbena scena oduvijek je bila bogata i raznolika. Brojni talentirani hrvatski glazbenici svoje prve korake započeli su potpuno spontano u svome gradu, u gradu podno Marjana koji je iznjedrio generacije kvalitetnih glazbenih umjetnika.

Možda će takvi u skoroj budućnosti biti i mladi članovi splitskog alternativnog benda „La Volpe“ koji djeluje već šest godina i bilježi brojne nastupe, čak i van granica naše domovine. Nedavno su premijerno predstavili svoj novi glazbeni uradak, a uskoro pripremaju izdati album.

Povodom toga razgovarali smo s Marinom Vrcom, jednim od istaknutijih članova i osnivača ovog benda.

Marino nam je rekao da je uključen u ovakav kreativni proces od malih nogu. Gitaru je počeo svirati tek sa 16 godina, ali je u djetinjstvu dosta pisao. Do sada je bio u nekoliko srednjoškolskih bendova, ali splitski „La Volpe“ bend prvi mu je ozbiljni glazbeni projekt, otkriva nam.

Tko ste vi, malo nam predstavi mladi splitski bend „La Volpe“?

– Okupili smo se prije nekih šest godina. Sadašnji bubnjar Luka Donadini, bivši basist Toni Šimunđa i ja. Bili smo kratko u nekom cover bandu godinu prije, a kad sam ih pitao imaju li volje raditi neke autorske stvari uzbuđeno su pristali. Toni je napustio bend nekih godinu nakon, otišao je studirati u Rijeku. Umjesto njega na poziciju bas gitare je došao naš Role. Roko Zanze je imao samo 16 godina i već nakon dva tjedna u bendu je imao svoj prvi koncert. Reklo bi se, vatreno krštenje. Prije dvije godine došao je i posljednji dio mozaika, Karlo Topić koji je preuzeo lead gitaru, synth i back vokale.

Gdje ste do sada bilježili nastupe i koliko često imate uživo svirke, odnosno koncerte?

– Što se live nastupa tiče, mislim da ih imamo oko 60. U nekom trenutku sam prestao brojati. Najljepše uspomene nas vežu uz male klubove i udruge koje te ugoste kao da si Rolling Stones. Rockatansky Makarska i Vlajter Ego Benkovac su nam nekako ostali srcu najbliži, ali smo se također jako dobro proveli u Sarajevu, Bihaću i Jablanici. Priznajem da smo prije raznih svirki dosta stigmatizirali Bosnu, ali ti gradovi usred nesređene pustoši znaju imati alternativno srce koje tiho, ali snažno kuca.

Vaši bitniji nastupi, što nam možete posebno izdvojiti?

– Od bitnijih nastupa definitivno prvo mjesto nosi INmusic 2017, finala HGFa, WH festa, ZSŽ, ali i dvije svirke kod Domagoja Mijića na HRT radiju.

Imate li neke diskografske albume i radite li trenutno na nekim novim singlovima i albumima?

– Po pitanju diskografije imamo demo album iz 2017 Way Away koji nosi 11 nama vrlo dragih stvari koje nažalost nisu ni produkcijski ni po pitanju performansa na razini s kojom se mi sada možemo zadovoljiti. Trenutno radimo na novom albumu Picaresque s kojeg imamo četiri singlea vani, bit će ih još pet. Snimali smo kod Jana Ivelića koji nam je prvi susjed u prostoru u kojem sviramo (čitaj živimo), produkciju je radio Nikola Džaja i Antonino Šimić iz Greenwood Studia.

„Tiffany“ je vaša nova pjesma koju ste premijerno izdali. Reci nam kako je došlo do te ideje? Ima li ta pjesma neku svoju posebnu priču, odnosno specifičnu pozadinu?

– „Tiffany“ je kao što smo spomenuli četvrti singl s novog albuma. Tekst priča priču o modernom odnosu koji ne dolazi do konkretnog prekida nego polako jenjava i nestaje. Tu istu priču smo prenijeli u video spot gdje našu protagonisticu muči svakodnevica i sivilo, te kako vokal kao narator prepričava; samo želi leći u krevet sa „Tiffany“ i zaboraviti na sve. Što se samog music videa tiče, snimamo ga je i montirao Stipe Ninčević, ja sam ga režirao i osmislio.

Planovi za budućnosti?

– Gledajući u budućnost mi kao alternativni bend koji pjeva na engleski od Hrvatske nemamo prevelika očekivanja. Uživamo u ovome što radimo i dok imamo volje snimat ćemo pjesme, spotove i albume.

Na što ste posebno ponosni u svome glazbenom stvaralaštvu?

– Do sada se ponosimo time što smo do svih postignuća došli sami, bez velikog postotka vanjskih faktora. Izuzetci su Domagoj Mijić s radio Splita, Nina s Cenera, još nekoliko dobrih duhova s radio emisija i online portala koji nam daju nešto prostora da se malo više čuje naš rad. I more prijatelja koji su na svakoj svirci. Ne bi ih mijenjali ni za more piva.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime