Splitski će HNK 21.6. biti pozornica multimedijalnog spektakla „The Stranger Within“ pod autorstvom i produkcijom Mirka Škarice. Višestruko nagrađivani mladi harmonikaš iz Duća koji je glazbeni zanat usavršio na studijima u Bratislavi i Londonu svojim djelovanjem pokušava popularizirati harmoniku ne samo kao zabavni, nego i virtuozan klasični instrument. Sjajne skladbe i orkestracije Predraga Radisavljevića i režija Cristiana Jean-Michela Jalžečića sljubit će se u „Nešto ambiciozno i dosad neviđeno, ali ne smijem sve otkriti“, uzbuđeno govori Mirko Škarica uoči posljednjih proba s Crnogorskim orkestrom mladih i dirigentom Vetonom Marevcijem.
Vaš je glazbeni put krenuo u Omišu i Makarskoj, no po završetku srednje škole otisnuli ste se u inozemstvo. Jesu li Vaši glazbeni planovi oduvijek išli u tome smjeru?
Uvijek kažem da se moj otac nadao da ću se, kao harmonikaš, pronaći u zabavnoj glazbi, ali u duši sam bio klasičar. Što se studija tiče, tri sam godine studirao u Bratislavi, a sljedeće dvije godine na Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Londonu. To je bio okvirni plan, a hodu su se konkretizirali detalji. Ciljano sam išao na akademiju u Bratislavi zbog profesora harmonike koji je jedan od najcjenjenijih u Europi i ima odličnu reputaciju, a glazbena je akademija u Londonu jedna od najboljih na svijetu pa je to bio logičan put u želji za napretkom i popularizacijom ovog predivnog instrumenta.
Istaknuli ste da je projekt „The Stranger Within“ koji ćete praizvesti u splitskom HNK-u multistilska priča. Jeste li te moderne žanrovske i stilske preferencije stekli tijekom obrazovanja u inozemstvu?
Odavno sam imao ideju za stvaranje nečega sličnog ovome projektu, to je jako dugo tinjalo u meni, i tijekom srednje škole i preddiplomskog studija u Bratislavi, a u London sam išao ciljano s mišlju da je to mnogo otvorenije tržište s vrlo širokim pogledima na umjetnost te se na akademiji radi mnogo multimedijalnih projekata. Ondje sam imao priliku sudjelovati u velikim projektima koji se opiru smještanju u strogo određene kategorije, što mi je svakako pomoglo u smjeru razmišljanja.
„The Stranger Within“ time se vjerojatno otklanja od klasičnih shvaćanja žanrova?
Tako je, teško ga je uklopiti u „ladicu“ jer ovaj projekt objedinjuje mnogo šarolikih dijelova – nije drama jer nema glumce, ali s druge strane uočavamo jasan narativ, bez apstrahiranja. Priča je vrlo konkretna, s jasnom dramatskom strukturom, a ispričana je kroz glazbu, animaciju, naraciju i ples.
Koji biste dio projekta istaknuli kao posebno atraktivan?
Arhipelag Gulag. To je središnja skladba koju je napisao ruski kompozitor Viktor Vlasov, a inspirirana je zapisima ruskog pisca Aleksandra Solženjicina koji je i sam bio zatvorenik u gulagu. Njegova iskustva daju filozofsku pozadinu razmišljanja što je to u ljudima koji omogućavaju takve strahote prema drugima. On nije radio razliku među ljudima koji su zagovaratelji opasnih sistema, inspirirao ga je običan čovjek kao što smo ja i vi i kakve okolnosti dovode do toga da ljudi postanu sposobni raditi grozote. Zanima nas utjecaj zla na čovjekovo djelovanje, to je ono čime se ova izvedba bavi. Iako ovaj dio sugerira propitivanje mračne strane čovjeka i društva, nadam se da će kraj djelovati kao katarza.
Pozadina je, dakle, psihološka, bavite se identitetskim pitanjima?
Tako je. Identitet je svijet beskrajnih mogućnosti, ali i opasnosti.
Kako ste izabrali naslov projekta?
„The Stranger Within“ bio je moj izbor, a odnosi se na arhetip sjene, koncept koji je uveo Carl Gustav Jung i koji je direktno povezan s ovom tematikom. Intrigira me pitanje o tamnoj strani naše osobnosti. Propituje se kako naivan pogled na ljudsku prirodu i nesuočavanje s tom sjenom u nama, ali i egzistencijalni vakuum koji nastaje u društvu, mogu dovesti do toga da su ljudi podložni manipulacijama, primjerice države, totalitarističkih vođa i općenito zla. Ne bih to nazvao političkim pitanjima, ali kroz prizmu povijesnih katastrofa govori se o psihološkoj i duhovnoj dimenziji u ljudima, a sve je ostalo samo kontekst.
Tu se očituju neki moji interesi, teme o kojima sam čitao, a htio sam i multimedijalni koncept te način da se harmonika i klasična glazba približe publici. Kad sam razmišljao o tematici priče i kako sve ukomponirati u smislenu cjelinu, shvatio sam da će se filozofska pozadina pretočiti u umjetničku priču.
Kako ste se umrežili sa suradnicima u projektu koji se protežu od Kanade i Brazila pa sve do naših prostora?
Suradnike izvan naših prostora upoznao sam za vrijeme studija u Londonu. Ilustrator, Brazilac Eduardo Rosa, moj je prijatelj koji radi velikoj kompaniji u Londonu koja se bavi animacijom, a u ovom ju je projektu oživjela Jelena Prljević. Kanađanin Jonathan Pageau poznati je intelektualac koji se bavi sličnom tematikom kao i čitav naš koncept, on nam je osobito pomogao sa simbolikom u animaciji, a napisao je i jedan umjetnički tekst koji će biti dio programske knjižice. Naravno, ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez glazbenih producenata Predraga Radisavljevića i Tamare Rajinac te snimatelja i asistenta glazbene produkcije, Đorđa Markovića. Crnogorskim orkestrom mladih ravnat će maestro Veton Marevci, a ne zna se tko je od nas uzbuđeniji zbog ove izvedbe, većini je ovo prva suradnja ovoga tipa i jedva čekamo nastup u utorak, ali i reprizu na Splitskom ljetu.
Maestro Marevci istaknuo je da genijalna Radisavljevićeva partitura zahtijeva gotovo znanstveno-matematički pristup zbog čestih promjena tempa i stilova. Dojam je da „The Stranger Within“ ni u jednom svom aspektu neće igrati na sigurno.
Slažem se i vjerujem da ćete to isto mišljenje imati i nakon izvedbe. Svi su aspekti ovog umjetničkog djela vrlo ambiciozni. Jednostavno je – ako ne riskiramo s ovakvim idejama, nećemo ni profitirati u očima publike.
Kakve reakcije očekujete od publike?
Vjerujem da će publika shvatiti našu interpretaciju i da će se njihova razmišljanja poklopiti s razmišljanjima svih nas koji smo sudjelovali u procesu stvaranja. „The Stranger Within“ jako je dugo i pomno promišljan i planiran, od početka smo imali publiku u vidu. Nadamo se dobrim reakcijama jer ovo je zanimljiv projekt, žanrovski drugačiji, a glazbeno vrlo atraktivan. Vjerujem da je omjer svih tih sastavnica dobro doziran i nadam se da će to biti prepoznato i u praksi izgledati kako se nadamo. Dat ćemo sve od sebe.
