Zoran Milanović danas je u sklopu kampanje za predsjedničke izbore posjetio i Split. To je bila prilika za razgovor s njim o 'modernoj' Hrvatskoj koju on zagovara, želji i strašću da bude izabran za predsjednika države, ali i o tome kakvo mišljenje ima o aktualnoj predsjednici kao i o temi koja je uzburkala strasti proteklih dana – Hajduku kao Titovom omiljenom klubu.
Odmah na početku je upitan o izjavi koju je dao prije nekoliko dana, kada je rekao da je Hajduk bio omiljeni Titov klub.
- To je istina. Ne vidim zašto bi s tim itko imao problema. Ja nisam navijao za Hajduk, kad sam navijao za klubove, zato što je to bio Titov omiljeni klub, to mi je možda mogao biti razlog da ne navijam za Hajduk. Danas nam se pričaju besmislice, provodi se memoricid prema onome što smo živjeli i što pamtimo. Nije bilo savršeno, bilo je pogrešno, bilo je ljudski. Sve što sam htio reći na ovu temu sam već rekao - započeo je Milanović.
Kaže da nije razmišljao o glasovima koji bi mogli biti vezani za tu temu.
– Nisam razmišljao o glasovima u Splitu ili Rijeci. Rekao sam istinu kojom se ide na neistinu koja se plasira s druge strane, kojom se želi podijeliti ljude. Hajduk je bio takav kakav je bio, - rekao je.
– Hajduk je bio hrvatski klub, ali je imao i petokraku u dobru, imao ju je na prsima, mogao si se nabosti na nju, ali tako je bilo, neka ljudi znaju, - zaključio je Milanović.
Jeste li kandidat ljevice?
- Kandidat moderne Hrvatske. Ljevica je malo zastarjelo, ali u svakom slučaju nisam kandidat rigidne desnice i desnice. Moji stavovi su moderni, liberalni u smislu da su slobodarski; za zaštitu prava manjina, žena. To se zna, to sam ja, ništa se tu nije promijenilo.
Dakle moderna Hrvatska?
- Da, a to nije lako. Biti moderan znali istraživati i donositi odluke, ići naprijed, poduzimati nešto, nadati se.
Zašto ste se kandidirali za predsjednika države?
- Želja, strast.
Kolike su predsjedničke ovlasti u Hrvatskoj?
- Za stabilnu i konstruktivnu osobu dovoljno velike. Najveće 'oružje' predsjednika je govor, da ga se ozbiljno shvati to što kaže, a ne kao klauna. Jasni stavovi i spremnost da se u svakom trenutku o problemima razgovara i da se ne bude perfidan prema ijednoj Vladi pa tako i prema ovoj Vladi koja ne radi svoj posao.
Može li predsjednik države zapravo išta promijeniti u zemlji na temelju aktualnih ovlasti?
- Na temelju aktualnih ovlasti ne, ali na temelju garda, stava i karaktera može jako puno promijeniti.
Treba li predsjednik imati veće ovlasti?
- Ne. To je grabež, put u tiraniju. Ako netko želi veće ovlasti jer je on ili ona došla i sada će biti drugačije, mora objasniti zašto. Zašto želi kontrolu nad novcem osim ako netko želi veća formalna prava da nešto predloži,. Ja ću za predsjednika Vrhovnog suda predložiti Elliota Nessa, to je to što predsjednik može. Ako želi veće ovlasti, mora objasniti zašto i koji interes se krije iza toga jer tu si u poziciji da pogoduješ. Znamo kako je to izgledalo 90-ih u vrijeme Franje Tuđmana i HDZ-a, to je bila privatna država. Jesam smio reći privatna? Bila je dizajnirana kao poluprivatna, u interesu jedne stranke, zuluma kojega su provodili i prema javnom novcu. To je slika, nažalost, i to se slika potezom kista nastavlja već 30 godina.
Kada ćete objaviti program?
- Ja upozoravam da svi oni koji objavljuju te tzv. programe s obzirom na prirodu posla objavljuju ih samo da prevare ljude. Da objavim sve ono što imam reći,a govorim, kada su u pitanju opće društvene teme, vanjska politika, reputacija i ponos Hrvatske, obrana, kada su u pitanju bezumne i koruptivne nabavke u sustavu obrane, ima tu dosta tema ali to je premalo što bi stalo u nešto što bi se pretenciozno nazvalo program s kojim ljudima prodaješ maglu.
Kako ocjenjujete dosadašnji tijek kampanje?
- Nije ovo kampanaj, ovo je pretkampanja. Kampanja će krenuti kada Vlada točno izračuna koji datum i koja nanoseknuda joj odgovara da bude što više ovih u zemlji, a oni iznad zemlje, onda će početi kampanja koja je u stvari jedan gluhi tunel. Nikoga se neće čuti, skupljat će se potpisi, reklamirat će se… Ovo je sada kampanja i ja u toj kampanji idem po Hrvatskoj i razgovaram s ljudima, dostupan sam. Kod ljudi koji razmišljaju kao ja, koji se ne boje istine i koji su svjesni kompleksnosti svoje i nacionalne povijesti, to može biti samo plus. Oni koji prodaju maglu, prodavat će maglu, jesen je.
Hoćete li ići u Bosnu i Hercegovinu?
- Nažalost, ne. Tamo su hrvatski birači, po Ustavu je tako, ali poznati su moji stavovi o tome i kad sam odlazio tamo tijekom premijerskog mandata nisam išao po novac i po glasove nego sam vašim novcem, hrvatskim javnim novcem koji je bio precizno apliciran. Dolazio sam s porukom glasove ne trebam, s listom ne konkuriram, dakle, na vas ne računam kao na birače, ali možete računati na mene kao premijera. To mogu reći i sada. Ali, ići voditi aktivnu kampanju u drugu državu smatram nemoralnim, čak i opasnim.
Koliko ćete moći utjecati na vanjsku politiku, s obzirom na to da je predsjednik sukreator te politike?
- Tako piše u Ustavu, kao i mnoge stvari koje su nedorečene. Nije jasno što to znači da sukreiraju. Ja ću u svakom slučaju biti vrlo jasan, po potrebi i glasan, neću lupati šakom o stol, jer je vrijeme šaketanja u mom životu prošlo, ako ga je ikada bilo, bilo je u prikladnom uzrastu. Govorit ću o stvarima u koje vjerujem i znam jer imam ogromno iskustvo. Stjecao sam ga i akademski, ali i u praksi. Znanje imam, ali imam li razumijevanje, e to je sad politička čarolija u koju ljudi moraju povjerovati, ne nasjesti: jesam li ja bolji kandidat od predsjednice ili drugog kandidata HDZ-a koji ima karijeru kakvu ima. To znači jasno i glasno iznositi stavove i ne biti pakostan prema Vladi, ne raditi ovakve psine kao što se sada radi da se stalno promatra oportunistički 'gdje ja mogu nešto sitno zgrabiti za sebe'. I govoriti što misliš da ljudi žele reći, ja se tako ponašati neću pa i kada su u pitanju banalne stvari kao što su i grbovi nogometnih klubova. Sve je to lijepo, ali je to samo zabava.
Kako sada izgleda Hrvatska?
- Rastrojeno, zato što ima ljude u vrhu vlasti koji se ponašaju pomalo rastrojeno. Imamo situaciju da tjednima traje nepotrebno štrajk u školama. Ponovit ću to, jer ispada da sam kao premijer, kada smo naslijedili zemlju bez novca i rekao da trenutno nemamo uvjete za povećanje plaća, ali da tražimo uvjete da ne otpuštamo ljude, ne smijem komentirati. Pet godina kasnije, kako se mijenjaju financijski uvjeti, ja mijenjam stav jer sad novca ima za opravdane zahtjeve. Zašto predsjednik Vlade vodi privatni rat sa sindikatima, na potpuno osobnoj razini? Da bi sad ispalo da ima 2% za povećanje osnovice. Tko to uopće može više pratiti? Jučer nije bilo, sad ima. To ti nije privatna država, to zahtijeva puno veću odgovornost i barem malo pristojnosti koja je navodno meni nedostajala, a ja sam ipak pazio na ključne stvari. O tome što priča predsjednica, vidimo. Dođeš i izvrijeđaš cijelu jednu sredinu, izmišljaš stvari o nogometnom klubu za kojeg su navijali i mnogi iz moje obitelji jer su iz Rijeke.
Što mislite o izjavi frizerke predsjednice koja je brojala krvna zrnca Škorinoj supruzi?
- Ja sam prije pet godina rekao da neki ljudi imaju nevjerojatan talent za birati najlošije društvo i biti okruženi okruže polusvijetom. Naprosto se lijepe za njih. Neki su ljudi kao teflon, sve sklizne, a neki su kao ljepljiva traka. Nažalost, imamo predsjednicu koja sustavno, nepogrešivo, kozmičkim instinktom bira isključivo loše društvo, u Hrvatskoj ili u inozemstvu. Njoj su najbolji partneri ljudi o kojima ja u međunarodnim odnosima imam najniže mišljenje, odnosno niže nego o ostalima.
Očito nemamo isti sustav vrijednosti, moj je otvorena, moderna, liberalna Hrvatska tamo gdje može i treba biti u potrazi za novim šansama, ali svjesna svoga identiteta. I drugo, država u kojoj se ne provodi memocid. Dakle, fućka se meni za Jugoslaviju, ali očito je predsjednica najveća jugonostalgičarka jer ne prestaje pričati o njoj. Konstantno joj je to tema, kako je bilo, bilo je, nemojmo lagati. Bilo je tako da si preživio, sad se živi i mnogi koji su tada bili slizani s vlašću, prvenstveno u HDZ-u, danas glumataju da nisu imali taj život i da nisu živjeli u tom vremenu. Ja sam prema tom vremenu bio indiferentan.
Kako ocjenjujte mandat predsjednice RH KGK?
- Neću davati nekakav opći kišobran komentar, jasno je što mislim o tome i u čemu bih ja bio drugačiji i bolji.
Što je sa sučeljavanjima? Hoće li ih biti?
- Ja sam prije mjesec dana rekao da sam spreman za debatu. Stalno pokušavam govoriti 'debata', a onda i meni povremeno izleti 'sučeljavanje' što je goveđa terminologija i mene čudi što televizije s nacionalnom koncesijom ne inzistiraju na tome i izvrše pritisak na kandidata, pa onoga tko se ne odazove prikažu kao foliranta, varalicu. Ja sam uvijek za određeni broj debata prije kampanje kada će biti više kandidata. To gubi smisao, ali pristojno je doći i tada. Televizijske kuće mogu sada, ja ih pitam zašto šute, boje li se koga? Da vidimo kako će reagirati aktualna predsjednica po treći put. Reći će da sam običan građanin, što je meni kompliment, ali je jasno da sam ja kandidat za predsjednika i da sam bivši premijer, ne moraš me voljeti, možeš me mrziti, ali da je to relevantan razgovor za javnost.
O brzoj cesti Split - Omiš se govori godinama, niti za SDP-ove vlasti nije se ništa napravilo po tom pitanju. Mislite li išta napraviti na temu ako postanete predsjednik?
- Ja sam za tu izgradnju da se realizira što prije ali se ne mogu petljati u posao Vlade. Ja znam što je moja Vlada ostavila iza sebe, do koje faze je dovela projekt Trogirskog mosta kojemu je već dodijeljen ugovor ali je nažalost tvrtka bankrotirala i to je druga stvar tako da se to malo odužilo. Znam što je napravljeno i za Pelješki most i za niz drugih infrastrukturnih projekata, konkretno ja navijam za ovo kao i vi.
Migranti su sve češće i na granicama Hrvatske u Dalmaciji. Vidite li to kao sigurnosni problem?
- Nema opasnosti, ali ima razloga da se to tretira ozbiljno. Nije više 2015. kada smo bili suočeni sa suočeni s morem ljudi, obiteljima. To se nije moglo rješavati divljački kao što je to zagovarala predsjednica i Andrija Hebrang. Međutim, danas je situacija drugačija. Ovi ljudi koji dolaze danas dolaze u Bosnu i Hercegovinu temeljem vrlo liberalnog odnosno nepostojećeg režima; oni slete avionom u BiH i onda dođu do granice s Hrvatskom gdje očekuju da ih se primi npr. u Munchen. To je malo delikatnije pitanje, to baš nije ljudsko pravo. Ti ljudi možda dolaze s prostora u kojima su ugroženi ali oni su došavši u BiH već sletjeli u državu u kojoj su egzistencijalno sigurni. Kažem, ne postoji posebno ljudsko pravo da odeš u najbogatiju i najuređeniju zemlju na svijetu.
Nisam populist, situacija nije ista kao 2015.godine. Tada je bila prvorazredna biblijska humanitarna kroza, ovo sada je igra pokušaja i pogreške. Ti ljudi pokušavaju doći u Zapadnu Europu preko Hrvatske koja je tu prva država EU, koja još uvijek nije u Schengenu ali kao da je.
Vratimo se još malo na nogomet. Odnosi HNS-a i Hajduka nisu idilični. Kako gledate na razvoj situacije i za koga navijate?
- Znam i ne bih se u to petljao. Navijao sam za Hajduk, sada trenutno navijam samo za hrvatsku reprezentaciju. To je sada jedino u što se mogu uživjeti, a za klubove, klubaštvo i navijaštvo mislim da ga ima previše i u politici i da nam se dosta obija o glavu. Nekad je to navijanje bilo sportski, sport je bio u prvom planu, politike skoro da nije bilo i tako sam ja doživljavao taj veliki Hajduk. On je tad stvarno bio moćan klub onog vremena. A ono što sam rekao da im je petokraka bila kao lubenica, to je istina. Druga stvar je da li se to nekom sviđa ili ne, činjenica je da sam reagirano na izmišljotine kojima predsjednica Republike svakodnevno maltretira hrvatske građane. Hajduk je bio i hrvatski i jugoslavenski, partizanski, hrvatski i dalmatinski klub. Bio je sve. Bio je jedan poseban klub, drugačiji od svih, a Rijeka nije bila rezervna klupa Zvezde i Partizana, to je bio ozbiljan klub, ne kao Hajduk, ali je pobjeđivao u kupovima, pobijedio je i Reala na Kantridi s 3:1. To su te činjenice i borit ću se protiv memocida, protiv zatupljivanja ljudi da se sasvim očite stvari iz naše novije prošlosti lažno interpretiraju, izmišljaju. Ovaj zadnji primjer recimo gdje se građane tretira kao budale, Hajduk je imao petokraku, sad je više nema, idemo dalje. Nije bio moćan zbog petokrake nego jer je imao moćnu momčad jer su lokalni ljudi koji su vodili klub dobro radili. Bili su dovoljno dorasli da se tuku i sa Zagrebom i s Beogradom i da budu čak i jači u nekim razdobljima i to je veličina ovog podneblja. Kada se dobro organizira, kada dalmatinski talent i energija poprime neke jasne, radne organizacijske konture, onda je to nepobjediva kombinacija.
Koga vidite u drugom krugu osim sebe i koga biste više voljeli?
- Svejedno. Moram biti spreman na sve.
Kakav izborni rezultat u Dalmaciji i Splitu. Dalmacija se često naziva "utvrdom HDZ-a"?
- Nema utvrda u Hrvatskoj niti ikoga gledam kao utvrdu jer je to neprijateljski. U Dalmaciji će biti šareno, bit će sredina u kojima ću dobiti puno glasova, bit će sredina u kojima ću dobiti malo glasova. Računam na jedan dobar rezultat ali Hrvatska je jedna izborna jedinica.
Za kraj, što poručujete vašim biračima?
- Normalna Hrvatska i predsjednik koji će se boriti za normalnu Hrvatsku; za Hrvatsku sa stavom i to je moj program. O svakoj temi o kojoj moji konkurenti ili javnost žele razgovarati ja sam 24 sata tu. Konkurenti bježe, osobno aktualna predsjednica izbjegava s najkomičnijim izgovorima debatu zato što o važnim pitanjima nema stav, a niti znanje.
Iskusan sam jako, svoje iskustvo i znanje želim staviti Hrvatskoj na raspolaganje 24 sata dnevno - zaključio je naš razgovor Zoran Milanović.
