Život te nauči da cijeniš svaki lijep trenutak u životu. Nauče te nevolje da je zrnce sreće neprocjenjivo. Ne znaš cijeniti sreću, sve dok te tuga ne izmoždi toliko da nemaš ni volju za životom, a kamoli što drugo. Baci te tuga na koljena, smrvi srce i dušu. S tim se moraš znati nositi. Trebaš nadu, a nema je. Ne treba ti smak svijeta, jer je tvoj uništen. Umijeće je prevladati te trenutke beznađa. Skupiti prah u kojeg si se pretvorila, i uzdići se poput feniksa. Nije ide to u jednom trenutku.
Da bi opet mogla letjeti, trebaš izgraditi sebe, novu sebe, drugačiju, mudriju, oprezniju. Naučiš što želiš, a još više što ne želiš. Ni pod koju cijenu ne radiš ustupke. Ne želiš ih raditi. Čak i kad bih htjela, ne bih mogla. Baš ne bih. Previše je mene život slomio da bih ja još i sebe slamala da bih nekom udovoljila. Ako nije onako kako treba biti, ljudski i korektno, ja nemam tu šta tražiti. Pogotovo sam stroga prema osobama do kojih mi je stalo. Privilegiju da me povrijede bez posljedica, oni nemaju. Za ostale me nije ni briga. Imam te nesalomljive principe, bedeme koji ne dozvoljavaju nikome da mi zgazi srce.
Ljudi danas vole samo sebe
Patnja je luksuz kojeg sebi ne želim dozvoliti svojom krivnjom. Tu ustupaka nema, nema uzmicanja, jer bih mrzila samu sebe da se dovedem u situaciju u kojoj sam jednom bila. Sve što sam pretrpjela, činila sam to zbog djece, a sada razlog za to nemam. Ako nije onako kako treba biti, neće biti nikako. Zna se što je normalno, a što nije. Mene je zbilja lako voljeti. Stalno se smijem, uživam u životu, sretna sam, ali sa mnom manipulirati? To nikomu ne bih dozvolila. Znam sve, vidim sve, i mogu pustiti neke ljude da rade kako su navikli, samo zato da vidim imaju li granicu.
Baš je lijepa sloboda, moć zdravog rasuđivanja, gard koji imam, i čvrsto ostajanje pri obećanju kojeg sam jednom dala sebi. Ne bih ga pogazila ni zbog koga, ni zbog čega. Mene uz sebe nitko ni sa čim ne može zadržati, osim sa čistim emocijama. Sve ostalo imam. Koliko god da je to malo, meni ne treba više da bih bila sretna. I onda… nakon svega šta sam prošla, znam cijeniti svaki trenutak sreće. Jednom sam bila nečiji klaun, vreća za boks, lopta nad kojom se netko iživljavao, i nikad više. Ako ne dobijem što dajem, nemam ja tu šta tražiti. Na žalost, ljudi danas vole samo sebe, a ni ja nisam izuzetak. Volim se toliko da znam koliko vrijedim. Možda nekima ništa, ali to moj problem nije.
Svaki problem ima rješenje
Za razliku od tih što vole samo sebe, ja volim i ljude, životinje, život. Znam da su trenutci ti koji sve mogu promijeniti, i zato uživam svaki dan kao da mi je zadnji. A jedan će i biti. Ne mrzim nikoga, oprostila sam sve i svima, a ja imam miran san, čistu savjest, imam tu neku unutarnju lebdeću sreću zbog koje se osjećam kao da ne hodam po zemlji. Sreća je u nama. Uvijek kažem, ako sam zdrava ja i moji najdraži, sve ostalo je život. Svaki problem ima rješenje. Ja imam hrabrosti da se suočim sa svakim od njih. Živim najbolje kako znam.
Od ljudi sam najviše naučila kakva ne trebam biti. Zato, sa mnom nitko ne može kako hoće, ili će pravedno, ili nikako. Nisam ja na ovom svijetu da liječimo nečije komplekse, ega, bolesti u glavi, ili duši. Za to postoje doktori, ustanove, psihijatri, a ja to nisam. Ja sam samo obična sretna osoba koja ima svoja pravila, svoj život, i ono što ne želim, ne moram ni raditi. Namorala sam se za stotinu života. Možda me život nije milovao, ali, to nije razlog da hodam svijetom sa izrazom lica kao da jedem ljuti feferon. Nemojte ni Vi. Ne treba nam puno da budemo sretni. Tek malo… Smanjite neke apetite, povećajte osmijeh, i sve će biti drugačije.
