Sinoć je u prekrasnom ambijentu Peristila svečano otvoreno 67. Splitsko ljeto. Mlada glumica Katarina Romac Juditinim nas je monologom podsjetila na 500. obljetnicu tiska našeg prvog nacionalnog epa iz pera oca hrvatske književnosti, Marka Marulića. Mlada pojačanja Drame HNK-a (Katarina Romac, Ana Marija Veselčić, Monika Vuco Carev i Luka Čerjan) podizanjem zastave Splitskog ljeta otvorili su manifestaciju, a gradonačelnik Ivica Puljak istaknuo je da Split želi živjeti punim plućima te da je bogat talentiranim, ustrajnim i iznimno kreativnim ljudima.
U pozadini nastanka opere stoji zanimljiva priča o autoru Pietru Mascagniju. „Cavalleria“ je dovršena „na knap“, a pisana je za natječaj mladih skladatelja čiji će pobjednik dobiti praizvedbu. Mascagni je umolio svoga prijatelja, profesora književnosti, da nabrzinu napiše libreto (kao temelj je poslužila istoimena novela Giovannija Verge) te je u finalnoj večeri trijumfirao među trojicom najboljih, pobijedivši operom koja će ostati njegovo najpoznatije djelo.
A iza splitske izvedbe opere „Cavalleria rusticana“ stoji kreativan tim koji je sicilijanskom jednočinkom ponudio dobrodošao odmak od scena vjerskih ratova na samom otvaranju festivala. „Seosko viteštvo“ nudi sukob na intimnijoj razini, koja isključivo zbog mentaliteta i običaja prerasta u posao cijeloga sela. Mladi Turiddu (Max Jota) po povratku iz rata uviđa da je njegova nekadašnja zaručnica Lola (Antonija Teskera) udana za kočijaša Alfija (Paolo Gavanelli). Turidduova osveta uključuje zavođenje seoske djevojke Santuzze (Kristina Kolar) radi izazivanja ljubomore. Međutim, djevojka uskoro uviđa da njezin odabranik još žudi za starom ljubavi, a njihov se odnos puni gorčinom. Santuzza traži Turiddua kod zabrinute majke Lucije (Stefany Findrik), a zatim otkriva svoje sumnje Lolinu suprugu Alfiju, čime utabava put neodgodivu sukobu za čast i ljubav. Baš zato što se nalazi usred sela, vreve i pritisaka lokalnih zabadanja nosa – vitez mora ostati vitez i obračunati se s protivnikom, koliko god to donkihotovski izgledalo. Solističke su uloge zato zahtijevale snažnu glumačku kemiju koja će iz zametka zabranjene ljubavi prerasti u toksičnu ljubomoru i otvoreni sukob. Posebno je dramatična scena Turriduova ugriza Alfija za uho – što je kulminacija i poziv na dvoboj.
Dirigent Ivo Lipanović predvodio je sjajnu izvedbu zbora i orkestra HNK-a Split. Iako su u pojedinim dionicama pjevači bili iza pozornice, sinkroniziranost s orkestrom bila je fantastična, a zbor se najkraće može opisati riječju – moćan. Redateljica Jelena Bosančić odlučila se za jednostavan prikaz seoske sredine koja služi kao katalizator ljubavnog četverokuta na kojemu je fokus. Scenograf Ozren Bakotić pobrinuo se da funkcionalne žičane konstrukcije koje daju konture crkve i mjesta ne stoje u opoziciji s izgledom Peristila. Kostimografija Sonje Obradović također je vrlo jednostavna, nenametljiva i prigušenih tonova, u skladu s duhom vremena. Oblikovatelj svjetla Srđan Barbarić i dizajner videa Darko Škrobonja poigrali su se modernom tehnologijom na rustikalan način – video je prikazan na platnu koje su rastegnule tri djevojke, a dočarava nam seosku svakodnevicu ispunjenu dječjom vikom, veseljem, igrama i bezbrižnošću. Potpuno suprotno onome što prikazuju glavni likovi koji se guše u ljubavnim jadima, od prve zabranjene pjesme bivšoj dragoj pod prozorom do posljednjeg krvavog okršaja.
Splitska „Cavalleria rusticana“ ne pršti od boja, cvijeća, grandioznih procesija i zlatnih križeva, kako je to običaj kod mnogih njenih prethodnica. No njezina jednostavna ljepota osvjetljuje dinamiku ljubav-mržnja glavnih likova, skicira malu sredinu koja iz misnog slavlja završava u obračunu noževima, prikazuje tragediju koja to nije morala biti – da su likovi odlučili prigušiti svoje osjećaje. Ali tada ne bi bilo ni viteštva ni iskrene ljubavi, a ljubav i ljubomora još su se jednom pokazale kao sjajan pokretač djela koje će se pamtiti.
