Danas je točno 35 godina od osnivanja tzv. „škverskog bataljuna“
U sklopu godišnjice organizirano je polaganje cvijeća i paljenje svijeća na spomen-obilježje u Parku hrvatskih mučenika u Brodosplitu, kako bi se prisjetili dana ponosa i slave te odali počast svima onima koji danas nisu među nama, a život su položili za Domovinu.
Obilježavanje je počelo točno u 11 sati ispred upravne zgrade Brodosplita, kod ploče “Škverskom bataljunu”, odakle su delegacije mimohodom krenule na spomen-obilježje u “Park hrvatskih mučenika”, a polaganju cvijeća i paljenju svijeća nazočili su branitelji, uzvanici i brojni zaposlenici i umirovljenici Brodosplita.
Okupljenima se u pozdravnom govoru obratio Mario Tomasović, član predsjedništva Udruge veterana Brodosplit.
Evo što je sve poručio okupljenima.
"Često smo zadnjih godina izloženi svojevrsnom granatiranju od strane lijevog mainstreama da se ne vraćamo u prošlost međutim narod koji zaboravlja svoju prošlost - on nema budućnosti. Mislim da vam je to jasno, zato je dobro i korisno i blagotvorno da se svake godine obilježavaju važni datumi u hrvatskoj povijesti, osobito ovoj našoj suvremenoj povijesti koja je nastala sa današnjim danom - 16. listopada 1990. godine kada je formiran II. policijski bataljon. To je samo ishodište buduće hrvatske vojske, 114. brigade i ostalih postrojbi. To treba jasno reći jer ljudi nastoje pisati povijest na drugi način, što nije dobro.
Treba istaknuti da su ovi ljudi ovdje živi svjedoci tih povijesnih događanja, to su ljudi koji su škverski trliš zamijenili maskirnih odorama koje su tada imali, ljudi koji su u hodu počeli sami proizvoditi jednu vrstu namjenske industrije ili oružja ovakvog ili onakvog, od oklopnih transportera do ručnih mina i ostalog naoružanja. Danas nešto slično rade i Ukrajinci, ali je ogromna razlika između nas i njih jer njih podržava cijeli Zapad, skoro cijeli svijet osim Istoka, dok nas nije nitko podržavao osim Vatikana odnosno sv. oca Ivana Pavla II. i Helmuta Kohla. To su povijesne činjenice, sve drugo je laž. I naš narod i naša dijaspora. To treba jasno istaknuti.
Maloprije je Goran rekao jednu činjenicu nad kojom se moramo zamisliti. Tog listopada 1990. godine je osam tisuća muškaraca radilo u ovom velikom kompleksu, a od tolikog broja je njih 340 potpisalo da je spremno dati život za tek stvorenu hrvatsku državu. Može se povući paralela, i treba se povući - koliko danas radi radnika u ovom istom industrijskom kompleksu? To je jedno od pitanja nad kojim se moramo kao ljudi, građani i branitelji zabrinuti. Mi branitelji nismo 'stvoreni' da samo od prigode do prigode evociramo uspomene, mi moramo biti aktivni sudionici, kreatori društvenih procesa, ali mi to nismo. Neću optuživati, nemamo pravo optuživati druge jer mi smo krivi. Nismo se nametnuli. Isto tako treba reći, zadnjih godina se radi sa hrvatskim braniteljima od strane našeg ministra Tome Medveda i ovdje nazočnog Blaženka Bobana i njegovih suradnika i ispostave hrvatskih branitelja u Splitu i na tome im svaka čast. Međutim, generalno široka slika, široka platforma na kojoj mi egzistiramo nije dobra, nama mladi ljudi odlaze, nemamo liječnika, nemamo medicinskih sestara, nemamo inženjera... naši su se ljudi razmilili po zemljama Europske unije, a ovdje dolaze neki drugi potkapacitirani koji, usput, ne znaju ni jezik. To je porazno! To treba reći, to je naša dijagnoza. U medicini je najgore ne znat dijagnozu. Ako se to promaši, nema uspješnog liječenja.
Morao sam to naglasiti jer to je tako, obično se naši govori svode na prigodničarske - ne bi se nitko nikome htio zamjeriti. Mi se nismo zamjerili hrvatskoj državi '90. i '91. godine, nećemo ni danas, nećemo ni ubuduće, ali hoćemo pojavnostima u društvu koje su destruktivne, koje su podmukle, koje nisu u redu i treba to otvoreno reći. Moramo potaknuti institucije da bolje rade svoj posao, Državno odvjetništvo i hrvatsko pravosuđe, ne može se dogoditi da recimo policajac zbog neke trivijalne stvari ima samo takve pravosudne probleme sa ishodom otkaza, a da netko tko je pronevjerio 20 milijuna eura ima manevre da bude na slobodi. To nije dopustivo i mi to ne odobravamo.
Sjetimo se ovoga dana naših poginulih, Blage Zadre, Bužančića, a ja bih se sjetio i Ante Bruna Bušića koji je na današnji dan ubijen u Parizu. To je vjesnik hrvatskog proljeća, čovjek koji je vidio dalje i vidio je ono što mnogi nisu vidjeli. Zato ga je UDBA i smaknula."
