U posljednjoj epizodi popularne emisije 'Ljubav je na selu' Marijana Črlenec, kandidatkinja farmera Hakije Špage iz bosanskog Konjica, nije mogla suspregnuti suze dok su slagali dvorce od drvenih kockica.
Nakon što je priznala da je zaplakala jer su je slaganje kockica i razgovor o obitelji podsjetili na teško djetinjstvo, ekskluzivno za RTL.HR u cijelosti je ispričala svoju tešku životnu priču.
Zlostavljana je u djetinjstvu
Njezina prva životna tragedija počinje u najranijem djetinjstvu. Otac ju je fizički i psihički zlostavljao od četvrte godine, a snage da o tom progovori skupila je tek nakon 25 godina.
''Imam blokadu, imala sam četiri godine i ne sjećam se svega. Tata i mama su se rastali, otac se odao alkoholu. Ja sam završavala osmi razred kad su se rastali. Odlučila sam reći mami tek nakon 25 godina, kad sam krenula u crkvu, i nisam više mogla držati stvari u sebi. Ona je odmah pozvala policiju da vidi kakve se mjere mogu poduzeti. Tata nikad nije bio dobar prema nama, pogotovo prema bratu i mami. Mlađi brat mi je od samog rođenja bio bolestan. Sa šest godina dobio je tumor na ruci, nasreću dobroćudan... Danas ima 28 godina'', priča Črlenec.
Nakon rastave roditelja upisala je frizersku školu u Svetom Ivanu Zelini, a zatim je u Zagrebu završila srednju školu za tehničara za logistiku i špediciju. Marijana ističe da joj je velika želja bila upisati pravo, no zbog financijskih mogućnosti to tada nije uspjela.
Samo je željela obitelj
S 19 godina upoznala je svog bivšeg supruga. ''To nije bila ljubav da se mi volimo do smrti, već je to više bio bijeg od mog sadašnjeg života, a ja sam željela stvoriti svoju obitelj koja bi funkcionirala. A što dijete s 20 godina zna! Muž je bio godinu stariji. Ja sam baš željela svoju obitelj da joj mogu pružiti ono što ja nisam imala u životu. Nismo se dobro slagali i sporazumno smo se rastali nakon godinu dana'', nastavlja svoju priču Marijana koja je u braku dobila kćer, danas osmogodišnjakinju.
S bivšim mužem danas je, naglašava, u izvrsnim odnosima.
Novi partner nije bio onakav kakvim se prikazao
''S novim partnerom počela sam izlaziti s 22 godine. Mislila sam da bolju osobu od njega nikad nisam upoznala. Bilo je sve lijepo dok se nisam preselila u njegov grad. Prvo smo bili podstanari i kći je bila s nama. Tu su počeli njegovi ispadi - poguravanje, vrijeđanja, šamari… Nadala sam se stalno da će biti bolje. I onda smo se preselili kod njega u kuću gdje je živjela i njegova mama. Mi smo bili na gornjem, a ona na donjem katu. To se sve zahuktavalo, i prema svojoj majci je bio agresivan, a ja sam ostala trudna sa svojim sinom. Tu je počeo totalni kaos. Znao je doći u tri-četiri ujutro iz izlaska dok sam bila trudna. Spavala sam uvijek s jednim okom otvorenim jer sam znala što me čeka kad dođe doma. Znao me po zimi i snijegu zaključati na balkon, zaključati me u kupaonicu pa me zalijevati hladnom vodom. Tri puta me pokušao ubiti. Koliko puta mi je dijete spavalo na rukama dok me šamarao i čupao, a ja sam bila kao kamen. Jedanput nas je izbacio iz auta pijan, mene, kćer i sina koji je još bio beba u nosilici. Rekao je da imamo sat vremena da napustimo kuću i da će me ubiti ako me ondje pronađe. S njegovom mamom sam spakirala najosnovnije stvari i pobjegla u hotel, ali me pronašao i tamo fizički napao'', nastavlja Marijana koja je zbog svoje djece svakodnevno nasilje trpjela četiri i pol godine.
Tada je smogla snage i odselila se u stan koji joj je pomagala plaćati obitelj, no psihička maltretiranja i pokušaji nasilnog ulaska partnera u stan nisu prestali.
''Prijavljivale smo ga nekoliko puta, i moja mama i ja. Rečeno mi je da će prijave biti proslijeđene nadležnim službama, a pošto se radilo o nasilju u obitelji, dobila sam i nadzor socijalne službe, iako ne znam zašto sam ja dobila kad je on prijavljivan, ali sam pristala jer nisam imala ništa za sakriti. Dobio je čak i zabranu prilaska''.
Prava noćna mora tek počinje
No prava borba, priča Marijana, počinje na Silvestrovo 2014. godine. Tada se, naime, zbog straha za vlastiti život odlučila dobrovoljno prijaviti u jednu zdravstvenu ustanovu s nadom da će time učiniti život boljim svojoj djeci, ali i sebi.
Nažalost, od tog trenutka sve se pretvorilo u noćnu moru. Prema njezinim riječima, nakon izlaska iz ustanove, institucije nisu odradile svoj posao, umjesto u sretni dom sa svojom djecom, Marijana je otišla kod svoje majke, a njezina djeca kod svojih očeva jer je njezin nasilni partner, kako tvrdi, učinio sve da je u očima institucija učini nesposobnom za brigu o vlastitoj djeci.
Želi pomoći sebi i drugim ženama u nevolji
Svoju stranu priče upravo i jedino zato odlučila je ispričati za RTL.HR u nadi da će je nadležne institucije napokon saslušati. Kaže, svoju djecu voli više od života te će se za njih boriti do kraja. Također, želi pomoći i svim ženama u sličnim situacijama pa trenutno piše knjigu koja se zove 'Zašto sam šutjela', a koja bi trebala izaći do kraja godine.
„Ne želim njome sebe promovirati, nego to radim zbog svih žena koje šute i nema im tko pomoći. Posvetit ću knjigu svojoj djeci! Pola novca dat ću Dječjem domu u Nazorovoj, jer znam kako je to biti bez obitelji, a s ostatkom ću otvoriti savjetovalište za žene. Kasnije, ako se prikupe novčana sredstva, otvorila bih sigurnu kuću jer znam kako je kad nikoga nemaš da ti pruži ruku spasa. Znam kako je kad se nemaš kome obratiti i kad si sam u gomili ljudi. Uvijek kažem da su mi uzeli sve što su mogli u životu, ali nisu dušu, srce i osmijeh! To ću imati uvijek jer je svaka osoba izgubila samo ako poklekne“, zaključila je Marijana.
