„Ivane vrime je“ bi uskoro moglo poprimiti obris „Lukša ostani“ i to potpuno zasluženo. Hajduk kao institucija na vrhu 1.HNL je jedan poprilično kompleksan proces. On se sastoji od niza faktora i kockica kao dijelova slagalice. Stabilna uprava, jasna hijerarhija i sposoban predsjednik je neizostavan dio jedne takve priče. Sve to bez da itko spomene struku i igrače.
O tome što je sve aktualni predsjednik Lukša Jakobušić napravio dobroga u svom mandatu već je dosta rečeno, a najvjerojatnije će mnogo toga još ubuduće biti napisano ili snimljeno. Ipak, nećemo ulaziti u dubinu i daleku povijest, nego ćemo se vratiti u nešto bližu povijest kako bi dočarali njegovu kompetentnost, koja je na rubu genijalnosti.
Čudo s Ivanom Perišićem
Hajduk je postao klub u kojem informacija kao materija ima popriličnu težinu. Oni koji su makar jednom vodili ikakav bitan proces znaju koliko je to važno. Prije otprilike mjesec dana iz Hajduka je izišla informacija da Hajduk traži Lindon Selahija. Jedan od naših savjetnika i ljudi sa iskustvom kada je u pitanju upravljanje nam je kazao: „Ovo nije nužno istina. Hajduk traži lijevo krilo i pokušava maknuti pažnju Dinama sa Arbera Hoxhe“ U vrlo kratkom vremenu određeni mediji su počeli pisati kako Dinamo nudi dva milijuna eura za Hohxu. I jedno i drugo nisu provjerene informacije i samo su nagađanja analitičara. Ipak, prijelazni rok je stigao i Jakobušić je osigurao usluge Laszla Kleinheislera, čime je najprije pokazao da će on i Mindaugas Nikoličius imati rješenja i onda kada rivali prozru njihove namjere. Naravno, svakako je na stolu opcija da je Jakobušić nadmudrio i rivale i analitičare te napravio pravu stvar za Hajduk. Nakon Laszla u klub je stigao Dominik Prpić sa posudbe, za alternativu iza Filipa Uremovića i Zvonimira Šarlije te za Karoglanovu 5-4-1 formaciju koju smo dosta viđali kada Hajduk zatvara utakmice. Podsjetimo, odlični Mislav Karoglan je u drugom svom mandatu potpuno riješio problem posljednjih 10-ak minuta utakmica u kojima Hajduk ima prednost, gdje su ne tako davno protivnici stvarali po nekoliko šansi. Ono što želimo reći jest da Jakobušić očito ima „big board“ sa opcijama A, B, C, D te što god vi napravili ili mislili, on vidi dva do tri poteza unaprijed.
Jakobušić je nakon toga napravio čudo sa Ivanom Perišićem, da bi potpuno poentirao sa pričom o Josipu Brekalu. Iako nije još potvrđeno od strane kluba, vjerujemo da će se prijelaz igrača objaviti nakon utakmice sa Rijekom. Čak i da se prijelaz ne dogodi, stvar je jasna: Lukša Jakobušić je stručnjak kakvog nismo imali jako dugo. Veliki radnik i znalac. Hajduk mora učiniti sve da on tu ostane još jedan mandat. Općenito priča oko Josipa Brekala u Hajduku je Jakobušićeva, nazvat ćemo je: „Statment win“ ili u nepotpunom prijevodu „Pobjeda sa potpisom“. Ono što su znali njegovi suradnici, puk, navijači, sad postaje jasno rivalima, ali i managerskim strukturama u sportu na globalnom nivou.
Posložio Hajduka
Za kraj ćemo samo spomenuti da se čovjek okružio sa jednako sposobnim ljudima npr. u marketingu i školi nogometa, između ostalog. Da je sjeo za stol sa ljudima u gradu oko stadiona te da je odnos HNS-a prema Hajduku nešto drugačiji nego proteklih godina. Možemo pričati o tome je li idealan ili nije, ali po mišljenju autora ovog teksta, drugačiji je. Ima uzlaznu kvalitativnu putanju. Istini za volju, mnogo toga će reći nastavak sezone i bit će bitno da se ne ponove utakmice poput one Osijek – Dinamo. To je momenat kada je Hajduk zaslužio i trebao ugledati prvi ozbiljan bijeg prema jedinici. Usudit ćemo se kazati da su „nogometni Bogovi“ to vratili u utakmici Lokomotiva - Dinamo (0:3). Kada ovu problematiku stavimo u širi kontekst, ni predsjednik saveza, ako hoćete ni države ni predsjednik Vlade nemaju apsolutno ništa od toga da favoriziraju bilo Osijek, Rijeku, Dinamo ili Hajduk. Štoviše, svi navedeni u toj priči bi mogli od onih koji su u strukturama hrvatskog nogometa dugoročno tražiti samo poštenje i jednakost za sve. Hajduka i njegove navijače jedino to i zanima. Pa neće jedan premijer biti ničiji pijun. Biste li vi da ste u njegovoj koži?! Sljedeći ključni koraci HNS-a i svih onih koji su uključeni u „bolje sutra“ hrvatskog nogometa bi se trebali pozabaviti rekonstrukcijom sudačke organizacije. Za malo više od 100.000 nas, to je kristalno jasno.
Budite uvjereni da svaki od gore navedenih procesa i još mnogo toga ostaloga ima ili Lukšin dodir ili Lukšin potpis. Lukša Jakobušić je posložio Hajduka od vrha pa do dolje. Ako Hajduk bude imao ovakvo upravljanje kakvo Jakobušić prezentira, tada nije bitno hoće li Hajduk biti prvak sada ili za pet godina. Predsjednik Hajduka je već danas pobjednik, bez obzira na ishod prvenstva.
Hajduk je klub koji mora težiti osvajati. Ne nužno i osvajati. Doći će dan kada Hajduk neće biti prvi na tablici, ali mora kao klub bit posložen u smislu upravljanja. Nijedan igrač niti član struke nikad, pa ni sada ne bi trebao početi misliti da mora pobijediti. Treneri i igrači trebaju samo dati svoj maksimum u trenažnom procesu, načinu života i prehrane te tako prezentirati društvenu odgovornost koju Hajduk nosi, a brojčani rezultat svega će biti onaj koji bude. Uopće ne sumnjamo da fantastični predsjednik Hajduka ne odašilja upravo te signale igračima i trenerima. Utakmica protiv Rijeke se sukladno svemu navedenom može pobijediti ili izgubiti, Hajduk bilo kojeg dana pa i u ponedjeljak mora ostati jednako čvrst kao ovog trenutka sada. To je primarno zasluga Lukše Jakobušića. „Lukša ostani“.
