Luka Modrić bio je naš najbolji igrač na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, Mario Mandžukić zabijao je ključne golove, ali bez čeličnog dvojca teško da bismo dogurali do finala. Dejan Lovren i Domagoj Vida odigrali su turnir života.
Toliko su lopti presjekli i oduzeli, čistih šansi spasili. Bili su neprelazni za protivnike i naši lideri na terenu. Uvjerljivo najbolji stoperski par prvenstva. Jedan su drugoga nadopunjavali.
No, sve ima svoj rok trajanja. Ulaze u veteranske godine, a mlade snage krupnim koracima grabe i kucaju na vrata reprezentacije. Josip Šutalo, Joško Gvardiol i Martin Erlić njihovi su prirodni nasljednici koji bi trebali nositi 'vatrene' u budućnosti, a tu su i Duje Ćaleta-Car, Marin Pongračić. Vida i Lovren više nisu sigurni starteri, mlađi su preuzeli primat, ali i dalje su od krucijalne važnosti za našu reprezentacije, pa kao i lideri s klupe i oni koji su uvijek spremni pomoći.
Tekuća godina bila je za zaborav za Dejana Lovrena. Četiri mjeseca nije igrao zbog ozljede, a u međuvremenu je i Rusija napala Ukrajinu zbog čega je bio izložen pritiscima da napusti Zenit St. Petersburg. Nije ga dugo bilo u medijima, no sada je otvorio dušu za Sportske novosti uoči utakmice protiv Austrije u Ligi nacija.
- U jednom trenutku sam bio dosta dugo ozlijeđen. Imao sam problema sa stopalom, kao i prije deset godina kad je izbornik bio Slaven Bilić. Bio sam u Hrvatskoj kad je počela ta ratna priča. Tu sam bio više od mjesec dana. Tko zna kako bih reagirao da sam bio u Rusiji. Pričao sam s tamošnjim ljudima, nije bilo bajno prvih deset-petnaest dana. Nije se znalo što će se dogoditi. Sad je drukčije, naravno. Živim u Rusiji normalan život, sve je u redu, sretan sam. Naravno, žao mi je što sa Zenitom ne igram Ligu prvaka, ali tu ništa ne mogu.
U javnosti su se pojavile glasine da će napustiti Rusiju, postojao je veliki pritisak, ali je ostao. Otkrio je i razlog.
- Pritisak je postojao samo s ovih naših medijskih prostora. Mene su svi u Zenitu podržali, kazali mi: “Što god treba, mi smo tu”. To iznimno cijenim. Klub je maksimalno stao iza mene. Ali, i hrvatska reprezentacija je maksimalno stala iz mene. No da, nije mi bilo lako. Ja sam profesionalac, nije lako kazati samo: “Doviđenja”. Ljudi ne mogu shvatiti da za mene to nije bila laka situacija. Što sam trebao napraviti? Gdje sam trebao otići? Baciti ugovor? Što bih onda? Nisam imao nikakav klub. Nitko nije došao i pokucao na moja vrata. Nitko! Hajde, recite, tko bi svom poslu kazao zbogom i ostao na ničemu? Nema drugog posla, što raditi?
Nije više u cvijetu mladosti, a svjestan je toga i sam. Ako izborniku više ne bude trebao, spreman je prepustiti mjesto drugima.
- Nema toga hoću li biti razočaran ako ne budem u udarnom sastavu na Svjetskom prvenstvu. U reprezentaciji sam uvijek sretan. Išao sam u ožujku s reprezentacijom kad sam bio ozlijeđen, htio sam biti tamo. Htio sam biti s dečkima. Znao sam da neću moći igrati. No, želio sam biti dio reprezentacije. Mislim da to dosta govori o meni. Ako vidim da me izbornik kroz utakmice ne treba, neću se ljutiti. Shvatit ću to kao prirodni proces i kazati: “Hvala, bilo je lijepo, doviđenja i puno sreće”. Kad vidim da ne mogu više “letjeti” lijevo-desno, biti u pravom izdanju u klubu i reprezentaciji, to će onda biti završetak. Kraj priče! - priznao je Lovren, prenose 24sata.
