I dok su Ana i Lucija Zaninović bile okosnica ženskog dijela taekwondo kluba Marjan, kod muških su to već godinama Toni Kanaet i Lovre Brečić. Priču su krenuli u isto vrijeme s dva različita dijela grada, jedan s Plokita, a drugi s Pojišana da bi ih priča vrlo brzo spojila u prvoj klupskoj dvorani na Blatinama.

– U taekwondo klubu Marjan sam već 17 godina, krenuo sam iz znatiželje kao svako dijete – započeo je svoju priču Lovre Brečić.

– Probao sam puno sportova, jedno vrijeme paralelno trenirao nogomet, plivanje i taekwondo, ali sam se nakon godinu dana treninga pronašao u taekwondou i ispisao iz drugih sportova. Kao mali sam pokazao talent u taekwondou na malim turnirima oko Splita gdje sam osvojio svoje prve medalje, a najviše mi je ostala urezana u sjećanje medalja u Senju 2006. godine gdje sam osvojio zlato s crtežom zmaja na čelu kojeg mi je tata nacrtao. Izgledao sam moćno s tim zmajem iako sam se borio u kategoriji do 33 kilograma.

Nakon početnih medalja na malim turnirima Lovre je vrlo brzo pokazao svoj talent i na međunarodnoj sceni. Europskom kadetskom srebru dodao je naslove europskog prvaka u juniorima, mlađim seniorima i seniorima da bi u kolekciju medalja prošle godine stiglo još jedno srebro na seniorskom prvenstvu starog kontinenta. Pet velikih medalja iako mu je za dlaku pobjegla i svjetska medalja 2015. godine.

– Najdraža medalja u karijeri mi je definitivno naslov europskog seniorskog prvaka u Kazanu 2018. godine. Sve prije toga što sam osvojio od kadeta i juniora preko mlađih seniora je bila priprema za taj naslov prvaka Europe koji je bio prvi za Hrvatsku nakon 20-ak godina. Finalna borba tog prvenstva Europe je najdramatičnija borba mog života i prvih 10-ak sekundi nakon borbe nisam ni znao da sam pobijedio. Taj osjećaj kad si na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja i kad svira hrvatska himna je nešto neprocjenjivo, jednostavno se ne može opisati riječima.



Ipak, pored brojnih medalja sport sa sobom nosi još puno dobrih strana.

– Najljepši dio sporta su putovanja po svijetu i upoznavanje novih ljudi. Kad sve prođe i završi to ti nitko ne može oduzeti. Imam tek 24 godine, a proputovao sam cijeli svijet. Putovanja uz ovaj timski duh koji nas krasi u klubu i reprezentaciji su definitivno dvije najbolje stvari koje sam dobio zahvaljujući sportu.

Jedna od posebnih priča je svakako i nastup u supertalentu.

– Dio demonstracijskog tima je posebna priča u mom životu. Volim adrenalin i bilo je iznimno uzbudljivo nastupati na Supertalentu gdje smo došli do polufinala s našom koreografijom. U našem klubu imamo trenera gimnastike koji je s demonstracijskom grupom radio dodatni trening za premete i salta i slične akrobatske elemente dok su treneri za forme smišljali koreografije i veselim se sljedećem sličnom projektu – dodao je Brečić koji je trenutno drugi na svjetskoj rang listi u svojoj kategoriji.


Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime