Ljubo Stipišić Delmata, nestor dalmatinske pjesme, posmrtno je proglašen za počasnog građanina Omiša, objavljeno je na stranici Festivala dalmatinskih klapa Omiš.
Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
S osobitim ponosom i radošću ističemo da je na prijedlog i inicijativu Festivala dalmatinskih klapa Omiš i njegova ravnatelja prof. Mije Stanića za zasluge u osnivanju, razvoju i afirmaciji FDK Omiš za koji je ostao vezan cijeli svoj život te za promicanje ugleda Festivala i grada Omiša kao Olimpa klapske pjesme, čime je Omiš učinio prepoznatljivim na glazbenoj karti i stvorio predispozicije da se klapska pjesma nađe na UNESCO-vom popisu nematerijalne svjetske baštine počasnim građaninom Grada Omiša – posmrtno - proglašen maestro Ljubo Stipišić Delmata, melograf, aranžer, skladatelj, pjesnik, voditelj brojnih klapa i dirigent.
Ljubo Stipišić Delmata (1938. – 2011.), nestor dalmatinske pjesme, jedan je od utemeljitelja omiškog Festivala kojem je od samog osnutka udahnuo dušu, dao mu karakter i začarao ga baštinskim prahom, a potom tijekom prvih godina od njega “učinio” pravi prepoznatljivi i općeprihvaćeni glazbeni i turistički proizvod zanimljiv domaćoj i stranoj publici i medijima. Ljubo je “komponirajući” djetinjstvo ovog Festivala ujedno raspisivao terce koje su vizionarski i dugoročno odzvonile u povijesnom kontekstu revitalizacije dalmatinske pjesme, njene kvantitete, ali i kvalitete za koju se posebno borio. Upravo je Ljubo u Omiš doveo brojne stručnjake, glazbenike, muzikologe, ali i čakavske pjesnike. Radeći kao neumorni voditelj, osnivač i podupiratelj brojnih klapa diljem Dalmacije, popularizirao je i osvijestio važnost i zahtjevnost uloge voditelja, ali i potaknuo teoretsko i ustrojstveno uređenje.
Učinio je Omiš prepoznatljivim na glazbenoj karti, ali i stvorio predispozicije da se jednog dana upravo klapska pjesma nađe na UNESCO-vom popisu nematerijalne svjetske baštine. Prvih pet godina omiškog Festivala Ljubo je predano radio kao stručni voditelj, član stručnog žirija za ocjenjivanje klapa i izbor novih skladbi, kao selektor na audicijama, organizator stručnih skupova i savjetnik za sva stručna pitanja. Tijekom tih godina pučkoj je ostavštini rasutoj po konobama udahnuo novi život, vrijednost i smisao. 1973. godine Ljubo je nakon šest godina organizacijskih, selektorskih i ocjenjivačkih poslova uzeo “umjetnički predah” (zadržavši samo ulogu savjetnika) te je iskoristio prigodu da kandidira vlastitu skladbu u izvedbi klape Dalmacijacement iz Vranjica. Ljubo je u tom trenutku radio kao voditelj čak sedam klapa te je surađivao s još nekoliko: s bivšim Kantadurima, s Trogirom. Osnovao je poznatu klapu Jeka Jadrana, klapu Split, a s Velolučanima je već 1960. snimio dvije ploče. Već dotad je zabilježio 200 narodnih skladbi iz svih krajeva Dalmacije. Upravo je u Omišu te godine praizvedena dalmatinska “pjesma nad pjesmama” – “Dalmatino, povišću pritrujena” koju možemo smatrati svojevrsnom himnom ovog podneblja sazdanom od koralnog ugođaja i stare čakavštine.
Ljubo je obradio otprilike tisuću napjeva za klape; tonski snimio i zabilježio na otocima, priobalju i bližoj unutrašnjosti preko tisuću svjetovnih i crkvenih napjeva. Njegova “Anima Delmatica” na 1600 stranica objedinjava građu prikupljenu tijekom tri desetljeća u kojoj je zabilježio oko 20.000 čakavskih poslovica, uzrečica, kovanica i fraza, zapisao Likarušu na temelju pučkih načina liječenja, 1200 kazivanja o vjerovanjima, načinio čakavski rječnik sa 16.000 jedinica, bilježio priče i dosjetke te druge fenomene pučkog života. Osim toga objavio je dvadesetak zbirki glazbe i desetak knjiga poezije. Godine 1991. u Omišu je utemeljio časopis “Bašćinski glasi” i notnu ediciju “Leut”. Ljubo je i autor glazbe i stihova službene himne Splitsko- dalmatinske županije “Čuj, dozivlju časni pređi” (1995.). Za svoj rad primio je brojna priznanja: nagrade Grada Splita (1985. i 1993.), Nagradu Grada Solina za životno djelo (1996.), Nagradu Županije splitsko-dalmatinske za životno djelo (1997.). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997.). Godine 2006. primio je Grb grada Raba te drugu nagradu za novo pasionsko stvaralaštvo (oratorij Uskrsnuće, 2006.). Najvišu nagradu struke – Porin za životno djelo dobio je 2006. godine.
Premda je Ljubo kasnije potaknuo, usmjeravao i vodio cijeli niz manifestacija koje su imale za cilj njegovanje baštine kao što su: Solinske ljetne priredbe, Sućuračka prikazanja, Smotra dalmatinskih klapa na Klisu, Susreti dalmatinskih klapa Sudamja, Korizmeno glagoljaško tradicionalno pučko pjevanje u Velikom tjednu “Puče moj” i Pasionska baština u Zagrebu, ipak je cijeloga života ostao vezan za Omiš. Njemu se kao stručni voditelj, umjetnički direktor, član Festivalskog vijeća, izbornik klapa ili novih skladbi, stručni suradnik, ocjenjivač ili autor uvijek iznova vraćao ili bolje rečeno vezao. Iz svega navedenog maestro Ljubo Stipišić Delmata s pravom zavrjeđuje počasno mjesto u povijesti Grada Omiša.
(korišteni navodi iz monografije „Festival dalmatinskih klapa Omiš 1967 – 2016“, autorice Herci Ganza)
