Autizam je neurobiološki razvojni poremećaj koji se javlja u ranom djetinjstvu, pretežno prije treće godine života. Svi oblici kod djece utječu na sposobnost komunikacije i interakcije sa svijetom oko njih, no simptomi se razlikuju od osobe do osobe, pa dvoje djece s istom dijagnozom može biti vrlo različito te imati potpuno različite vještine.
Još od osamdesetih godina, kada je ovaj poremećaj došao u fokus javnosti krenula su istraživanja, ali vrlo malo informacija je poznato o svijetu u kojem žive autistična djeca. Upravo iz tog razloga, osim medicinske, važni su i drugi oblici terapije koji barem donekle mogu otkriti kako dijete s autizmom promatra svijet oko sebe. Toga su svjesni i u splitskom Centru za autizam pa svoje štićenike kroz brojne radionice i edukacije potiču na izražavanje kroz umjetnost, kako bi lakše komunicirali s okolinom, razvili svoje vještine i otkrili potencijalne talente.
Likovna terapeutkinja Centra za autizam, Daniela Cikatić Javorčić, sa štićenicima, polaznicima likovne radionice, ove je godine uspješno realizirala čak dvije izložbe u splitskom Klubu Zona u sklopu ciklusa izložbi autora mlađe generacije "Mladi izlažu". Objasnila nam je kako osobe s autizmom funkcioniraju u svakodnevnom životu te zašto su ovakve izložbe podjednako važne za štićenike Centra i zajednicu u kojoj žive.
- Svaka osoba s autizmom specifična je kao i njezina okolina. Radi se o različitim nivoima sposobnosti kao i vrstama poteškoća iz autističnog spektra, pa o tome ovisi i mogućnost funkcioniranja u svakodnevici. Tu spadaju djeca koja ne mogu samostalno jesti ili ići na wc, kao i osobe koje, doduše uvijek uz nadzor, mogu obavljati gotovo sve rutinske poslove u jednom domaćinstvu.
Susreću li se, po vašem iskustvu, s nerazumijevanjem zajednice? Kako se to može mijenjati?
- Šira društvena zajednica jako malo zna o razvojnim poremećajima iz spektra autizma. U organizaciji Centra za autizam Split prošle školske godine su priređene čak tri likovne izložbe. Dvije su se dogodile u Klubu Zona, a jedna na Medicinskom fakultetu. Organizirali smo i aukciju u Klubu Zona te promociju knjige Josipa Cvitanovića: "Nikoji čovik" u knjižnici Marka Marulića. Sigurna sam da su svi ovi događaji pridonijeli cjelovitijoj slici o autizmu, ali i kvaliteti društva u kojem živimo. Naravno, to je samo jedan aspekt kojim se društvena zajednica može educirati i na taj način mijenjati odnos prema našim štićenicima.
Zašto je za osobe s autizmom važno sudjelovati u alternativnim oblicima terapije, poput likovne radionice koju držite u Centru za autizam?
- Izraziti se na bilo koji način temeljna je i univerzalna ljudska potreba. Bez obzira na razinu sposobnosti, svaka osoba ima potrebu izražavanja sebe i svog doživljaja svijeta pa tako i osobe s autizmom. Kod nekih osoba s autizmom javlja se snažna potreba likovnog izražavanja, možda zbog naglašenog vizualnog mišljenja, većih teškoća u verbalnoj i socijalnoj komunikaciji ili jednostavno rečeno – talenta, pa likovnost postaje njihov medij izražavanja i zamjenski komunikacijski kanal. Većina djece nema vlastitu inicijativu, ali ako su pravilno vođena i njihovi radovi mogu postepeno izlaziti iz stereotipne sheme. Najbitniji su uvjeti su u kojima će se osjećati sigurno i podržano, u kojima će njihova sloboda izražavanja biti potpuna. Zato "zaštićenost" u Centru za autizam u Splitu možemo shvatiti i kao privilegij.
O IZLOŽBI "SLIKE IZ MEĐUZEMSKE"
- "Slike iz Međuzemske" izložba je šestoro učenika/polaznika Centra za autizam u Splitu: Gabrijele Jonjić, Jelene Jurilj, Jerolima Runjića, Ivana Žižića, Josipa Cvitanovića i Ranka Martinića. Izloženo je stotinjak njihovih crteža, zapravo crtaćih intervencija na mrlju. Naime, učenici su najprije tuševima u boji izrađivali mrlje, kapanjem na površinu papira i otiskivanjem, a nakon sušenja su intervenirali nekim slobodno odabranim crtaćim sredstvom poput tuš pera, markera, olovaka. Naslovljavanje radova bio je neobavezan dio postavljenog zadatka.
Neovisno o tim radovima, izložene su i art-knjige Gabrijele Jonjić s najzanimljivijim ciklusima njenih radova (Drame, Ispričavanja s prijom 1. i 2. dio, O dobrim vremenima, O teškim vremenima, Scenariji iz svakodnevice).
Kroz likovni jezik pokazali smo koliko je svaka osoba s autizmom jedinstvena. Naime, svaki autor je mrlju interpretirao na svoj specifičan način. Tako Gabrijela gradi kompoziciju nadopunjujući mrlju likovnim asocijacijama vezanim za podzemni svijet, svijet kukaca i životinja te osobne teme. Naslovi njezinih radova su lucidni: Plemeniti rod, Sprava za vježbanje, Zabavna dimenzija, Proždrljivci, Kukac s navlakom, Gospodarica pauka, Kućica pod opsadom, Mračna dimenzija, Zabavna dimenzija, Zauzeta kućica, Strah od prašume, Pljukanci od želea, Iz utrobe zemlje, Nestali u oblaku...
U prostor dobivene mrlje Ivan smješta imaginarni bestijarij. Njegova izmišljena bića kao da su odbjegla iz srednjovjekovne ikonografije čudovišta: polu-životinje, polu-ljudi; ptice, mačke, crvi, leteći stvorovi, labudovi, anđeli, kornjače, čudnovati vodozemci, patuljci i ribe napuhače. (Čudovišni galski pijetao, Vuk - noćni stražar, Divovski rak, Proždrljivi krokodil...)
Jelenine kreacije posjeduju toplinu i neposrednost, a najčešće su vezane za temu majčinstva i životinjski svijet (Mama kit i kitići, Ružičasta kokoš, Pingvini u gužvi...).
Rankov je crtež ekonomičan i duhovit kroki. Želeći što prije riješiti postavljeni zadatak, na najjednostavniji način reagira crtaćim sredstvom. Naslovi su: Družba Pere Kvržice, Majmun i mjesečina, Vuk, Riba sarun, Velika žaba, Mama hobotnica, Vrapčić Bambi...
Jere najslobodnije tumači dobivenu mrlju. Ona mu služi kao početak tijeka svijesti koji ga odvodi u područja slobode, potpuno neovisne o zadanom početku. Njegovi radovi izdvajaju se izuzetnom likovnošću koja mu je prirođena (Ravna gora, Žuta banana, Semafor, Stablo na Marjanu, Crno-bijeli svijet...).
Josip s lakoćom pronalazi lik/ove "utisnute" u mrlju i definira ih crnim ili markerom u boji. Njegova rješenja vezana su uz stvarne životinje, biljke, ljude te konkretne predmete: Divlja sova, Vrapci, Mravi, Kornjača, Slon, Dva zeca, Jabuka, Šipak, Dva čovika, Dva uha, Brkati čovik, Kugla zemaljska, Gitara, Zmaj... Na jednom crtežu - Dva pticala (ptice s ticalima) pojavljuje se neobičan, ali istodobno precizan jezični sklop.
Gabrijeline art-knjige su ciklusi crteža u kojima autorica zapisuje doživljaje iz svakodnevnog života te razmišljanja o različitim temama koje je zaokupljaju. Uz obvezan dodatak vinjete ili crteža kao ilustracije, Gabi u svaki "scenarij" unosi dramski zaplet i rasplet s vlastitom moralnom poukom te nastoji svoju svakodnevicu učiniti izuzetnom i intrigantnom.
Svi autori dosegli su visok stupanj invencije. Zajednička im je snažna potreba likovnog izražavanja iz koje proizlazi i njihova sposobnost imaginacije - kreiranja nepoznatih svjetova i oblikovanja originalnih predodžbi. Cilj je izložbe bio pokazati kako poticanjem likovnog i pisanog izražavanja djece s teškoćama iz spektra autizma nastaje podloga za kreativnost koja može postati snažno oružje njihova cjelokupnog razvoja.
O SAMOSTALNOJ IZLOŽBI JOSIPA CVITANOVIĆA - "KAKO JE NASTALA DOSADNOST"
- Kako je nestala Dosadnost originalna je rečenica šesnaestogodišnjeg Josipa Cvitanovića kojom smo naslovili ovu njegovu - prvu samostalnu izložbu crteža.
Još jedan talentirani učenik Centra za autizam u Splitu iza sebe ima knjigu sabranih crteža "Stop misli, ne možete mi ništa!" (2015.) u kojoj je svoje dobre i loše emocije pretvorio u sedamdesetak upečatljivih simbola. U travnju ove godine objavljena mu je i knjiga "Nikoji čovik" s 90 crteža na temu čovjeka nastalih u rasponu od šest godina - od dolaska u Centar u rujnu 2012. do kraja školske godine 2017./2018.
Na izložbi u rujnu predstavio se ciklusima: Ciklus o televiziji, Predmeti, Pojave, Ljudi/Glave, Portreti, Cvijeće i ptice. Riječ je o crtežima markerima u boji, drvenim bojama i tuševima u boji. Specifičnost Josipovog likovnog jezika je ekspresivna i jednostavna forma, intenzivne boje te sposobnost prikazivanja srži narisanog sadržaja. Njegovi radovi doimaju se kao svjesna pojednostavljenja zrelog umjetnika. Negova realizacija kroz likovnost, te javno predstavljanje kao autora, izuzetno je korisna za jačanje njegove samosvijesti i osjećaja uključenosti u društvo.
