Na današnji dan 1982. godine rodio se Mario Carević
Mario Carević danas slavi 44. rođendan, a kao da je jučer bilo kad su ga kao dječačića slikali s prvom momčadi "Uranije" iz Baške Vode, dok je trčkarao za loptom po Bučini, a "Uraniju" vodio njegov tata Slobodan, legenda baškovoškog nogometa. Danas je Mario uspješan trener "Gorice", a taj je put započeo još od slovenske Krke, pa Šibenika... Hajdukovo dite iz one odlične generacije Pletikosa, Andrić, Sablić, Deranja... možda zadnje velike generacije iz Hajdukove omladinske škole i one titule Vulićeve i Šurjakove osvojene u Varaždinu, pohoda Torcide u taj barokni grad i pjesme "Jedan mali Zeko, prvenstvo traži svud", dok se u toj predivnoj noći, na svim gradskim okupljalištima po Splitu, od Rafe do Bambija, slavilo svoje prvake.
Nekako je najviše u tandemu bio s prijateljem i čudesnim igračem Darijom Srnom i trebali su zajedno predvoditi "bijele" putevima slave, ali život i nogometni putevi odredili su drukčije. Dario Srna ostavio je nemjerljiv pečat i u reprezentaciji, kao kapetan i glavni igrač, jedan od najboljih nogometaša koje je Hrvatska ikad imala.
Osvajao je Srna i Kup UEFA sa svojim Šahtarom, a Marija je, pak, put vodio od saudijskog Ittihada, preko Stuttgarta, belgijskog Lokerena...
Ali vraćao se Hajduku kad je trebalo i predvodio bijele momke.
Autor ovog teksta sjeća se prvog gola Marija Carevića na Poljudu; bilo je to na onu branku prema sjevernoj tribini iz slobodnog udarca, baš onako nekako splitski, hajdučki, rekli bismo jerkovićevski.
A te su sezone došli mađarski Ferencváros i španjolska Mallorca, vatreni su se vratili u Hajduk, a Mario počimao u prvih jedanaest.
Pa tako autor pamti i sjedeljku u jednom splitskom lokalu jedne ljetne noći 2002., kad je pobijeđena Mallorca s Nadalom i nizom španjolskih i argentinskih reprezentativaca, i kako se Mario na poluvremenu obratio jednom Aljoši Asanoviću: "Aljo, oćeš li ulazit?" "Oću, brate, ali nećeš ti vanka, želim igrat s tobom." Dok mu je prijatelj Vušković, hajdukovac od itekakvog kolina, pridodao: "Ma, Carević je prvi igrač!"
Mariova hajdučka priča ostala je nekako nedorečena, kako to obično i biva s našom dicom s Poljuda i Staroga placa, kojima je bijeli dres iznad svega. Nogometni kraljević nije postao Car, kako ga zovu Splićani i prijatelji.
"Makarski Rico", kako ga je Slaven nedavno nazvao, sa puno dalmatinskog špirita, ali prije svega odmjeren i elokventan obiteljski čovjek, suprug ugledne liječnice, vrhunski TV komentator i često spominjano rješenje na klupi Poljuda, jednog dana.
Sad koliko je makarski, koliko breljanski, a koliko baškovoški, što nam nekako najprirodnije izgleda, ostavljamo raspravama nogometnih mudraca pod legendarnom baškovoškom goricom.
Jer prve korake imao je u pionirima "Uranije", na tamošnjoj Bučini, gdje je i tata Carević bio legendarni napadač, jedne od najvećih generacija ovog malog, a velikog kluba, kasnije uspješan trener i šef Omladinske škole Uranije, kluba koji je 2022. proslavio svoju stotu obljetnicu.
Znamo da je Mario Carević, hajdukovo dite, odraslo u Poljudu, rekli bismo, poznaje svaku travku, jer ostao je nekako nedorečen onaj njegov prvi slobodnjak, koji je naslućivao novog hajdukovog fantazista, i sigurni smo da je riječ o kvalitetnom treneru i da će, a ne znamo kad, opet doći Hajduku svom.
Sretan rođendan, Care!
