Danas 85. rođendan slavi Josip Skoblar, veliko ime nogometa. Jedini je hrvatski nogometaš kojem je dodijeljena prestižna nagrada Zlatna kopačka, koju najboljem europskom strijelcu tradicionalno dodjeljuje France Football. Skoblar je taj trofej osvojio u sezoni 1970./71., kada je kao napadač Olympiquea iz Marseillea postigao čak 44 pogotka. Bio je tada najefikasniji napadač Francuske i Europe, a s tih 44 gola i danas drži rekord po broju postignutih pogodaka u jednoj sezoni francuskog prvenstva.
I danas je omiljen u Marseilleu, gdje ga se navijači i vodstvo ovog velikog kluba rado i s posebnim poštovanjem prisjećaju te pozivaju na razne obljetnice i proslave. Tako je izabran i u najbolju momčad Olympiquea svih vremena povodom 110. rođendana tog nekadašnjeg europskog prvaka. Nositelj je i Ordena viteza francuskog reda koji mu je uručio gradonačelnik Marseillea Jean-Claude Gaudin. Francuzi su za njega govorili da je “dalmatinski orao” koji je devastirao francuske travnjake. Tri puta zaredom bio je najbolji strijelac francuskog prvenstva.
Nogometni put započeo je u Zadru, gdje i danas živi, točnije u Privlaci, i odlično nosi svoje godine. U Zadru ga je davno zapazio golman OFK Beograda Perica Radenković, koji je ondje služio vojni rok. To je bilo dovoljno da rasni strijelac prijeđe u redove OFK-a, pa je s “romantičarima” s Karaburme osvojio i dva kupa bivše države, 1962. i 1966. godine. U tom drugom finalu postigao je i dva pogotka protiv zagrebačkog Dinama. Daleko se stiglo i u tadašnjem Kupu pobjednika kupova, ponajviše na krilima Skoblara i Santrača, tada strašnog napadačkog tandema.
Nakon velike i slavne francuske epizode karijeru je završio u Rijeci. Upravo će na Kantridi započeti i njegova uspješna trenerska karijera. Pamti se pobjeda nad velikim madridskim Realom 1984. godine rezultatom 3:1, kada je vodio snažnu Rijeku s Desnicom, Gračanom, Ružićem i Fegicom.
Nikada nije zaigrao za Hajduk, što bi za Zadranina bilo nekako prirodno. Bio je na probi još kao junior, zadržao se samo jedan trening i vratio u svoj Zadar. Kasnije je bilo kontakata i maštanja kakva bi to napadačka linija bila.
Ipak, Josip Skoblar je to kasnije nadoknadio kao trener. Postao je hajdukov specijalist za kupove. Na Poljud je donio Kup 1987. godine, u onoj utakmici kada je Zoran Varvodić Rambo junački branio jedanaesterce Riječanima. Pamti se i spektakularnih 3:3 protiv Dinama na Maksimiru, kada smo mi mladi navijači stisnuti na istočnom stajanju maštali i o naslovu prvaka.
Posebno se pamti trofej Kupa iz 1991. godine protiv tadašnjeg europskog prvaka Crvene zvezde, odlučen povijesnim pogotkom Alena Bokšića, o čemu je snimljen i dokumentarni film “Hajdukov ratni trofej”.
Skoblar je ostao omiljen među generacijama hajdukovaca. O tome je nedavno govorio i Ante Ivković Zonzi, koji je ispričao kako je upravo Skoblar tražio da bude dio njegova stručnog stožera na klupi Hajduka, kao team manager.
Možda smo mu ostali dužni da barem jednom bude i hrvatski izbornik, što bi bilo lijepo priznanje za ovu svjetsku nogometnu veličinu. O tome je često u svojim tekstovima pisao i, nažalost danas pokojni, nogometni poeta Tomislav Židak.
Za reprezentaciju bivše države nastupio je na Svjetskom prvenstvu u Čileu 1962. godine, kada je osvojeno respektabilno četvrto mjesto.
Sretan rođendan, gospodine Skoblar, i još mnogo rođendana!
