A sada tema oko koje se vode žustre rasprave, oko koje se svađaju prijatelji i braća, o kojoj se razgovara svuda, od kafića do pazara - Poljud. Treba li ga obnoviti ili rušiti?
Već tjednima se o splitskom se stadionu pišu kolumne i organiziraju okrugli stolovi. Naš Hajduk, gradonačelnik Splita Tomislav Šuta, predsjednik HNS-a Marijan Kustić misle da je sanacija stadiona koji se raspada preskupa i neracionalna i da Splitu treba novi, moderan stadion na istoj lokaciji.
S druge je strane struka jer, djelo Borisa Magaša smatrano je arhitektonskim čudom, puno je puta uvršten i među najljepše stadione na svijetu, a i zaštićeno je kulturno dobro. Arhitekt Nenad Fabijanić koji je nositelj autorskih prava, protivi se rušenju.
Brojni arhitekti, poput akademika Nikole Bašića, misle da je Poljud simbol Splita i Hrvatske i da nacionalne simbole ne treba rušiti.
Kolumnist Jurica Pavičić napisao je da je to najvažniji arhitektonski spomenik u Splitu sagrađen nakon Dioklecijanove palače i da bi srušiti ga bilo kao srušiti Peristil. Stav je i ministarstva kulture da se Poljud treba obnoviti.
RTL Danas zanimalo je što o svemu misli najpoznatiji splitski sociolog, koji je napisao knjigu o odnosu nogometa i politike, koji je napisao studiju o Torcidi, koji je i strastveni navijač Hajduka - Dražen Lalić.
Profesore, koji je vaš stav o ovoj temi?
Odmah u glavu vi. Pa ja sam svoj stav već u nekoliko navrata javno izrazio. Ja sam za obnovu stadiona u Poljudu, ali pod uvjetom da kvalitetna istraživanja, mjerenja i ispitivanja - ne ovako neozbiljna - i ekspertize više različitih stručnjaka daju mišljenje da se stadion može obnoviti.
Ja sam za obnovu, pa moguće čak u nekim elementima i rekonstrukciju. To ne bi bila samo obnova. Obnova znači da se srede problemi koji su veliki - stadion je zapušten - nego da se i dogradi nešto što je potrebno, novi sadržaji. Recimo, ja sam za obnovu i rekonstrukciju uz uvjet da je to moguće.
Danas smo se i u redakciji posvađali oko toga. Jedni su žustro za rušenje, drugi žustro protiv. Zanima me: kako diše Split? Tko je za, tko je protiv? I s kime ste se vi posvađali o toj temi?
Prvo da kažem da ovo nije samo pitanje Splita nego i pitanje Dalmacije i svih navijača Hajduka koji su na različitim kontinentima, ali ne samo nas - jer ja sam i pretplatnik Hajduka i navijač Hajduka - nego i svih građana Hrvatske s obzirom na to da se radi o zaštićenom kulturnom dobru i da, ja imam različito mišljenje s nekim meni jako bliskim ljudima s kojima do sada, rekao bih, ni po čemu nismo imali različito mišljenje.
Znate oni prijatelji s kojima isto misliš, a sada oni drugačije misle, a vjerojatno ima i puno više ljudi koje poštujem, prijatelja, koji imaju slično mišljenje kao ja da treba obnoviti stadion ali mislim da nije stvar toga da ćemo se svađati nego je stvar toga da vodimo jedan konstruktivni dijalog na osnovu činjenica i struke i poštujući interese zajednice i da nema potrebe da se svadimo ako je dijalog argumentiran i tolerantan i ako se donese dobra odluka.
Što po vašem mišljenju stadion predstavlja za Split, Dalmaciju, za Splićane, za Hrvatsku?
Ja sam čitao krasan intervju čuvenog splitskog arhitekta Dinka Kovačića, ustvari ne intervju nego tekst, i on je govorio o tome da su - kao što su gradovi bića i zgrade, tako je i stadion - imaju svoju dušu, emociju, sjećanje. A jedno od mjesta za koje ja najviše povezujem - i ne samo ja nego i tisuće drugih - sa sjećanjem, sa emocijom, sa onim što je za mene i ljude slične meni bitno, iz moga zavičaja - to je stadion u Poljudu.
Meni je, moram vam priznati, nezamislivo da jedan dio godine živim u Splitu, u gradu u kojem nema stadiona u Poljudu i to ne samo zbog njegove povijesti koja je vezana za kulturu - bili su krasni koncerti - nego i zbog njegove ljepote jer uopće, taj dio Splita je prekrasan za razliku od nekih drugih dijelova, prekrasno arhitektonski uređen. To je jedno slavlje arhitekture i mislim da nisu pretjerane ocjene da se radi o remek-djelu, ne samo splitske dalmatinske, nego hrvatske arhitekture.
Kad pogledate što je u posljednjih 50 godina - jer stadion u Poljudu je star samo 47 godina - napravljeno ljepše u Hrvatskoj od stadiona u Poljudu, bazena i cijelog onog prostora. Vjerojatno su neka zdanja i napravljena, most na Pelješcu, ali ih je jako malo i jedno veliko čuđenje kod mene i kod nekih drugih ljudi izaziva poriv da se jedna takva ljepota uništi, da se taj stadion rušenjem ubije.
Ali isto tako je velika opasnost da se izgradi stadion na nedalekoj Brodarici, ako to bude moguće, i da se ovaj stadion obnovi, a da izgubi svoju svrhu, da klub ode iz stadiona. Onda bi taj stadion izgubio sadržaj i bio bi poput prazne ljušture. Tu školjku - simbolički je stadion školjka - sada pune igrači, navijači, ali je problem na koji način je pune, s kojim uspjesima i neuspjesima, i to je u kompleksnoj pozadini ovog problema i pripadajuće rasprave i to je jako važan segment.
Ono što me zanima je, tko je za, a tko je protiv u Splitu?
Nažalost, ja više nemam ni tu dob biti sam na nekim projektima, ali kad bi radio istraživanje o ovoj fenomenalnoj zanimljivoj temi koja nije samo sportska i odražava duh vremena u kojem živimo, posebno u Splitu i Dalmaciji, ja bih rekao da je to... kad bih provodio to istraživanje, išao bih s tezom da su mlađi navijači većinom protiv, a sredovječni i stariji za.
Isto tako, kad gledamo stadion na Poljudu, ove sezone Hajduk je imao oko 20 tisuća prosječnu posjetu što je astronomska posjeta i govori o tome da je stadion funkcionalan, da nije problem u stadionu, ima višestruko veću posjetu od drugih klubova. Ali ako se gleda stadion, ove tri tribine jer južna je jako mala, onda sjever bi bio za rušenje, istočna tribina vjerojatno podijeljena ili možda više za obnovu, a zapadna tribina na koju ja imam pretplatu sigurno za obnovu...
Je li to onda ideološki razlog?
Ja mislim da je to više moguće na prvi pogled gledat. Jasno je da su lijevo orijentirani intelektualci i liberalno orijentirani intelektualci, političari i drugi akteri više za obnovu stadiona, ali znam i desno orijentirane koji su baš zato što su konzervativni, zalažu se za obnovu tradicije. Ali puno je važnija uvjetovanost tih podjela u jednom iskustvu. Ovi mlađi navijači nemaju iskustva osvajanja prvenstva dok mi stariji vežemo puno lijepih doživljava i iskustava vezano za Hajduk, igranje Hajduka na tom stadionu pa i nastup reprezentacije.
Ali, što bi rekla Gabi Novak ako bi pjevala i pjesmu Arsena Dedića, pamtim samo sretne dane. Recimo da ovi mlađi navijači, pripadnici Torcide pa i nešto stariji iz udruge Naš Hajduk, mislim da je normalno da pamte samo nesretne dane - Hajduk već 21 godinu nije prvak - i onda možda shvaćaju da treba nešto tu učiniti, neku promjenu. Kao kad je brak u krizi pa pukne veza, pa možda treba odseliti u novi grad, stan.
Što kažete na ovu ideju, Tomislav Šuta neko je vrijeme spominjao i referendum. Treba li ljude na referendumu pitati?
Mislim da je uvijek važno da se ljude upita za mišljenje, samo koje ljude. Svakako ne samo članove Udruge Naš Hajduk, ne samo pretplatnike, ne samo one koji dolaze na utakmice Hajduka, čak ne ni samo Splićane. Moji Makarani, Korčulani, Trogirani koje poznajem, Sinjani, Dubrovčani, Zadrani jako vole Hajduk.
Mislim da bi onda trebalo pitati sve kojih se to tiče, a to više nije pitanje koje se tiče samo kluba i navijača Hajduka, to je šire pitanje o čemu svjedoči okolnost da je stadion zaštićeno kulturno dobro i on se neće moći rušiti ako Ministarstvo kulture i medija i Odbor za zaštićena kulturna dobra ne da zeleno svjetlo.
Jurica Pavičić piše da je to da je kao da se sruši Dioklecijanova palača, vi ste usporedili sa Zagrebačkom katedralom.
Pa ja sam usporedio Poljud sa Zagrebačkom katedralom zato što je Zagrebačka katedrala puno puno starija, 1000 godina, nešto manje od toga. A ona je toliko kulturno vrijedna za nas i simbolički za naš narod da treba puno vremena, sredstava i novca i znanja utrošit u tu obnovu. Jer njena obnova štiti naš identitet. Mi se prepoznajemo baš po takvim objektima.
Znači mislite da je to slično?
Je slično, ali moram sad reći nešto što će opet biti iznenađujuće. Zagrebačka katedrala, ruku na srce, se ne može staviti uz bok katedralama u Kölnu, Bologni, Toledu koje sam ja posjetio. To je jedna krasna katedrala, ne može se po svojoj vrijednosti, prepoznatljivosti i umjetničkim i drugim krugovima ni s katedralom Svetog Jakova, onog remek djela Jurja Dalmatinca, ali stadion u Poljudu je prepoznat među arhitektima i u međunarodnim krugovima kao jedno od amblemskih djela sportske stadionske arhitekture.
Ali, što se tiče ideoloških prijepora, možda je važniji ovaj praktični politički aspekt. Tu postoje podjele. Lokalni HDZ-ovci su za rušenje, Nina Obuljen Koržinek je za obnovu i očito da su razlike u samoj vladajućoj stranci koja kontrolira i lokalnu politiku i državnu razinu i ja se plašim da mi u cijeloj ovoj raspravi čekamo da šef odluči i da premijer Andrej Plenković donese pravorijek, a on po svojoj navadi vrlo pažljivo važe i on čeka da vidi tko će tu prevladati i gdje su njegovi interesi.
Ja se, moram vam reći, ne bih kladio ni na jednu opciju, hoće li on odlučiti ovako ili onako. Središnjica HDZ-a, ali ja se jako plašim da ćemo doći do toga da se sruši poljudski stadion i to će za Split biti pogubno kao što je bilo rušenje Bajamontijeve fontane 1947. koju su komunistički fanatici srušili. Sad opet nemamo jednu demokratsku situaciju rasprave. Treba vam dijaloga, tolerantnog argumentiranog, da raspravimo o ovoj jako važnoj temi.
