Ivi Tukić je drugi mandat na čelu Vijeća Gradskog kotara Lučac Manuš. U Vijeću su još dva vijećnika stranke Pametno za Split i Dalmaciju, dva iz Centra i još po jedan s liste koalicije Možemo-Nova ljevica-SDP i jedan HDZ-ov vijećnik.
- U kotarskom vijeću su četiri političke grupe, ali funkcioniramo dobro. Ja sam predsjednica iz SDP-a ali nikad ne tražim mišljenje iz "centrale" jer ovo je kotar. Nema tu mista politici. Kad su ljudi normalni sve se može. Godišnji nam je budžet 120.000 kuna. Najviše se potroši na komunalne sitnice. Kotar je cijeli u privatnom vlasništvu ili je u povratu. Nemamo di posadit dva stabla jer nema gradskog zemljišta - kratko nam je opisala "političku situaciju".
Tribina Small malla
U žižu javnosti došli su ne tako davno s prosvjedima zbog gradnje Small malla i vječnog pitanja: pošto će biti parking za građane i koliko mjesta, tko i kako brani javni interes na gradskom zemljištu.
- Za Small mall čekamo da se investitor udostoji dati obrazloženje građanima na nekoj tribini hoće li biti parking mjesta po povoljnim cijenama, a ne po cijenama u Cvjetnoj ulici u Zagrebu od 2.700 kuna mjesečno jer drže i to. A za pelegrinku mogu reći, dugo godinama sam ovdje, da se jednom ošišala kad se radio ukop pruge 1978. godine. Prekrasna je bila. Ona nareste jer očito ima vode. Lipo stablo koje nije smetalo. Šta je najvažnije, u svim njihovim šemama kako će izgledati taj njihov objekt je bila pelegrinka. I sad su je srušili namjerno, vandalski,"evo vam na kad nećemo radit dva miseca" - ogorčena je predsjednica kotara.
Domišljato preparkiravanje
Što se tiče prometa parkinga nema nigdi. Parkira se po trotoarima negdi s jedne, a negdi i s obe strane ulice.
- U mojoj ulici, Riječkoj, ljudi idu na otoke i tu ostave auto i po misec, dva dana. Ima ih i sa falšim registracijama pa ih primištaju svako toliko po Manušu da ih komunalni redari ne skuže. Pa čak i onda kad nema motor vučna služba ih primišta. Onda u ove ulice vam pauk ne može uć i da se otkrije koji je. Nema ga mista za dignit - objašnjava dovitljivost Splićana.
"Turizam nam vridi, ali..."
Lučac Manuš je kotar koji se prostire od Ulice slobode, preko Kralja Zvonimira, Zagrebačke, Livanjske i Vukovarske ulice. Ima četiri ulaza. Stanovnika je oko 5.000, a birača oko 4.600.
- Uglavnom je starije stanovništvo. Mlađi su većinom odselili jer je nemoguće opstati. Nema parkinga, nemate ni jedan dućan pametan osim prehrane. Radno sposobno stanovništvo ide ća, a stariji ostaju. Sve šta ostane pretvara se u apartmane. Tako je Radunica, od žive ulice pune mladosti postalo apartmansko naselje. Evo prođite Riječkom ulicom i svaka kuća ima bar dvije, tri tabele, apartmani, apartmani. To je malo pretjerano. Nemamo mira mi koji smo tu ostali živit. To više nije život kakav smo nekad imali. Turizam nam vridi, ali... - priča Tukić i sjeća se ranijih vremena.
- Prije se živilo ko jedna familija. Svi smo se znali. Vrata se nikad nisu zaključavala. Svak je zna di ko radi, kome šta triba, učinit uslugu. Dok sam ja bila dite morali smo starije slušat, otić u dućan jer onda nije bilo dućana kao sad. Mora si prekinut igru i otić. Nije to bilo oću neću. Susidi bi te zvali i ne daj Bože da si odbija ili se pravija lud. Dobija bi doma batine i ne bi te pustilo u dvor 15 dana. Tako se odgojila moja generacija pa sve do generacije moga sina, do nekih 90-tih godina. Kad je došla sloboda svi su se pozatvarali. Ljudi su se prominili i stanovništvo se prominilo. Drugi način života, neka trka, ne znam ni ja šta je ovo - pita se Tukić i čudi čudu kojem se više niko ne čudi.
Povelja Franje Josipa
Nekad su se čudili ljepotama zelenila na ulicama, uređenim dvorištima. Danas zarastaju u travi.
- Meni je jedan splitski poznati arhitekt, skupa smo se odgojili, rekao da postoji povelja još od Franje Josipa koja se nalazi u Beču kojom su zaštićeni dvori i perivoji Manosa gdje se navode ove naše zelenije ulice. Prije se govorilo da je u Splitu Riječka ulica bila najlipša jer je bila puna zelenila i prekrasnih dvorišta. Sad je to poluzapušteno - sjetno kaziva Tukić i kaže da se boji da se u kotar ne prelije cirkus iz Dioklecijanove plače.
Na sreću tu je samo par kvartovskih kafića i koji fast-food. Svaki kotar ima svoje lipe i svoje grube strane.
- Kad govorim o njemu onda je to moja mladost, moja škola, sve šta sam prošla jer cili život živim tu. A grubo, imamo ekipe koje pišu neukusne grafite i na te sam najžešća. Ni policija ne zna jesu li iz kvarta. Imamo pojavu žohara. Cian nam kaže da su osim visokih temperatura i kiša, krive plitke kanalizacijske cijevi. Njima ovo vrime godi i izlaze. U Radunici je to užas. Onda imamo tvrđavu Gripe u kojoj je Hrvatski pomorski muzej, Hrvatski državni arhiv i nešto koristi Akademija za likovnu umjetnost. Ono drugo služi nažalost za parking. Izgleda da će se ponovo oslobodit prostor za koncerte. Di će s onim autima... Ja sam svoj problem s autom riješila. Prodala sam ga i sad sam mirna. Kad mi treba za dalje uzmem taksi. Nemate ode ništa više za kupit, ni brokve. U Radunici imamo jedan, privatno je vlasništvo, mi ga zovemo crni park. Tu se skupljaju narkomani. Dosta se nakupi otpada po kontejnerima. Nije da ljudi ne čiste, nego ima krcato turista - brzinski je nabrojila pa smo se opet vratili u povijest.
Bunari za pokazat
- Manuš je dobija ime po bunarima, manusu po grčkom. Imamo ih dva, a jedan je kraj konobe Kod Joze, a drugi bliže Tolstojevoj u Vukasovićevoj. Oba imaju živu vodu. Malo sam ljuta na konzervatore jer bi oni to morali primjetit. Inače znaju bit rigorozni. Ža mi je da propadaju. To bi se dalo uredit i pokazat turistima. To je naša povjest. Bila je i kovačija i turanj za vino...
Od "znamenitosti" tu su, daleko se čuju, paunovi.
- Oni su nam posebna atrakcija i nevolja. Lako šta kriče nego ljudima iskopaju vrtal. Ni voćka ne može stat. Tuckaju im kljunom u aute, naročito kad se vide u šoferšajbi. Paun je ko fazan. Zna se zaletit i u niskom letu prić par kuća od puta. Nije grdelin. Turisti ih slikavaju, oduševljeni, a mi se ježimo. Lipi jesu, ali su štetočine. Čujem da ih ima i po Skalicama - kaže Tukić.
A čuveni Dani Radunice su zaštekali. Prošle godine ih nije bilo. A ni ova nije sigurna iako je 30 godina od ustanovljenja te splitske fešte. Predsjednica kotara govori kako će je prolongirat 15 dana ako je uspiju organizirat uz pomoć Turističke zajednice, bar jednu večer.
