Dok se splitska luka, zbog radova vrijednih 30 milijuna eura, pretvara u veliko gradilište, najjača mala flota na Mediteranu „stivana“ je na Zapadnoj obali. Bili smo u srcu šušura, među ljudima koji pod hrvatskom zastavom čuvaju ponos Poljičke Knežije i dokazuju zašto su u nautici – nedodirljivi.
Hrvatska se na svjetskim sajmovima voli kititi titulom nautičkog šampiona, no ta se titula ne zarađuje u uredima, nego na palubama kriljanskih kruzera. Ovi moderni nasljednici poljičkih gusara i pomoraca danas su stup hrvatskog turizma – njihovi brodovi grade se u našim škverovima, na njima plove naši ljudi, a tradicija se prenosi s koljena na koljeno.
No početak svibnja donio je novi „test izdržljivosti“. Dok se u Gradskoj luci Split kopa i gradi, a Gat sv. Petra polako dobiva svojih novih 5.300 kvadrata, kriljanska flota našla se pred izazovom: gdje s gostima i kako zadržati mirnu plovidbu?
Zapadna obala – disciplina kao po špagi
Svratili smo do Zapadne obale, a tamo – šušur kao usred kolovoza. Iako je kalendarski tek prošao Praznik rada, bijele ljepotice u dva reda, „landane“, stoje mirno. Osam brodova, savršeno poredanih, čeka svoje putnike. Disciplina se vidi na svakom konopu.
Tražeći sugovornika, nailazimo na iskusnog kapetana Kalca. On nas, uz prepoznatljivi dalmatinski osmijeh, odmah preusmjerava na mlađe:
„Nemoj mene, ja san ti za Veziku na balun, pitaj Antonia, unuka pok. Krakića – on ti je od parlative!“
Tako pred mikrofon staje Antonio Vuković, zapovjednik broda „Kolumbo“ i član Udruge malih privatnih brodara.
„Zadovoljni smo što imamo barem neku mogućnost rada u ovoj izvanrednoj situaciji. Ustupljene su nam ove dvije lokacije, što znači da ovdje dnevno možemo odraditi smjenu za osam do devet brodova. Agencije su na vrijeme dobile upute i zasad sve teče po planu“, objašnjava Vuković.
Red u uvalama: bitka za svako sidrište
Osim problema s ukrcajem u Splitu, brodare godinama muči pitanje sidrišta i vezova u uvalama dalmatinskih otoka. Vodili su se tihi ratovi za svaki metar mora, no čini se da se situacija napokon kristalizira.
„Što se tiče vala i sidrišta, situacija je puno bolja. Naša Udruga redovito radi na tom pitanju, održavaju se sastanci s vodećim ljudima u primorskim mjestima i moram reći da nam mnogi izlaze u susret. Nadamo se da će u budućnosti sve to sjesti na svoje mjesto i da više nećemo imati stare probleme oko toga tko smije, a tko ne smije u uvalu. Red se mora znati“, ističe Vuković.
Od Trogira do Dubrovnika – snalažljivost je u genima
Split trenutačno ne nudi više od ove dvije lokacije na Zapadnoj obali, pa su se brodari raspršili od Šibenika i Marine Baotić, preko Omiša i Makarske, pa sve do standardnog Dubrovnika.
„Nikad više izazova pred nama malim brodarima, ali snalazili smo se i u gorim vremenima pa ćemo i ovo prebroditi. Sjećamo se svi Covida – ovo je, u odnosu na to, samo tehnička prepreka“, optimističan je Vuković.
Aktivni turizam: Kanada, Amerika i „domaća spiza“
Na brodu „Kolumbo“ gosti nisu samo pasivni promatrači. Antonio vodi tzv. aktivne ture – spoj biciklizma, pješačenja i kupanja na ruti Split – Brač – Hvar – Korčula – Mljet – Pelješac, s povratkom preko Makarske i Omiša.
Gosti iz Kanade, Amerike i Novog Zelanda traže upravo to – autentičnost.
„Aktivni turizam je najbrže rastući oblik turizma kod nas. Standardne ture polako stagniraju, a potražnja za aktivnim odmorom raste iz godine u godinu. Nudimo im klasičnu dalmatinsku spizu, ono što svaka naša obitelj sprema kod kuće. To je ono što oni cijene“, kaže zapovjednik „Kolumba“.
Luka Krilo – san koji traje godinama
Tema koja se ne može zaobići je rekonstrukcija luke u Krilu Jesenice. Natječaj Županijske lučke uprave je objavljen, procijenjena vrijednost prelazi 29 milijuna eura, no među mještanima vlada oprezni optimizam.
„O tome se govori godinama. Nitko ne vjeruje dok ne vidi strojeve. Krilo je sada malo urednije nego prije, a ako država i ne krene, mještani će nastaviti putem kojim smo krenuli ove zime – uzet ćemo stvar u svoje ruke“, poručuje Vuković.
Problem radne snage: „Glavno da nije u porocima“
Kao i drugdje, najveći problem je – radna snaga. Pronaći kvalitetnu posadu postalo je pravi izazov.
„Teško je. Došlo je vrijeme da više ne pitaš koliko netko može raditi, nego samo da nije u porocima i da se može ujutro ustati i odraditi osnovni dio posla. Svake godine sve je teže“, iskreno kaže Vuković.
Na kraju susreta, dok se gosti ukrcavaju, a miris mora miješa s aromama svježe pripremljenog ručka iz brodskih kuhinja, Antonio šalje jasnu poruku:
„Poruka je jednostavna: pametno i uz Božju pomoć privesti i ovu sezonu kraju.“
Mi im možemo samo poželjeti – mirno more i punu palubu.
