Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, kroz Upravu za zaštitu kulturne baštine, objavilo je odobrene programe kopnene arheološke baštine za 2026. godinu. Na području Splitsko-dalmatinske županije financirat će se ukupno 23 projekta, za što je osigurano 413.000 eura.
U središtu pozornosti nalazi se Stobreč, gdje su predviđena najveća pojedinačna sredstva, a riječ je o lokalitetu koji posljednjih godina sve snažnije privlači interes stručne i šire javnosti.
Stobreč kao jedno od ključnih arheoloških nalazišta u Hrvatskoj
Za istraživanja u Stobreču odobreno je 100.000 eura. Riječ je o antičkom Epetionu, ali i o znatno starijem, slojevitom arheološkom prostoru.
Uz već poznate ostatke helenističkih bedema i arhitekture, te naknadne rimske, novija istraživanja potvrđuju da je riječ o senzacionalnom arheološkom lokalitetu nacionalne važnosti. Naime, pronađeni su i materijalni tragovi poput naseobina i grobova autohtonih zajednica koje su naseljavale stobrečki poluotok još oko 1500 godina prije Krista, u brončanom dobu.
Time se potvrđuje kontinuitet života na tom prostoru kroz više od tri tisućljeća – od prapovijesti, preko grčkog i rimskog razdoblja, do današnjih dana.
Upravo zato javnost ponajviše zanima hoće li i u kojem opsegu doći do očuvanja i prezentacije ovog prvorazrednog nacionalnog lokaliteta, koji ima potencijal postati jedno od najvažnijih arheoloških odredišta u Hrvatskoj.
Salona i Tilurij – temelj razumijevanja rimske Dalmacije
Značajna sredstva usmjerena su i na Solin, odnosno antičku Salona. Radovi na sjevernim bedemima i kulama dodatno će rasvijetliti obrambeni sustav nekadašnje metropole rimske provincije Dalmacije.
Salona je već desetljećima u fokusu arheoloških istraživanja, a suvremeni pristupi sve više naglasak stavljaju na očuvanje i prezentaciju lokaliteta.
U Gardun nastavljaju se istraživanja legijskog logora Tilurija, jednog od ključnih vojnih uporišta Rimskog Carstva na ovom području. Dosadašnji nalazi potvrđuju postojanje kompleksne vojne infrastrukture koja je kontrolirala prometne pravce u unutrašnjosti.
Utvrde, zaleđe i Delmati
Grad Vrlika dobiva 40.000 eura za tvrđavu Prozor, važan srednjovjekovni fortifikacijski objekt.
U Dicmu istražuje se tzv. carski slavoluk, dok se u Muću istražuje područje tzv. delmatskog limesa, povezano s ilirskim Delmatima i kasnijom rimskom organizacijom prostora.
Na području Trilja financira se istraživanje lokaliteta Velić, gdje su raniji nalazi ukazivali na antičku prisutnost.
U Drveniku provode se radovi na utvrdi Gradina, koja objedinjuje prapovijesne i kasnije obrambene slojeve.
Otoci kao ključni dio arheološke slike
Na Palagruži istražuje se arheološki park Salamandrija, poznat po nalazima iz prapovijesti i antike, što dodatno potvrđuje važnost tog izoliranog otoka u pomorskim rutama.
Na Visu provode se istraživanja antičkih lokaliteta i arheološke topografije. Vis, kao nekadašnja grčka kolonija Issa, jedno je od ključnih mjesta razumijevanja grčke prisutnosti na istočnoj obali Jadrana.
Na Šolti provodi se sustavno kartiranje arheoloških lokaliteta, dok se na Šćedru istražuju prapovijesne gomile, odnosno tumuli koji svjedoče o ranim zajednicama.
U Starome Gradu istražuju se antičke vile u Starogradskom polju, kao i grčki objekt u Tvrdalju Petra Hektorovića, čime se dodatno rasvjetljava kontinuitet života od antike do renesanse.
Sakralni objekti i kulturna baština
Dio sredstava usmjeren je na sakralne objekte, poput crkve Velike Gospe u Zagvozdu, crkve sv. Eufemije u Splitu te crkve sv. Petra na Kamenu.
U Donjem Prološcu istražuju se ostaci samostana na otočiću Manastiru, vrijednog primjera sakralne arhitekture u zaleđu.
Dio projekata ostao bez sredstava
Među odbijenim programima nalaze se pojedini projekti vezani uz Salonu, istraživanja antičke kolonije Aequum u Sinju, kao i projekti u Kaštelima, Lećevici i na Visu.
Dugoročni potencijal za istraživanje i prezentaciju
Ovogodišnja raspodjela sredstava potvrđuje kontinuirano ulaganje u arheološku baštinu Dalmacije, prostora iznimne povijesne slojevitosti.
Posebno se ističe Stobreč, gdje bi daljnja istraživanja, ali i konkretni koraci u očuvanju i prezentaciji, mogli otvoriti novo poglavlje u valorizaciji hrvatske arheološke baštine – na razini koja nadilazi lokalni i regionalni značaj.
