Dr. art. Mira Muhoberac odradila je sjajan posao u izboru 12 predstava među čak 54 prijavljenje za izvedbu na 28. Marulićevim danima. Uz žanrovsku i regionalnu raznolikost, posebno je pohvalno što su se na manifestaciji koja nosi ime po ocu hrvatske književnosti ravnopravno čuli svi hrvatski dijalekti. Pohvalu bogatstvu jezika, po našem mišljenju, osobito glasno daju dvije predstave koje bi splitskoj publici ostale nepravedno nepoznate, čak i ako su romani već stekli kultni status – Črna mati zemla i Ciganin, ali najljepši.
O Črnoj mati već smo pisali, a nakon reakcije publike nije trebalo biti prorok da bi se predvidio uspjeh adaptacije Novakova romana. Drama gubitka identiteta, kolektivne histerije, površinsko kriminalističke i dubinsko psihološke podloge nije predstava koja se gleda za opuštanje živaca, ali od prve do zadnje minute prikuje gledatelja za sjedalicu i čini ga i sudionikom i voajerom teških životnih priča stanovnika malog mjesta u okolici Međumirja.
"Oni što pokušavaju biti čisti jedu iz kante za smeće"
Istim se prostorom Novak bavi i u djelu Ciganin, ali najljepši. Mala sredina služi kao indikator velikih problema – duboko podijeljenog društva. Mjesto se dijeli na crne i bijele, Cigane i Hrvate, „loše i dobre“, a svijet, simptomatično, na muslimane i nemuslimane, izbjeglice i domaće. Mnogo suptilnije, osjećajnije i esetetski privlačnije od nekih koji su na kazališne daske nes(p)retno postavljali preteške zalogaje poput emigranata i golotinje, Ivica Buljan i Ivor Martinić ogoljeli su priču o tri teška životna putovanja – iračkog Kurda Nuzata prema zapadu, razvedenice Milene prema novom životu i ljubavi te mladog Ciganina Sandija prema prihvaćanju i mogućnosti života u kojemu će biti sam svoj gazda.
"Ljudi su izmislili i Boga i vraga"
Ljudi su izmislili i Boga i vraga – rečenica je to kojom se privlačni mladi Ciganin Sandi obračunava sa svijetom. Sandi odskače od stereotipa svoje sredine, pametan je i snalažljiv, zazire od zločina i teži za pravom ljubavi. Nju pronalazi u dvostruko starijoj Mileni, razvedenoj nerotkinji koju iskreno voli od dana upoznavanja. Milena je, naime, jedina osoba koja je s njim razgovarala kao s ravnopravnim čovjekom. Kako su to činili velemajstori rimske, a kasnije i renesansne komedije, Novak u svim najsmješnijim i najmudrijim izjavama svojim autorskim glasom progovara kroz likove „marginalce“, u ovom djelu kroz Rome. Sandijeva obitelj nudi osnovnu misao djela – „Uvek može drugačije, samo je teško.“ S druge strane, policijska istraga neidentificiranih tijela koja nas uvode u kriminalistički zaplet rezultira samo komentarima „Vratite nam Srbe, uzmite Cigane“ i „Mi smo preblagi prema njimi, zato su nam i došli, nismo mi kak Dalmatinci“. Nemogućnost državnih organa i visokopozicioniranih ljudi da se pobrinu za maloga čovjeka rezultiraju nizom tragedija od kojih se (čak i vizualno, sjajnom igrom svjetla) plete crna paukova mreža ogovaranja, ucjenjivanja, strasti i smrti.
Nagradu Marul za najbolju predstavu dobila je Črna mati zemla, realno mnogo teža za postavljanje na pozornici budući da se velik dio radnje odvija kao struja svijesti glavnog lika. I Ciganin, ali najljepši zasluženo ima svoje laureate – mladog protagonista Filipa Vidovića u ulozi Sandija i njegovu partnericu Ninu Violić u ulozi Milene. Prikazali su par koji nije razarala velika razlika u godinama, a ni njihova precepcija onoga drugoga, nego samo nerazumijevanje sredine kojoj nikakav „miks“ nije prihvatljiv, a na svijet gleda kao slijepi radikal – crno i crno, bijelo i bijelo. Sjajna adaptacija pola je posla, odlična interpretacija druga polovica. Sve u svemu, Split je na ovim Marulićevim danima zbilja profitirao na razini umjetničke raznolikosti i djela koja kvalitetom odskaču od mnogih izvedbi koje su dosad imali priliku gledati.
[fb_pe url="https://www.facebook.com/dalmacijadanas/videos/443947042693237/" bottom="30"]